1

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Drugi ispit se zavrsio bolje nego prvi, znao sam instant pitanja i samo procitao iz glave i opet ista ocjena.
Treci istog mjeseca je mozda bio neka prekretnica.
Ponovo sam citao iz glave perfektno, profesor me cak pitao gdje sam ja to uspio naci podatak o nekom bolanom srebru iz srednjovjekovne Bosne, rekao asistentu da mi upise 10 ali je ovaj vise odlucivao od njega
i kako ne moze da bude 10 jer nikome jos nisu dali 10 ovaj rok, pa je stavio 9.
Nisam bio previse nesretan ali opet...

Prolazi i to ljeto u mom rodnom kraju, ucim cesto za preostala 3, ostatak vremena visim po kladi i bingu u mom gradu pokusavajaci da dodjem do neke marke.
Klada ne toliko ali je bingo topio krv u mojim venama.

Nekako s tim periodom se poklapa nesto sto mi je odredilo cijeli zivot.
U takvom emotivnom stanju, usamljen i otudjen, poceo je da se javlja kompleks od kojeg sam ludio toliko da sam odbijao da o tome pricam cak i sa samim sobom.

Cak i sad dok pisem o tome, ne mogu vjerovati da cu ovo napisati jer sam se sakrivao i od sebe cak, a kamoli od ostalih.
Ali eto, kad je sve proslo, nek ovo pisanje ostane kao uspomena i mozda nekom ko za mnogo godina procita ovo pomogne da prebrodi neke probleme.

To je bilo vezano za gubljenje kose.
Vec sa 20 godina zalisci su poceli da se sire i kosa je sve vise i vise opadala.
Nisam sebe mogao zamisliti niti prihvatiti kao takvog, mislio sam da mi nista ne vrijedi ako se to desi, sta ce mi faks, pare, bilo sta, ako budem celav.
Vjerovatno za 95 posto ljudi nije svejedno kad im se to pocne desavati, posebno sa 20 godina, ali ja sam to dozivljavao kao pravu tragediju.
I dalje sam mogao da napravim nesto s kosom ali nije bilo kao ranije i bilo je jasno da ce biti gore kako vrijeme bude odmicalo.
Opsesija, tragedija, nocna mora, sazaljenje ... To je u meni izazivalo najgore osjecaje i prica o tom ce se provlaciti i kasnije.

Dosao je i 9i mjesec te 2001 i cetvrti ispit je bio kod bivseg predsjednika.
Bila je to neka dosadna filozofska knjiga koja nije najbolje legla mom fotografskom pamcenju pa mi je na stare zasluge dao 9.
Nakon tog je islo jos jednom 9, pa onda 10.

Dao sam 6 ispita i Rimsko Pravo uveliko spremao, 3x 10 i 3x 9.

Pocela su i predavanja za drugu godinu i svi oni s kojima sam nesto mogao i druzio e nisu uspjeli da upisu drugu godinu, osim Danke.
Sad nas je bilo toliko da smo svi stali u jednu osrednju ucionicu.
To me je jos vise vuklo u moj svijet i u potpunosti sam se povukao u sebe, nikog nisam dozivljavao, ni s kim nisam pokusavao da komuniciram, odgovarao sam samo kad me pitaju.
Bio je to od ok likova jedan kojeg smo zvali Kremo i koji je volio da igra kladu, i s njim su cesto bili neki njegovi prijatelji s istim interesima, pa sam nekad s njima pricao ili otisao do klade
ali vrlo rijetko.
Kao i jedan stariji lik koji je imao oko 40g a jos studirao i to drugu godinu, i kojeg su svi zezali a ja nastojao da pricam s njim zbog njega a ne zbog sebe, da vidi da moze na nekog da racuna.
Bas bas puno me je postovao zbog tog.

Poslije Brke Duska imao sam najbolje ocjene od svih studenata prve godine.
On je polozio svih 7 i sve je bilo s desetkom.

Uporno me pokusavao progurati u neke clanove studentskog vijeca, sindikata, ubjedjujuci me kako ce mi to olaksati zivot, utabati veze, kako on misli da sam ja pravi izbor itd.
Ali to nije dopiralo do mene.
Tuga u meni je postajala sve veca, i skupa s depresijom i crnim osjecanjima zbog kose, i polako prijetila da bude usmjerena direktno protiv mene.

Iako znas da objektivni razlozi nisu dovoljni da budes takav, ti jesi takav, samo ti se place i place, po cijeli dan i noc.
Kao sto bi rekao Branko Copic: * Place mi se iako ne znam ni sta me boli ni sta sam izgubio *.

Na pravom sam putu, pokazalo se da sam dobar student, imam dosta otvorenih vrata, mogu biti s nekim i zaljubiti se opet mozda, imam 20 godina, ali kao da svaki dio mene urla da to ne zelim.
Kao da te mrak u tebi nadjacava koliko god pokusavao da mu se odupres.

Sve vise pocinjem hodati, kad sam okruzen ljudima pa makar i nepoznatim osjecam se manje usamljeno, zidovi sve vise pocinju da me stezu a opet ne zelim da budem okruzen tim ljudima.
Nekako mi je lakse dok hodam, cesto i satima, po nekim pustim ulicama velegrada dok izmisljam neke svoje djecije igre ispod nekog drveta s listom i grancicom blizu sobe.
Pitam se sve cesce da li sam na putu da poludim ili sam vec postao lud, ko mi ovo radi i kako da se oslobodim tuge od koje mi se srce slama...

Nastavak za 10 dana, pozzz.

2

(5 odgovora, objavljenih u Ostala rasprava)

Iako sam procitao dva puta i dalje ne kuzim kako oni varaju.
Sta uopste znaci hand removal?

Jel to kao ono, ja sam bacio K8 pfr pa ces ti callat light river na boardu K9652 ili tako nesto?

3

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Nekako je tako i zavrsila ta 2000a.
Od kockanja su se u tom periodu kod nas pojavile sportske kladionice i bagzi aparati, tj popularne vockice koje su uzimale brutalno i s kojima se nisam petljao.
Navukao sam se na kladu i svaku marku viska sam uplacivao na tikete s min ulogom od 2 marke i dobitke obicno od 50-60.

Naravno da nije postojala ni marka viska, vec bi morao da otkidam od hrane, ponekad bi jeo samo jednom dnevno u studentskoj menzi s bonom u vrijednosti od 1 marke.
Pa bi navece, kad bi glad postajala neizdrzljiva, izasao van u pokusaju da uberem neku jabuku ili krusku koja je iz komsiluka pala negdje blizu ili je visila s visoke grane
izvan ograde.

Gubio sam jer sam bio fish, za mene je 50 maraka ( od ovog trenutka cu pisati KM umjesto maraka tj konvertibilna marka ) bilo bogatstvo.

Volio sam kad bi imao par KM u dzepu da odem, mozda jos i vise od klade, na bingo koji je bio vrlo popularan u kafanama ili posebnim prostorima.
To je bio bingo 15/90 gdje bi imao na jednoj kartici 15 brojeva od 1 do 90 gdje bi pobjednik bio onaj ko bi najprije skupio 15 pogodaka.
Postojao je i peterac, kao utjesni dobitak, tj kad ispunis kao prvi 5 brojeva u jednoj od te tri vodoravne kolone koje su imale po 5 brojeva.

Cijena jedne obicne kartice je bila 0,5 km, a ove koje su bile vece premije, tipa 500 ili 1000km bi kostale 1km.
Postojali su i progresivni jackpotovi.
Ali bingo je uzimao brutalno.
Cim bi bila neka veca premija dolazili su ljudi kojima se nije igralo na sitno vec bi uzimali tipa po 50-100 kartica kad bi premija bila 1000km i prakticno uvijek bi broj kartica
pokrivao visinu premije.
Recimo za 1000km i 100km peterac gazda bi morao da proda 1100 kartica da ne bude u minusu to izvlacenje ali je uvijek bilo po barem 1500-1900.
A tek na obicnim bijelim karticama koje nisu bile garantovane, isao bi princip 50 posto fonda kao premija, 10 kao peterac, 10 u fond za jackpot i 30 posto ostaje kuci.
A igra bi trajala najvise 5-6 minuta.
Dakle ne ev minus vec super ev minus kako god okrenes.

Ja bi tu dolazio s 2-3 marke i spremnoscu da naredna 2 dana budem gladan i kupovao bi kartice od pola km, cak bi znao izaci iz prostorije kad bi islo garantovanih 1000 jer bi mi bilo zao
da 1/3 ili 1/2 rolla dam za jednu karticu.
Sanjao sam da dobijem neku obicnu bijelu od tipa 50 km premiju, mogucnost da kupim jednu plavu karticu, pa da moja od 1900 drugih bas dobije, nisam ni razmatrao.

