Mogućnosti traženja (Strana 8 od 74)

NAPOMENA: da ovo ne bi otišlo na krivu stranu, ovdje se NE govori o problemima s FTP-om i ne želim da o tome pričamo...

Kako više nažalost nemam vremena kao što je to bio slučaj ranije tek sam nedavno sustigao odgledati „Lederer files“ nakon čega sam ponovo počeo razmišljati o jednom pitanju koje me već nekoliko puta mučilo: kakva je perspektiva pokeraša u poslovnom svijetu?

Naime, na stranu što se sve na kraju izdogađalo s FTP-om, slušajući Lederera i njegove priče o osnivanju tvrtke ne mogu zaključiti ništa drugo nego da je sve to bilo osuđeno na propast od samog početka. Nije se znalo tko pije, a tko plaća - od usmenih dogovora do neodređenih „pravila“ igre unutar tvrtke, a o funkcioniranju odbora da ne pričamo. Na sve to pojavio se Bitar kojeg su imenovali CEO iako su sve informacije koje su o njemu znali bile: „nisam ga osobno znao, on je bio prijatelj Chrisa (ne znam zapravo je li u pitanju bio Chris ili neki drugi član, no poanta je da su pričali u stilu – on je susjedov frend)“. Čak i kad su shvatili da imaju nenaplaćenih uplata nije se digla nikakva panika jer eto, nisu mislili da je preopasno. Međutim, sve to na stranu, uopće je fascinantno kako u tako velikoj tvrtki nitko nije znao ništa o nastalom manjku od >200M $ tj. da se apsolutno nitko s vremena na vrijeme nije sjetio zatražiti financijsko izvješće...

Međutim, na stranu FTP - osobno, nažalost, poznajem sad već poveći broj pokeraša, od profesionalnih do rekreativnih, koji su se u nekom periodu svog života odlučili na ulazak na poslovnu scenu i isto tako nažalost, zaista previše njih jednostavno nije uspjelo. Bilo je tu svega, od zaista glupih ideja do još smješnijih realizacija i tu sam se prvi puta pitao, što se dešava?
U teoriji pokeraš bi trebao imati sve predispozicije za uspješnu poslovnu karijeru – zna odmjeriti rizik, izračunati omjer uloženog i dobivenog, strpljivo i razborito donosi odluke itd. Istina, u praksi većina pokeraša možda previše vjeruje ljudima odnosno novac im „premalo“ znači pošto je to za većinu tek oruđe za obavljanje posla, no je li to zaista dovoljno da ih onesposobi za pokretanje uspješnog poslovanja? Znam da ima pokeraša koji eto, ne znaju ništa drugo nego igrati poker kao što ima i statističara koji ne znaju ništa osim baratati brojkama, no kao što i napomenuh, toga ima svugdje...

      Naravno pričamo o „prosjeku“ i možda sam presubjektivan i jednostavno znam više negativnih od pozitivnih primjera, no zanima me što vi mislite? Kakva su vaša iskustva i jeste li se možda i vi planirali okušati u poslovnom svijetu?