Tako je vec i 2001a pocela da tece i vec smo dobrano zagazili u ovaj vijek.
Ucio sam mnogo jer nisam nista drugo ni mogao da radim.
Uzeo sam taktiku da ucim jedan po jedan predmet a na prvoj godini ih je bilo 7, gdje sam odlucio da prva tri dam u ljetnjem roku, druga tri u septembarskom i da prenesem Rimsko Pravo za zimu naredne godine.
Dva sam vec do kraja godine solidno presao i odlucio da tako i nastavim.
I dalje sam bio aktivan na vjezbama iz ekonomije, asistentica je vec napravila svoju grupu omiljenih medju kojima smo prednjacili ja i jos vise jedan specifican lik.
Zvao se Duško i bio je negdje iz Foče i imao je neobican imidz.
S 19 je nosio brkove, bas brkove, kao one u Harisa Dzinovica recimo.
Bio je znatno potkovaniji od mene i sasvim lijepo sam se zblizio s njim dok ga ostali nisu voljeli.

Moj ugled je sve vise i vise rastao, posve neocekivano, Dusko je se vec poceo filtrirati u neke studentske politicke sfere pokusavajuci i da mene progura ali me to zanimalo poput lanjskog snijega.

Obicno je kod mene sve u zivotu islo nekako naopako, gdje sam mislio da se necu snaci i da ce me ljudi psihicki ubijati bilo bi obrnuto, kao sto bi bilo obrnuto i u sredinama gdje sam mislio da ce biti suprotno.
Vrlo slicno je i u pogledu zarade, kad ja nisam imao nista i bilo je lako zaraditi pare onda drugi iz okoline nemaju, a onda kad je njima sve propalo, ja nesto imam.

Nije bilo nikakvih bitnijih preokreta do kraja cijele te godine.
Dosao je taj predrok iz ekonomije, profesor je bio neki idiot koji je bio egzaltiran ako bi mu neko mogao reci na kojoj se stranici nalazi pitanje koje je postavio.
Asistenkinja je obecala da ce nas nahvaliti zbog vjezbi, izvukao sam neka tri pitanja koja sam odavno znao napamet i mislio da nece biti problema ali je trema ucinila svoje i par puta sam nesto zbrljao.
Naravno da je bilo vise nego dovoljno ne za prolaz nego za solidnu ocjenu, on kaze ajde dam ti 9, asistentica uskoci da sam bio najbolji, ja kazem da se ta tri pitanja nalaze na tim i tim stranicama, on me zadivljen
pogleda i upise 10.

Mozda sam nakon dugo vremena tad osjetio neku vrstu srece, dugo bi znao gledati u index tu jednu jedinu ocjenu.
Majka je bila presretna, oceve reakcije se i ne sjecam iskreno.

Dosao je na red i drugi ispit u 6om mjesecu.

O tome iduci put, pozzz.

4

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Evo da se javim s nekim updejtom i kojecim.

Poceo sam polako da ulazim u formu otkad sam iznajmio sobu.
Poceo sam igrati tek treceg jer naravno da je moralo biti jos problema oko kablova i tih stvari koje sam resavao dva dana, npr monitor nije htio da mi prikaze sliku a i s drugim kompom je bio neki problem oko konekcije.
Plan mi je da sta god da se desi odigram barem 6 sati u komadu, ako igra bude dobra naravno da necu da prekidam, imao sam jedan session i od 10 sati.
Zasad imam 51 sat ovaj mjesec i zvuci nestvarno da bi mogao da ostvarim cilj od 200 sati igre ali sa mnom se nikad ne zna.
U glavi tinja samo cilj da ostvarim 800 sati od 3.9 do Nove Godine.

Isto tako odlucio sam da neko vrijeme ne postam rezultate ( kakvi god da bili ) jer sam chalenge izgubio 99 posto i zelio bi da stavim fokus iskljucivo na sate sto cu slikati i updejtati.
Prosto imam neki trip da ako tako uradim da cu ispuniti suludi cilj od 800 sati za nepuna 4 mjeseca.

Umjesto toga cu ubacivati neke odigrane zanimljive ruke, mozda neki esej o nekim stvarima koje jesu ili nisu vezane za poker isl.

Isto tako, intenziviracu pisanje biografije na vjerovatno barem 4-5 postova mjesecnom kako mi se bude dalo.
Bas sam malocas imao na skajpu raspravu s Melom o tome kome je mogao zasmetati poslednji post jer vidim dva minusa.
Naravno da neko ima pravo da mu se ne svidja ali sam siguran da nisam napisao nista uvredljivo ( mozda jedino o samom sebi ) i stvarno bi volio da neko napise sta nije ok.

Mogu i danas prestati pisati, nije nikakav problem za to.

Jos sam s Melom raspravljao i o temi ljubomore u pokeru pa mozda ovih dana napisem nesto vezano za to.

Sto se tice coachinga, napokon sam podjelio neke otkaze i osjecam se super zbog toga, iako su ostali visoki make upovi koje sam
ja u potpunosti snosio i bice ih jos dosta u narednom periodu sigurno, gdje je cilj ostaviti par korektnih ljudi koji nesto prave i zele da rade i to je to.
Ako se javi neko da igra bar nl50 i da ima svoj roll i da je barem break even, onda cu da ga primim vjerovatno, ispod toga vise ne.

Super je sto ovdje mogu da odspavam u komadu, i to bas bude da 7 sati spavanja prodje kao sekunda ali me povremeno uhvati neka tuga od ove tisine, valjda sam se navikao na galamu.
Nekako me vrati u period kad sam bio sam pa se ne osjecam tad bas najbolje.

Ok, idemo jako u svemu, vrlo brzo cemo doci ( nakon par postova jos ) do dijela kad sam poceo zivjeti iskljucivo od kockarskih aparata, pa ce biti detaljno rijeci o programima, trikovima, semama i ostalim a uz to cu da nastavim pisati i paralelne satvari iz zivota, kako sam se osjecao itd.

Sretno i pozdrav.

5

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Stigao sam kasno u nedjelju, u torbi sam osim velike sveske nosio i odjecu i peceno pile koje je majka spakovala.
Ujutro sam otisao na fax i shvatio da sam pogrijesio ili da nisam na vrijeme dobio info, ne sjecam se, ali uglavnom predavanja su pocinjala iduci ponedjeljak a ne taj.
Razmisljao sam sta da radim i odlucio da mi je bolje da se vratim i platim 5 maraka kartu nego da tamo ostanem jos 7 dana jer cu potrositi vise na hranu.
Tako sam i ucinio.

U zivotu svakog od nas postoji mnogo emotivnih scena koje pamtimo, koje se mozda po karakteru i intenzitetu i ne izdvajaju, ali koje su na nas ostavile takav utisak
da zivimo jos 100 zivota da ih nikada ne bismo zaboravili.

Uvijek mogu da zaplacem iste sekunde kad se sjetim toga da nisam zelio da pojedem pile vec da ga vratim, da se majka ne bi previse ljutila na mene sto je bila greska sa predavanjima i sto sam
potrosio novac na put.

Jedina stvar koju joj zamjerim ( i danas s njom o tome pricam ) je sto nikada nije priznavala greske, vec uvijek imala stav galame i psihickog ubijanja ako npr prolijes casu s mlijekom dok jedes.
Ili ako prosto zapnes za tepih kad ustajes.
Uvijek si bio napet da ne smijes pogrijesiti ni u cemu, i iako znam da bi cijeli zivot umrla zbog mene ovakvi stavovi su me mnogo odredili kao licnost u buducnosti.

Vracam se kuci, ona naravno galami kako sam glup i kako se to nije desilo tom i tom vec bas meni, kako nece biti nista od mene i kako je bolje da nisam ni isao.
Sjedim i slusam dok su mi oci pune suza i iz torbe vadim pile koje nisam pojeo, dok je na njemu na mnogo mjesta pokidana folija.
Dok ovo pisem, ovaj text, kojeg od tog dogadjaja razdvaja 22 godine, opet su mi oci pune suza, kapaju niz lice.

Izlazim, uzimam bicikl i vozim se 5km do grada i idem setati na nasip, dugo, dugo, dugo, cijelu noc poput duha.

Ali i malo sretan jer cu provesti jos 6 dana tu.
Ne treba mi niko, sam sam kao sto sam uvijek bio, ono sto je u mojoj glavi mi stvara takve svjetove maste za koje ljudi moraju da posezu za najjacim drogama.
Kao da se svijet ispred mene izoblicava i krivi.
Niti sam pijan tih dana ( niti sam ijednom bio pijan ili uzeo bilo kakvu drogu u zivotu, cak ni cigaretu niti kafu za cijeli zivot ) niti lud, kao da osjecam da je na meni sva bol svijeta.


Dolazi i ta iduca nedjelja, kad sam se malo bolje upoznao s gazdom.
U toj kuci je zivio i njegov sestric koji je imao oko 40ak godina dok je gazda imao vec preko 60.
Deda je bio nevidjeni zenskaros, stalno je dovodio neke dame u poznim godinama, pa me onda zvao da mi prepricava i davi me i da ja mogu dovoditi koga god hocu itd.

Dosao je i taj ponedjeljak i prva predavanja.

Bio sam uglavnom, u prepunom amfiteatru, nekako ravnodusan.
Zblizio sam se malo s jednom grupom koja je sjedila iznad mene i koji su bili iz istog grada.
Bila je s njima i djevojka koja je imala cudno ime, zvala se Ilijana i bas smo postali dobri prijatelji.
Puno je volila sport, da igra fudbal a najvise od svega Vinsa Kartera tj nemilosrdnog zakucavaca koji je tad igrao u Toronto Raptorsima.
Uglavnom, samo jedno od njih 4 je uspjelo da upise iducu godinu.

Iz mog kraja na pravo je otislo par djevojaka i nijedan muskarac.
Iz mog razreda izvjesna Danka koja je bila onako, na momente zlobna ali je nisu voljeli kao ni mene i koja je furala stajling Marije Serifovic.
Ona me spojila s mojom srednjoskolskom ljubavi pa sam stalno zelio biti pored nje da mi bude izvor informacija, a nakon prekida je otvoreno stala na moju stranu kao jedna od rijetkih.
Zatim Mirjana, koja je isla u drugi razred i skola bas nije bila za nju ali bas je bila prijatna, kao i njena porodica koja me ugostila kad sam joj vracao neku knjigu kao da sam Spanski kralj.
I Daliborka pored koje sam sjedio i isao nazad nakon predavanja, i koju je cijeli grad pljuvao jer je sa vec sa 15 mjenjala decke kao carape i bila i s onim koji su bili stariji od nje po 25god.
Meni to nije smetalo i bas smo postali dobri prijatelji i cesto bi mi se jadala o svojim ljubavnim problemima i ohrabrivala bi me kako da pridjem nekom.

Meni nije bilo do nicega, tuga bi me izjedala cim bi ostao sam, dok je donekle bilo podnosljivo kad bi bio na predavanjima.


Dani su tako prolazili, od svih ispita saznali smo da je prvi predrok bio za ekonomiju gdje su mogli izaci oni koji bi bili aktivni na vjezbama.
Rano sam poceo da ucim, mozda i od prvog dana, za razliku od vecine studenata.
Posebno sam bio aktivan na tim vjezbama iz ekonomije.

Vecini sam u tom periodu postao drag, kao ono dobar student.
Nije sad ona fora bio sam lijep kad sam bio mlad, ali sam top izgledao i sve cesce su me pozdravljale u prolazu neke djevojke koje nisam ni zapamtio a bile su vjerovatno u poslednjim redovima.
Nije mi padalo napamet da budem ni s kim ni na bilo koji nacin, tuga, sjeta, nostalgija, sve to je u meni raslo i postajalo nesto novo.
Znao bi doci s predavanja i satima plakati bez prestanka, dok se ne bi utjesio kako ce da bude bolje i kako ce me ovo proci.

Nastavljamo ...

6

(219 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Jbt, covjek se ne boji mjesalice.
Ne znam sta da ti kazem, ali s tobom nesto onda nije u redu.  big_smile

7

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

4-5 mjeseci prije kraja drugog polugodista, odluka je pala.
Ici cu na pravo, stedicemo gdje god, majka ce da radi isto bilo sta, i valjda ce da nekad bude nesto od mene pa cu moci da im to vratim u starosti.

Bio sam sretan zbog te odluke, vec sam zamisljao kako ce da to bude u velikom gradu ( ok, nije velik, ali je za nas velegrad ).
Nisam previse ni razmisljao o tome, kako bi kasnije moglo doci do nekih komplikacija.

Negdje taman s tom odlukom desila mi se i velika srednjoskolska ljubav koja je potrajala nekih par mjeseci.
Bio sam uzasno razocaran, povrijedjen i to me gurnulo u neku depresiju koja je bila prilicno cudna i koja je mnogo uticala na mene i odredila mi zivot.
Nekako sam najteze podnio matursku noc, za koju sam nasao odijelo ali ne i matursku plesacicu pa sam na kraju zamolio rodjaku da ide sa mnom.


Dolazi vrijeme maturskih radova, odlazaka na faks za informacije, grad je bio od mene oko 110km i trebalo je oko 2 i po sata autobusom sto je za mene bilo posebno tesko.
Jos kao beba od tri mjeseca sam u voznji u autu povratio iz cista mira i odtad nikad nije prestalo.
Nisam mogao da se odvezem ni 5km u nekom prevoznom sredstvu a da ne osjetim najgoru mucninu, hladan znoj svaki put, i na kraju povracanje.
Kao malom su mi davali tablete protiv mucnine za kamion, avion, sve, ali se nista nije mjenjalo.
Jedino sto bi mi olaksavalo situaciju, a sto sam otkrio eksperimentima bi bilo da pognem glavu dole i zmirim dok bi preko nosa navukao majicu da sprijecim da bilo kakav miris dodje do nosnica.
Ali i to ponekad ne bi pomagalo kad bi se uslo u neke ceste krivine.
Nisam otisao ni na jedno matursko putovanje niti ekskurziju.
To bi za mene bilo samo mucenje.

Intenzivno sam u tim okolnostima ucio za prijemni.
Stalo mi je bilo do dobrog rezultata jer bi od nekih 600-700 ljudi s prijemnog prvih 100 upadala na budzet i ne bi placali skolarinu od nekih 450 maraka.

A u grlu stalno neko stezanje i gorak okus.
Otisao sam na prijemni i uradio ga odlicno, instant sam znao svako pitanje.
Iznad mene je sjedila neka djevojka koja nije imala pojma i pitala me jel ista znam, kad sam je pitao sta ne zna rekla je da ne zna nista.
Pa sam joj najtisim glasom deklamovao odgovore.

Nakon nekoliko dana sam se vratio da vidim rezultate i sta je potrebno za upis, i vidio sam da sam bio 9. od tipa 700 ljudi, nesto se bodovao i uspjeh iz srednje a ostalo prijemni.
Barem sam tu imao razloga za neko zadovoljstvo ali me sve to nije previse usrecivalo vec sam se svaki minut pitao da li je moralo onako da se zavrsi.

Ostale su jos tek formalnosti oko upisa i moje studiranje je trebalo poceti.
Stanarina je bila oko 150 maraka mjesecno ali mi smo odlucili da nadjemo jos povoljnije kao i da zivim sam da bi se vise mogao posvetiti ucenju ali i da cijena bude manja.
Sve je to odmah u startu bilo na knap i svi smo znali da ce biti problema ali eto.

Ostalo je jos samo da nadjemo sobu gdje cu biti i da cekam pocetak godine, negdje u 10om mjesecu te 2000e.
Posebno za nalazenje sobe je vezan jedan od najcudnijih dogadjaja u mom zivotu, gdje volim reci da sam tad potrosio na glupost svu srecu koju sam trebao dobiti negdje kasnije u zivotu.

O tome iduci put, poz i sretno.







( spajam dva posta pa iduci put kacim sredinom iduceg mjeseca )



Majka intenzivno zove i po cijeli dan okrece telefonske brojeve da bi nasli sto bolji a sto jeftiniji smjestaj.
I kaze mi da je nasla oko 2km od faksa sobu gdje je cijena 100 maraka.
I da je rekla da cu ja doci pogledati sobu za par dana, nista precizno.

I nakon par dana odlucim da cu ici, uzmem papiric s adresom, dovezem se busom na autobusku i nisam imao pojma da mozes uzeti taxi koji ce te za male pare odvesti na destinaciju.
Tj znao sam, ali me bilo sramota da udjem i pitam za cijenu vec sam mislio da deru kao oni taxisti s parkinga pored Laste.
Plan mi je bio da se gradskim busom odvezem do centra i onda tu pitam prolaznike jel znaju gdje se nalazi ta ulica u tom dijelu grada.

Izlazim iz gradskog busa direktno pred postu, more ljudi na sve strane prolazi pored mene, odlucujem se da pridjem starijem gospodinu i pitam ga.

* izvinite, znate li gdje se nalazi ta i ta ulica ( broj je bio 13, poseban broj u mom zivotu koji me prati oduvijek ) ? *
* a sta ces ti tamo? *

Vec u sebi proklinjem sudbinu sto sam pitao penzionera kojem je do razgovora ocito.
Ali se ipak odlucujem da mu ljubazno odgovorim.

* ja sam student, pa treba da pogledam sobu na toj adresi*
* ahaaa, ti si taj, ta ulica ti je tamo i tamo, ja moram da odem kod doktora prvo i u postu pa cu ja doci kasnije *

I okrenu se i ode, ja gledam i nista mi nije jasno.

Ali ajde, odlucim da pratim uputstva i lako pronadjem ulicu, doceka me valjda komsinica od gazde i krenula da pokazuje iako se nije imalo sta pokazati, uz rijeci da ce vlasnik Dule brzo doci.
Sobicak od mozda 10ak kvadrata, sa starim krevetom s desne strane i jos starijim ormanom s lijeve, odmah uz vrata s lijeve strane neki minijaturni stolic i grijalica.

Kad ono ide vlasnik, i za apsolutni sok to je bio isti onaj deda kojeg sam sreo u centru.
Znaci, ja sam naletio bas da pitam lika koji je trebao da mi iznajmi sobu, bez ikakvog dogovora i icega da cu doci taj dan i gdje da bude itd.
Brutalno.

Rekao sam da uzimam sobu, naravno, platio za mjesec i vratio se kuci, i sledece sedmice su trebala da pocnu predavanja.

Sto se vise blizio dan odlaska, tuga je u meni bila sve veca.
Kao da tek sad kada moras da ides shvatis svu ljepotu svog okruzenja, naprasno ti je lijepo svako drvo, svaki cvijet...
Nisam se radovao novoj sredini, novim poznanstvima i pocetku posve novog zivota, tuga je u meni rasla poput kvasca.
A najvise zbog tog iz drugog polugodista, zasto je moralo tako da zavrsi.

Nekako u tom periodu, a posebno malo kasnije, u meni se svaki dan radjala neka, ne znam kako bi to nazvao, mozda neka blagorodna tuga, sjeta, i generalno stanje hiper hiper senzibilnosti.
Mogao sam da placem na sve, na svaku sitnicu, na zgazenu macku, na svakog prosjaka... Nesto novo se radjalo u meni, nesto sto dotad nikad nisam upoznao u toj mjeri.
Nekad, nakon svih ovih godina, kad sam najvecim dijelom izgubio taj dio sebe, cesto mi bude zao jer pomislim da je to ono najvrijednije sto sam ikada imao u zivotu.

Kao da sam vremenom postajao ovisan o svojoj tugi koja me je grlila svakog dana ali nije bila tako teska, vec kao da me tjesila i vukla u svoj zagrljaj s nekim rijecima da
je ovaj svijet takav i da treba sto prije da prodjemo pored njega.

Po sto puta sam dnevno u sobi ponavljao ovaj citat * Ako si jedan svijet izgubio, nemoj se zalostiti, jer nije nista. A ako si jedan svijet dobio, nemoj se radovati, jer nije nista.
Prolaze bolovi i slasti, prodji pored svijeta, jer nije nista. *

Ovisnost u tugi, pojam koji nikad nisam nasao na guglu, jedini put da sam ga uopste ikad cuo ili nasao negdje je bilo u onoj zatvorskoj seriji Oz, kad Avgustus kaze u prologu
da su neki ljudi ovisni o tugi.
Toliko krhak, toliko osjetljiv, da me svaka rijec ili pogled mogla pogoditi poput najtezeg biča.
Samo ti se place, place i place...

U zacetku takvog stanja duha, dosao je i dan kad sam morao da odem.
Cudno mi je da se tog dana ne sjecam, kad ga pokusam dozvati u sjecanje osjetim samo uspomenu na neki tup bol, vjerovatno je bol bila toliko velika da sam je nesvjesno potisnuo.

Krenuo sam nekim kasnijim autobusom, bio je uvijek popust s indexom kod tog prevoznika i otisnuo se u nepoznato.

Nastavak slijedi.

8

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Evo me s updejtom.

Uspio sam nakon nekoliko dana potrage naci sobu koja mi odgovara.
Nije u zgradi, nije ni blizu zgrade, ima solidnih 1200-1500m udaljenosti i radi se tek o jednoj sobici oronulog izgleda u kojoj nema nista osim ormana i kreveta.
Uspio sam nagovoriti vlasnika, inace lika s kojim sam nekad davno kockao live da dovezem svoj krevet jer je njegov i propao i slab itd.

Pisao sam ucenicima u grupu da cu sad sjebati regove jer oni igraju u uslovima u kojima je Ivan Drago trenirao za mec s Rokijem a ja cu igrati u Rokijevim uslovima.  big_smile

U sustini je zalosno sto ja godinama nisam imao svoj kutak da radim nesto od cega iskljucivo zivim ( nemam ga ni sad vec placam ), ali dobro to su neke lose zivotne, poslovne odluke itd i ne zelim da razmisljam o takvim stvarima.

Plan je ici svako vece pjeske dole da pocnem sessione do 20h, odigrati do 4-5 ujutro, namjestiti takav bioritam da se budim oko 12, onda cim ustanem imati neki cas/casove i do max 14h nazad opet pjeske, onda po djecu u vrtic, provesti vrijeme s njima par sati, onda trening i prakticno nazad ponovo na grind.

Ovo mi je zadnja sansa da napravim nesto ozbiljno od svog zivota i ne osjecam neku tjeskobu i tugu vec naprotiv, radujem se novim izazovima jer znam da ce mi ovo pomoci.

Od zadnjeg updejta nisam odigrao nista, predaj zahtjeve za net, potpisi radni nalog, organizuj prevoz kreveta, sklapanje, vrlo vjerovatno necu nista ni igrati do kraja mjeseca a onda slijedi samo surovi rad.
Isto tako obecao sam curama da cu ih tri dana zaredom voditi na sajam koji se odrzava u blizini, s onim djecjim vozicima, lancarama i ostalim pa moram da im ispunim to obecanje.
Taman da rijesim sve do prvog.
A i uhvatila me inspiracija za pisanjem, nakon jako dugo vremena, vjerovatno ima vise od pola godine da nisam nista napisao unaprijed u moj file i to sam poceo opet nocas ( drugi dio biografije ) pa cu onda vrlo vjerovatno naredne dane potrositi na to, jer bi svakako morao u nekom trenutku.

Mnogo sam razmisljao poslednjih dana o svemu i shvatio da vise sebi ne mogu dopustiti luksuz da nastavim biti takav kakav jesam vec da moram iz svog zivota uklanjati jednu po jednu stvar koja me nervira i skracuje vijek trajanja.

Prvo sto sam cvrsto odlucio je da ne primam vise ljude za coaching, naravno da necu odbiti nekog ko ima svoj roll i barem je na nuli na nl50 ali je sustina da takvi kod mene nikad nisu ni dolazili.
Uvijek su dolazili ljudi s kojma sam na ovaj ili onaj nacin morao otpocetka ali to vise necu da radim.

Bas danas pricam s ucenikom koji je odnio najvise novca ove godine, kako on kod Kikija kad se javio za coaching nije prosao ni probni razgovor, tj igrao je super sport i nije imao rezultate sa ostalih soba pa automatski nije mogao biti primljen.

A kod mene ne samo da je bio u cijeloj istoriji s najboljim pocetnim referencama, vec bukvalno svaki dan mi dodje da zapalim par svijeca i pomolim se za njegovo zdravlje i kao da su ga nebesa poslala jer je nepresusni izvor korisnih informacija i nevjerovatno lojalan prema meni uz jos dvojicu trojicu takvih lojalnih i predanih, do te mjere da mi nekad bukvalno natjera suze na oci.
Bukvalno bi im dao moje pare da igraju dzabe, kunem se svim na svijetu, kako i ne bi kad lobiraju za mene i lik recimo dobije koronu i cak se i raduje sto ce sad moci vise igrati jer inace radi pa ne moze igrati koliko bi zelio.
A jos mi je zalije sto im ne mogu i te prve dealove povecati ( iako su ogromni svakako ) zbog ovih s kojima spusim.

Prosto vise ne zelim da, dok radim u hodniku pored obuce, i da sam cak sad sretan sto cu napokon imati oronulu sobu dok  cu svaki dan pjesaciti 3km u dva pravca i jos placati za to, jos razmisljam o tome kako je kod ljudi mojih 3,4 ili 5 i vise k eura a oni igraju 30 ili 50 sati mjesecno, po 6 mjeseci ne okace ruku za analizu niti se javljaju za cas i ja moram da ih pitam svaki put kako ide i kakvi su rezultati i jos uz to imaju dealove koje niko ne daje.

Ko bude zelio da se promjeni imace dovoljno vremena, ko ne bude necu ga ja sigurno promjeniti.

Najveca zabluda je kako mozes nekog promjeniti.

Tako da je jedino sigurno da bilo koga ko nije barem 0 na nl50 i da ima svoj roll, necu primiti niti mu kupovati H2n, konvertore i ostalo za moje pare u nadi kako ce on beatati jednog dana.

Ono o cemu sam jos razmisljao i na sta sam ogorcen su neke druge stvari.
Npr, evo ovaj oglas za kupovinu H2n koji u potpisu stoji vec pola godine mozda.

Dakle, sta god da se kupi od H2n ( a svi nesto kupuju ) ne samo da se dobije popust od 10 posto vec jos ja vratim pola od 25 posto koje ce mi Rusi poslati.
Znaci ako neko kupuje edge od 220 dolara godisnej pretplate platice 200, ja cu dobiti 50 i jos cu mu poslati 25.

Ucenicima vratim sve da lakse kupe.

Znate li koliko je ljudi dosad kupilo?

0, ZERO, NULA, NISTICA

smile

Kao sto sam i na drugom forumu ( ovdje nisam htio da ne sabotiram Mella a i za H2n sam ga pitao ) stavio da mogu poslat moj config, dakle neko bi imao sve moje statse i sve pop upove za 30 eura.
Isto nula.

Ne znam, ja bi dao 30e iz zajebancije da vidim sta covjek sa 20bb koristi od statsa i pop upova kad igra.  smile

Sve to mi djeluje ( posebno u trenucima depresije, a rekao bi da takvi momenti to poguraju ) barem po mojim mjerilima vrlo ponizavajuce za mene, sve tri ove stvari.

Zato sam onoliko bio pogodjen sto je Melovih 10bb na reg starsu tablama potcjenjeno.

Ne znam, mozda i pretjerujem, mozda sam i pogrijesio sto sam ovdje odlucio pisati ( mada je ovo sve imalo solidno terapeutsko dejstvo na mene ).
Kako god, prica nece ostati nedovrsena, ako mi dodje u glavu da prestanem pisati ( sto se vrlo lako moze desiti ) onda cu sve objaviti u jednom komadu, dakle cijeli ostatak price, i nestati.

Ostavljam uvijek mogucnost da su svi drugi u pravu a da sam ja u krivu ( cak i kad bi dao desnu ruku na panj da sam ja u pravu ) ali godine idu, nekako prebrzo, i kao da jos nisam svjestan da bi morao imati druge prioritete umjesto da svoje vrijeme trosim na stvari na koje ne bi trebao, ali zelim da postanem svjestan, tj zelim da iz zivota polako izbacujem, jednu po jednu, svaku stvar koja mi uzima vrijeme i nervira me a da za nju ne dobijam apsolutno nista.

Objavim jos jedan odlomak danas, sutra, a onda od prvog ( molim se nebesima da me ne jebe neka konekcija ili neki slican problem ) krecem u novi zivot.

Hvala na citanju i sretno  wink

9

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Eto, kao sto sam vec negdje gore spomenuo kako ce ponekad i godine da budu progutane u jednom postu, to se upravo sada i desava.
Recimo da je i ta 98a vrlo brzo zavrsila bez nekih posebnih dogadjaja a isto tako i naredna godina.

U toj 99oj sam krenuo da idem redovno u teretanu koja je bila praistorijska i bila jedna oveca soba, u sklopu prostora opstinske zgrade.
Drzao ju je lik koji je tad vec presao 50 odavno i koji je nekad davno bio puno nalozen na to ali mu je sada najvaznije bilo da uzme marku po treningu ( sto je bilo papreno ) i
ne bi ti nikad ustao i pokazao u situaciji da neku vjezbu radis neispravno.
Volio je da kraj tvog imena stavi i znak plus ( tj da si dosao na trening ) a ti tu uopste nisi bio.
U toj teretani ( koja je bila jedina u gradu ) sve je bilo u raspadu i prljavstini, i naravno prepuno improvizovanih sprava.
Bilo je na desetine postera i vlastorucno napisanih parola poput: *bolje biti dobro objesen nego nerazvijen ili kad pred mene stane slabic koji ne bilda to je kao da mis stane pred lava*.
Bila je ok ekipa unutra pa sam se zblizio dosta s njima.
Vojo, koji je bio multimilioner i imao najveci stomak koji sam ikad vidio.
Miroslav, kojeg smo zvali Mrga i koji je trenirao bas rijetko ali bio perfektno gradjen.
Velibor, koji je imao oko 27g i bio nastavnik u osnovnoj skoli.
Igor, koji je dolazio u rodni kraj a inace bio profesionalni dizac tegova u Crvenoj Zvezdi ( kasnije je otisao u Englesku nekim povodom i u pabu udario covjeka i ubio ga na mjestu i dobio
15g zatvora ).
I naravno najspecificniji lik koji se zvao Andjelko i tad imao oko 32g, super dobar lik ali kad nesto zacrta on misli da to moze i da ostvari pod svaku cijenu.
Andjelko je imao oko 80kg, s pivskim stomakom i gradjom filmskog antiheroja, ali se onda pokumio s Igorom i odlucio da i on postane profi dizac tegova.
To je uglavnom bio horor za gledati, kad bi radio cucanj dizao bi ledjima 180kg a ne nogama, padalo mu je preko glave x puta, pricao nam kako ga puno steka oko srca i da nema pojma zasto je to tako.
I tipa imao je strategiju da ne jede po tri dana pa da onda dize takve tezine.
Kasnije se otisnuo u rezisere i snimio igrani film pod imenom Predsjednik Po Svaku Cijenu ( ima isjecak na you tube ) gdje je kao glumce uzimao lokalne likove koji nisu imali pojma o glumi.
Cak je i mene pitao da glumim u filmu.
Taj projekt je realizovao i cak bio gost na solidnoj domacoj televiziji koja mu je ponudila neki novac za prava na film ali je on to odbio jer je smatrao da je ponuda uvredljiva i da je
veci i od Tarantina.

Tih nekih godinu dana koje sam proveo u teretani me dosta fizicki izmjenilo.
Uspio sam da za opkladu uradim 2000 trbusnjaka u polozaju ispruzenih nogu dok mi je neko sjedio na koljenima, tipa 2 i po sata bez pauze.

Svi smo se lozili na neke izazove i tezine, na benchu sam dizao 95kg po 7-8 ponavljanja a neki i po 120-130kg dok nas nije osvjestio lik koji je negdje otisao i rekao kako je
u drugoj teretani stavio 120kg i nije mogao ni da odvoji.
Donijeli smo vagu i konstatovali da je teg s natpisom od 35kg tezio tacno 27, a onaj od 25 je bio zapravo 17ak.

Zbog teretane sam poceo opet da dozivljavam psihicka zlostavljanja u skoli, kao to je glupo, neka sramota, svi su oni fudbaleri u lokalnom klubu i svi ce igrati u Barci jednog dana bukvalno.
Kako sam budala sto placam za tako nesto, pa se onda 10 ljudi napinje kao da pozira kad mene vidi da prolazim itd.

Pregorak ukus u ustima osjecam i sad kad se sjetim srednje skole.



Svaki razred sam zavrsio odlicnim, postao bolji i iz matematike, i kad je pocela poslednja godina srednje skole morao sam da razmislim sta cu dalje sa svojim zivotom.
To je bio pocetak 2000e.

Kao logican izbor se nametalo nesto sto nema nikakve veze s matematikom, svi su govorili da bi moji talenti najbolje dosli do izrazaja na pravu.

Medjutim, postojao je naravno problem finansiranja kad nismo imali nista.
Zelio sam to ali zavisiti od oca onakav kakav je bio, bilo je poprilicno besmisleno.
Jedino sto je islo u prilog je sto se poslednje dvije godine dosta smirio, radio redovno kao zidar kod lika koji je drzao zidarski obrt i koji je bio njegov zemljak pa su se kao ok slagali.
U tom periodu, te neke dvije i po godine nakon djedove smrti cak smo zivjeli i prilicno solidno.
Trzavica a i svega ostalog je bilo ali dosta manje, nekako najvise od onog trenutka kad sam ojacao toliko da ga mogu uhvatiti za ruku i reci da je gotovo sa sranjima prema meni i majci.

Nastavak slijedi, pozzz smile

10

(16 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Krpa, bilo bi super da nastavis s ovim jelovnicima i opisima.  wink

11

(16 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Bio sam 2 i po puta na ketu.

Prvi put kad sam cuo za to prije 5 godina imao sam nekih tad 136kg i bio van forme totalno.
Uzeo sam 1500 kalorija dnevno i jelovnik je bio prilicno nemastovit, iako sam koristio vise namirnica, bademe, avokado, povrce s najmanje ugljenih hidrata, jaja, slaninu, maslinovo ulje i himalajsku so umjesto obicnih, slaninu, kobasice, cevape, junetinu i teletinu, whei protein itd.
Uglavnom sam isao na to da zadovoljim omjer 75/20/5 i mislim da sam 30 dana zaredom za dorucak jeo jaja pecena na maslinovom ulju s komadicem slanine ili kobasice itd.

Zacudo, ne samo da mi se nije ogadilo vec sam uzivao u hrani i po prvi put u zivotu nisam bio gladan.
Cak sam nekoliko puta ostao kratak za kalorije a nekoliko puta sam na silu pojeo maslaca bez icega da zadovoljim unos.

U teretanu sam otisao 20ak puta i radio iskljucivo vjezbe snage.
Pao sam za mjesec dana sa 136 na 124kg i tad sam najbolje u zivotu izgledalo i svi su se pitali sta sam uradio sa sobom.

Izgledalo je kao da sam skinuo 20kg masti a dobio 8kg misica.
Jos sam jednom to probao kad sam imao 150kg i pao za 30 dana na 137kg i manje vise je sve bilo isto.

Treci put ove godine ali mi se iz nekog razloga brzo ogadilo, tipa nakon 10ak dana.

Sad kad sam na 180kg i rekordu zivota, a trener nije strucnjak za hranu, volio bi cuti preporuke nekog strucnog, ne u smislu sta bi otprilike trebao vec sta bi tacno trebao.

Najvise bi me motivisalo ( sve mi je funkcionalno i nemam povreda, cak i noge ) da mi neko ko zna nesto sastavi za pocetak mjesecni jelovnik po danima, tj sedmicni i koliko se drzim toga i koliko je kalorija u pitanju.

Npr mjesec dana jedi, ponedjeljak dorucak to i to, rucak to i to i tako tacno svih 7 dana i radi to tipa 2 mjeseca i to je toliko i toliko kalorija itd.
Kombinuj sa 30 posto kardio i 70 posto snagu u teretani bar 5 puta sedmicno itd.

Jer me nikako ne motivira da nesto radim otprilike, kao smanji to i to itd vec sve u bobu tacno.

Ako se neko ko se stvarno kuzi u to, zeli da mi sastavi tako detaljno za pocetak za neka dva mjeseca ili mjesec ( znaci moja kilaza, ocekivani cilj dotad itd, s tacnim kalorijama i obrocima ) uzvraticu mu s jednim casom ( to je vrijednost nekih 150e recimo  smile

12

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Evo me s prvim updejtom i ostalim.

Nije mi se dalo postati ranije jer je volumen opet slab, pa onda je tu i period adaptacije nakon duge pauze i nisam se najbolje osjecao u smislu da bi me vec nakon par sati zabolila glava.
Osim tog, blago sam natiltan cinjenicom da je igra vrlo vrlo slaba, 2 dana ima ok broj tabli a onda dva dana gotovo nista a na neke sobe sam se navikao i bilo bi mi tesko da ih mjenjam jer sam to toliko puta pomislio u proslosti da uradim i ipak nisam i onda me nagrade i pojavi se perfektna igra itd.

Komp 1

https://gyazo.com/38c0674aaad498238b3fbd7eb91e2d42

Komp 2

https://gyazo.com/41b1190a2afc53f2950eddc3a2efe6cb


Razmisljao sam dosta o svemu, i definitivno priznajem da sam izgubio challenge s kojim sam se ocito malo zanio jer je zelja postojala ali neke realne okolnosti to nisu dale.
Osim toga pretesko je to to ostvariti kad imam coaching grupu na koju trosim dosta vremena, uvijek nekom nesto treba.
Vjerovatno je ok cilj, koji je usto realan, da se igra nekih 140 sati mjesecno i jos tipa kad je ljetnji odmor a pool uzasan u ta neka dva udarna ljetnja mjeseca odigrati po 50 sati te tako dodati na tih 1400, tj nekih 1500 sati godisnje, i da se to poklapa s tim kad je dobra igra da igras vise a kad nije dobra da igras manje, da igras vise kad si up a kad si down onda manje itd.
Ako ispadne da je preko tog onda je to premija.

Necu prepravljati challenge, izgubio sam i to priznajem ali mi je neki podsvjesni challenge da umjesto 4k sati do kraja iduce godine stignem do 3k te da eto to bude tih 1500 godisnje umjesto 2000.

Ali eto, rekao sam vec, ako se desi desice se ali ce to biti neki moj challenge iz glave sam sa sobom.

Da nije price koja ce kasnije postati zanimljiva ( jer jos nisam stigao ni do dijela kad sam poceo igrati aparate ) ovo bi bio trenutak kad bi se oprostio od vas i priznao poraz.
Do kraja price cu svakako updejtat poker rezultate, neke dogadjaje iz real life + biografiju kockara i vise od toga.

Dakle, sve isto kao i dosad.

Osim tog, kao velika prepreka svim ciljevima, pa i onima za kilazu koju vise i ne spominjem ( osim uzgred ) jer me je sramota, je definitvno cinjenica nesredjenog spavanja.
A cim je to tako odmah se budi anksiznost, depresija itd.
Posto imam dvoje male djece koja idu u vrtic svako jutro me probude u 8 sati, mnogo puta ustanu i ranije pa onda provaljuju u sobu itd, ja sam tih pola sata - sat dok ih supruga ne odvede ( ili ja nekad ) budan i onda se nekad desi da zaspim nakon tog a nekad ne.
Recimo poslednja 4 dana zaspim u 5 ujutro pa se budim u 8 ujutro i ne mogu zaspati, pa onda zasPim u 18 i budim se u 23h.

Prakticno odradim 8-9 sati spavanja u dva dijela, ustanem prekasno i upalim i jedva cekam da zavrsi msession i uglavnom kad je losa igra vratim se u krevet.

Posto ima slobodan stan u nasoj zgradi koji ne kosta puno, tipa 150e mjesecno pricao sam sa suprugom i vjerovatno je najbolja opcija da to uzmem i napravim ured, vratim se u standardni mod da zaspim oko 4 - 5 ujutro i budim se u podne i imam cijli dan pred sobom do 20h kad bi pocinjao sessione.
Tako sam u zivotu najbolje funkcionisao.
To svakako ne bi trajalo vjecno jer planiram kupiti veliku kucu koja nam je potrebna jer nism osami i stan od 73 kvadrata je nedovoljan za sve nas i ovo sto ja radim.

Isto tako, masu puta mi odg da s nekim uradim session u tipa 2 ujutro isl a ne mogu tad da pricam da ih ne budim itd.

Vjerujem i da cu rijesiti problem s kilama na takav nacin jer tamo sigurno necu nista da nosim i stavljam u frizider, niti ce mi padati napamet da kad izgladnim u 5 ujutro da silazim u stan i rovarim po frizideru.
Dok sam zivio sam, tj sa majkom, taj problem sam resavao sto nikad nisam imao gotove hrane za duze od jedan dan i onda bi mnogo puta izgladnio i pregladnio u ta neka nevremena doba jer prosto nisam imao sta da jedem.
Tad sam i bio na 115ak kila na 1,95 i izgledao top i redovno vjezbao.

Zadnja 4 dana opet nisam trenirao jer sam se cijeli dan zbog takvog bioritma osjecao pospano i onda zaspao u 18h.

Prosto moram da se organizujem i postanem gospodar svog dana, posebno sa spavanjem, jer se vrlo brzo naviknem na odredjeni ritam a moj je spavanje od 4 ujutro do podne.
Tad sam prosto najbolji i najproduktivniji.

Okacim updejt za poker za kraj mjeseca a u medjuvremenu ubacim nastavak bio i mozda jos neki tekst.
Poz i sretno.  wink

13

(7 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Sretno.  wink

14

(219 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Alleen86 napisao:

Što se tiče pokera, imam veliku novost! Dugo sam se premišljao, vagao i bojao se tražiti nekakve coachinge i dealove, ali odlučio sam se javiti Usketu i dogovorili smo suradnju, zbog čega sam izuzetno sretan i uzbuđen! Nakon toliko godina samostalnog "napredovanja", napokon ću imati coacha, ali i grupu igrača koja će mi biti potpora na daljnjem poker putovanju. Svjestan je i on ograničenja koje imam zbog mojeg stalnog zaposlenja, ali zato je dogovor takav da nemam nekakve obveze što se tiče volumena, iako ću ja, naravno, dati sve od sebe da on bude čim bolji. Suradnja započinje upravo danas i uskoro imamo prvi sat coachinga tako da - baš se veselim ovoj prilici koju sam dobio i nadam se da ćemo obojica, a i svi u grupi, biti zadovoljni i da će biti dobrih rezultata!

Do idućeg javljanja, sretno nam svima!

Nadam se da cu pomoci.
U sustini vec sam imao pozitivno iskustvo s deckom koji mi je odmah rekao pocetkom godine da nece moci puno igrati jer je cekao prinovu u porodici, a onda posto nesto radi na moru nije mogao ni tu da racuna par mjeseci.

U tom periodu nismo imali casove tako da niko nije ostecen ni na koji nacin.
A i u tvom slucaju nije problem sto mozes igrati max 80 sati kad smo dogovorili da cas 1 na jedan bude nakon odredjenog broja odigranih sati.
A to sto je neko u grupi i dobija videa koja nekada saljem, svakako me ne kosta nista.  big_smile

U svakom slucaju necemo ocekivati cuda od -2bb rega na nl50 i to jos bez Huda i statsa ali polako, ne sumnjam u tebe.  wink

15

(16 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Odlicno, volim detaljne pocetke.
Pratim i sretno s ciljevima.  wink

16

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Cijeli taj period, koji je trajao godinama, ne pamtim ni po cemu lijepom.
Bilo je 7-8 mojih vrsnjaka u toj uskoj seoskoj ulicici ali svi smo dijelili razlicite interese.
Njih su zanimali traktori i usjevi, skupljanje sijena, fizicki rad i slicne stvari a ja sam imao posve druge interese.
Osim toga, osim tog vrsnjaka koji je ujedno bio i prvi komsija, s ostalima se nisam ni druzio osim kad bi isao na igraliste.
Uvijek je to bila ona djecija zloba, u smislu kako ce sad njih 5 da se udruzi pa da te nekako prevesla na bilo koji nacin a svi zajedno su imali IQ
manji nego sobna temperatura i padali razrede po par puta.

To su bila pitanja poput: ko je jaci Batman ili Superman, jeste gledali sinoc Dosjek 10 ( dosjei x ), sve moje jeseni 95e godine su bile lijepe jer je to doba kad se
kuva pekmez i pece rakija itd.

U skoli sam isao uvijek prvu smjenu, druga nije ni postojala u toj srednjoj skoli.
I to neko srednjoskolsko doba, koji mnogi pamte u najljepsim uspomenama, za mene je bilo nekako izrazito mucno.
Uglavnom, 85 posto nekih odlikasa kroz cijelu osnovnu ( za razliku od mene instant odlikasa ) koji su slijedili zelje roditelja da u toj maloj sredini nesto postanu.
Onih 15 posto koji su zalutali tu bili su nekako i oni s najvecom stopom tolerancije.
Ni u jednom trenutku se nije osjecao neki duh zajednistva da se pomogne nekom ko je losiji vec izrazito zelja da ga se ismije.

Vecina i muskih i zenskih nije oklijevala da ti spusti u nekom obicnom razgovoru, s pitanjem, a kad ces se ti vec jedanput presvuci isl, jer dolazis stalno
u istim hlacama ili majici ili patikama jer ofc nemas da kupis druge.
Nisam se svadjao ni s kim, ali sama ta atmosfera i u skoli i okolini ali i kod kuce naravno, tjerala me da se sve vise i vise povlacim u sebe.
A i u neke svoje zamisljene i idealne svjetove.

Nevjerovatno je koliko mi na neki bizaran nacin nedostaje taj stari Ja.
Puno je to dublja emocija od pukog osjecaja samosazaljenja.
Pocnes se vezivati za onaj dio sebe koji te najvise boli zato sto prosto osjecas da si to ti i nikako drugacije.
Moja samoca i povucenost kao da me hranila.

Ostatak te 96e i cijela 97a, nema se tu previse sta reci.

Stvari su postajale sve losije u kuci, otac je, kao i vecinu zivota, cim se pojavi neki problem bjezao od kuce.
Gotovo po pravilu je to redovno bilo kad je neki praznik pa ga moras proslaviti, Bozic, Uskrs, Slava...
Za to je trebalo novca koji nismo imali, pa bi odlazio, dolazio uz izvinjenja za neko vrijeme.

Najteze u svemu tome je bilo majci koja je uvijek morala da stoji izmedju njega i djeda, dva nepomirljiva karaktera.

U cijeloj toj situaciji, ona je cijelo ljeto po vrucinama od 38 stepeni isla kopati kukuruze lokalnim gazdama za dnevnicu od 10 DEM, i te i iduce godine ali i one posle nje i tako redom.
Ja sam vec imao 16 godina i trebao sam kao odavno poceti izlaziti s drustvom, kojega nisam ni imao, pa mi je mnogo puta odvajala po par maraka od tako zaradjenog novca da izadjem u grad.
Uvijek je bila neka rupa negdje, u patikama, majici, bila me sramota da idem bilo gdje i plasio sam se ismjevanja pa bi i takve noci proveo u nekim setnjama po pustim ulicama a tih par
maraka bi nekad izgubio na poker aparatima a nekad bi ih vracao, kad je razum, koji je govorio kako je ona zaradila te pare, pobjedjivao ovisnost.
A i da i ja nju iznenadim barem necim.

Jedina osoba u mom zivotu koja je uvijek bila pored mene, od pocetka pa sve dosada i ona je od mene zasluzila sve najbolje u zivotu.

Vise od svega sam ceznuo za nekim dobrim patikama ali jos vise od tog da imam televizor, bilo kakav.
Toliko sam volio sve sportove, ali nisam ih imao prilike gledati.
Gotovo niko, mislim da je samo taj prvi komsija imao neki prastari crno bijeli tv, nije imao u ulici tv.

Recimo da je tako prosla cijela 96a.

Nastavak uskoro.




Pocela je 97a recimo, kazem recimo jer sam vec okvirno u prethodnom postu ubacio neke dogadjaje iz nje.
U skoli sam nastavio sa super ocjenama jer nije bilo nikakvih sporednih dogadjaja koji bi me odvlacili.
Bez pokera, tv, s ogromnim viskom vremena nista drugo posebno nisam ni mogao da radim osim da ucim.

Matematiku sam i dalje prepisivao dovoljno za 2-3, i svi profesori su se cudom cudili kako je moguce da ovamo pola knjige mogu izdeklamovati kao pjesmicu a s matematikom tako.
I tu sam dosta dobro runovao jer je profesor bio lik koji je bio iskljucivo zainteresovan da sa svojim fotoaparatom slika razrede da zaradi koju marku.
Lik koji je zavrsio bravara i onda sebi odsjekao prste na nekoj masini, pa se zainatio i otisao i zavrsio matematiku.
Ajde recimo da je i to korisna prica za nas, sta se sve moze kad se hoce.
Jer da je bila druga profesorica ko zna kako bi ta prica isla, tj isla bi jako lose.

Uglavnom, da skratim, uspio sam tu prvu srednjoskolsku godinu da zavrsim odlicnim.

Nekako je najgori bio ljetnji raspust.
Uzasna dosada, citao sam sve sto bi uspio da nadjem da ubijem dosadu.
Iz lokalne biblioteke su ljudi pokrali odavno sve sto je valjalo a ostalo sam citao i po 7-8 sati dnevno.
O svemu i svacemuu.
Kad bi cuo da neko ima bilo kakvu knjigu u okruzenju odmah bi isao da ga molim da mi je posudi.
Pa makar to bio i set knjiga o Tarzanu.
I dalje sam budan sanjao televizor, nekad odigravao na poker aparatima par maraka i dani su se sumorno vukli.


Toliko sumorno da sve ove godine poslije nikad na njih i nisam pomislio, nikakav dogadjaj ( evo tek sad ovo pisanje me vraca u te dane ) me nije naveo da sa sjetom ili ceznjom za onim sta je proslo
i na jedan trenutak pomislim na njih.
Kao da su se desili nekom drugom a ne meni.
I bilo je tako davno da se covjek zapita da li se to stvarno desili tebi ili je samo odlomak iz neke od knjiga koje si nekad procitao.

U Avgustu 97e umro je moj djed.
To me rastuzilo bas bas puno.
Za tih godinu i po dosta sam se zblizio s njim i volio sam slusati njegove price.
Za svakog zivog je imao neki nadimak, nikad ni prije ni kasnije nisam upoznao nekog ko je toliko volio da ljudima daje nadimke.
Pulija, Kokosar, Ronac, Grboribarka ( stara komsinica koja je imala 80+ i odavno se pogrbila a u mladosti je hvatala ribu s onom kotaricom ), komsija Mihajlo je bio Mihail Gorbacov ( koji je ludio na to ),
nisu ni djeca bila postedjena toga, mali sinovi gore spomenutog Kokosara su ga pitali hoce tako zvati i njih a on im je odg da su premladi da bi bili kokosari i da su sad pilicari, pa ce tek kasnije
da postanu kokosari, kad porastu.
Cijela opstina a i sire je bila obiljezena njegovim nadimcima, moj otac je imao nadimak Mafijas, majka majstorica a tetka inzenjer ( jer je zavrsila srednju skolu nekako ).
Ali generalno mu to niko nije uzimao za zlo i svi su ga nekako voljeli.
Eto, zelio sam i ovoga da se sjetim, jer je vec proslo 25godina od kako ga nema, pa da ne zaboravim.

Recimo da je tako zavrsila i ta 97a, sve jednolicno i sumorno.
Prvo polugodiste sam opet bio odlican i pocela je vec i 98a, ni po cemu posebna.

Nastavljam s tim u iducem postu.


U tom periodu sam otkrio moju veliku strast prema malom fudbalu ( a kasnije futsalu ) kad se jos 97e u prvom mjesecu odrzavao lokalni turnir koji je specifican po tome sto se igra tri dana i tri noci bez prestanka.
Nisam spavao 5 sati za te tri noci.
A posebno sam bio bukvalno opcinjen pobjednickom ekipom koja je pregazila konkurenciju i 97 i 98e.
I danas nakon 25 godina nekad ukucam ta imena u google ne bi li naisao na neki text o njima.

Te 98e sam najvise zelio tv, kao nikad u zivotu.
Blizilo se SP 98 u Francuskoj, gledao sam kod komsije neke kvalifikacione utakmice, to je bila nevjerovatna opsjednutost.

Bukvalno mi navru suze na oci kad se sjetim koliko sam puta pitao majku da li cemo uspjeti da do sredine godine ustedimo da kupimo bilo kakav tv.
Koliko sam joj samo puta reako, pocinje za jos samo 152 dana, pa za 151...

Moje molitve su bile uslisene vec u drugom mjesecu te godine.

Kad je komsija iz ulice rekao da nekom njegovom treba krompir a on bi dao neki prastari crno bijeli portable televizor.
Majka je odvadila par vreca krompira i uspjeli smo da ga dobijemo.
Niko na svijetu nije bio sretniji od mene.
Ali se onda pojavio problem antene.
Naime bilo je jako tesko naci antenu s kojom se moglo nesto hvatati.
Bila je neka kucna antena s kojom smo mogli hvatati samo HRT 2.
HRT 3 gdje je bio sav sport tada je slika uzasno snjezila i hucala.

Koliko sam samo sati proveo na HRT 3 pokusavajuci da u snjeznoj slici uocim rukometnu ili vaterpolo loptu.

Sa samo jednim programom ipak sam bio presretan, gledali smo inserte iz filmova koji se tek trebaju prikazati, pazljivo sam biljezio vremena i s velikim uzbudjenjem cekao.
Nakon 6 godina bez tv.

Kad pogledam sve to iz danasnje perspektive gdje imas plazme preko pola zida i 500 programa i onda prelistas sve i konstatujes da nema nista, uvijek se sjetim one predivne
filozofske izreke od Schopenhauera da nas svako ogranicenje vodi ka sreci.

Gledao sam sve.

Tu je opet postojao jos jedan problem sto se nije moglo gledati u nekom periodu od 17h do 22h.
Svi smo tu imali monofaznu struju valjda, pa u tom udarnom terminu cim bi vise ljudi popalilo televizore i bojlere ( mi nismo imali bojler ) televizor bi se skoro gasio a sijalica svijetlila
snagom male svijece.
Najveci strah mi je bio da ce ta starudija da crkne od tog, posebno kad bi se soba skoro zamracila a slika na ekranu se svela na jednu tacku pa se onda postepeno vracala.

Neko nam je sugerisao da se taj problem resava s nekim stabilizatorom struje ( nikad se nisam kuzio u struju ) sto je bio neki uredjaj tezak 5-6 kilograma koji je radio na obicni prekidac i to resavao.

Prvenstvo se blizilo a ja sam i dalje sanjao a anteni.
Negdje mjesec dana prije pocetka smo nasli ok krovnu antenu.

Hvatala je 7-8 programa s dobrom slikom, a najsretniji sam bio sto je uhvacena i HRT 3 gdje se samo vrtio sport.

Ja sam 10 godina poslije tog prvenstva znao ko je dao svaki gol u svim utakmicama i u kojoj minuti.
Bukvalno.
I sad da me neko pita rezultat svake utakmice od tih 64 znao bi sigurno.

Danas se jedino mogu sjetiti finala ostalih prvenstava posle 2006e.

Vremenom sam posve izgubio interesovanje za sve to, osim futsala koji je jedini sport koji toliko volim da bi se odvezao 500km da pogledam neku top tekmu.

Nastavljamo smile

17

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Pozdrav, danas cu staviti 3 odlomka iz biografije u jedan ( Melo me zamilio da stavim dva pa da mu jos i vise pojacam  big_smile ),
pa cu staviti opet krajem mjeseca.

Nekako sve vise gubim entuzijazam za tim jer niko nista i ne komentarise oko toga, kako je bilo na pocetku.
Isto tako vec dugo nisam napisao neki post za unaprijed jer nemam inspiracije, imam ih spremljeno toliko da pokrijem period do nove godine a istom sam stigao do neke 2003 i mojih pocetaka na aparatima o cemu cu dosta pisati.
Mislim da ce definitivno biti materijala do kraja iduce godine kad cu 98 posto prestati updejtati blog, jer mislim da niko nema volje da cita o necijim dosadnim i suvoparnim rezultatima i statistikama, znam koliko je to meni glupo citati.

Postove cu svakako napisati kad budem imao inspiracije da to uradim a ne na silu, jer bi jako zelio da bude zanimljivo stivo i meni i drugima.

Ok, ide trostruki post pa se javim za koji dan s updejtom oko pokera.
Onaj s kilazom sam i prestao da spominjem, cisto da ga spomenem ovako da osjetim sramotu i griznju savjesti.

Sretno svima i nadam se da ce jos vise ljudi poceti pisati, sto se desava u poslednje vrijeme.

18

(27 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

brokestakesplayer napisao:
ogledalo napisao:

1)fish koji igra siroko ali je postflop uplasen i ne poklanja stek tek tako
https://s.pokerbros.net/?t=pia1llpm002en

Prijatelju meni su skoro oci prokrvarile kad sam vidio ovaj hand i to 3way do rivera s 2 debila. Ostale hands nisam ni otvorio.

Preporucam ti da si uzmes coacha ili da ne igras dalje.
ALI
Nemoj me poslusat,uvijek budi pozitivan,vidis kako su Rexonji svi dali crne prognoze pa je ostvario cak i vise od tvog cilja($55555)  smile

A pazi.
Vrlo je diskutabilno ovo sto govoris.
Tj s jedne strane si u pravu a s druge si u krivu.

Ono u cemu si u pravu da hand bez obzira na njegovu analizu sigurno nije odigra kako treba.
Ako je vec targetirao fisha na riveru, onda je shove uzasan sizeing jer fish ima jos 8 necega a igrac iza 20, tj trebal oje rejzati do 11 sto je fishev all in i ako igrac iza nekad pokupi flush ili nesto s cim svakako calla mi cemo izgubiti pola steka manje.
O 4 betu s Q9s bez obzira na readove o 3 betoru necu ni govoriti, nemas FE od fisha i on nekad ima hand, ne mozemo reci lako cemo mi njemu to povuci nema veze sto mu je range bomba i sto nema cak ni 100bb.

A ono drugo.

Cinjenica je da danas neces odnijeti pare s ABC pokerom.
Kao prvo nema dovoljno fisheva, a kao drugo i ti koji imaju su otprilike oni nekakvi 52/5 smaraci gdje ce neko reci wow pa 52/5 je mega giga fish ali to u stvarnosti nije tako.
52/5 s limp foldom 40 posto ( odmah shvatis da on ne igra 52 vpp vec 40 posto manji i da dolazi na flop s pristojnim rangeom ), baca ako ne pogodi nista, povremeno mu dodje u glavu da izvede neku akrobaciju koju ni ja pored svih statsa i pracenja nikad ne bi vjerovao da moze da izvede i  pored rejka od 10-12bb na toj tabli ces samo da se patis.

Ako neces napadati sizeinge od fisha, time tellove, ako neces pokusati da djelujes na tabli na osnovu nekih svojih percepcija tog fisha itd itd, onda nema teorije da odneses pare.
Tj nema teorije da odneses neke ozbiljne pare.

Npr ovaj hand izgleda suicid nad suicidima, BB je reg a btn fish.

http://hand2note.com/Hands/Hand/MLNIJ7G … ABlQ%3D%3D

Ali bilo je vise nego dovoljno osnova iako jos i reg 200 posto ima neki monster draw koji nije sisao pa blokira sto zelimo foldati.

Ja bi bio vrlo sretan kad bi vise mojih ucenika razmisljalo u tom pravcu, dakle da daju individualne procjene i vise imaju neku svoju viziju svakog igraca.
Milion puta kazem, mozda igramo na istoj tabli a vasa vizija ce biti ispravnija od moje jer ste bolje percipirali podatke koje imate i povezali ih u logicnu cjelinu.

Ukratko, najbitnije je da se o tim stvarima razmislja, naravno da ce tu biti milion gresaka kao u ovom primjeru, ali taj proces se moze ispraviti na nacin da ce te neko ko je bolji od tebe uputiti.
Najgore je misliti otprilike ovako - on je fish, fisheve ne treba belfati nikad jer zovu sve, ja cu dobiti over par on ce hitati top par i lagano uzimam stek i to je to.
Mozda je tako moglo nekad, tipa prije 10 godina ali odavno vise ne moze.
Rekao bi da mozda cak i najveci dio mog profita dolazi iz slicnih playeva, ali naravno ja cu uzeti u obzir mozda 10 faktora na osnovu kojih cu donijeti odluku dok ce neko drugi da dodje do 3 ili 5 faktora.

19

(219 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Jako jako losa percepcija igre i rangeva.

U prvom handu si potupno promasio poentu.

Nije to bas dobar board za tebe, ti to gledas iz perspektive da on tu nema nikakve dvopare a vjerovatno niti sve setove i to ti je dovoljno da tvoj range bude mnogo jaci.
Ali se radi o tome da ti razmisljas o njegovom rangeu a ne o svom, tj da si ti ovdje prepun over karata i da nikad nemas handove koje on ima, a to su svi pocketi do nekih 88, kao i neke 8x ruke itd.
Sve nabrojane ruke gotovo nikad ne 3 betamo ip pa ih ne mozemo ni imati.

Drugo si posve promasio sizeing, ako cbetas 1/3 znaci da cbetas range na slicnim flopovima a range ne bi trebali cbetati iz navedenih razloga.
Cak ni vs vrlo loseg rega koji nikad ne rejza ovdje nikad ne bi cbetao 1/3 jer ima posve prirodnu odbranu ( svaki par, svaki guter, svaki BD s overima a overi su sve, cak i neke overe bez bd,  AQo itd ) i s 1/3 bas nista ne postizes.

Solver tu gotovi iskljucivo koristi cak 3/4 bet ali je 1/2 posve ok i cbet je obicno na takvoj vrsti boardova od 50 do 70 posto i glavni blefovi na turnu bi trebali biti oni koji blokaju calling range tj neke najace top parove i over  parove.

On bi vs range cbeta cak i 1/2 trebao da rejza bukvalno 50 posto i ti se vec nalazis u problemu jer odbrana nije bas toliko prirodna ( call je svaki BD ali neke AQ i AK bi vec morali poceti foldati ).

Mozes ti znati da on nikad nema jak range kad rejza ( tj vrlo uzak nuts range ) ali se tu radi o tome da je protivnik prosto u situaciji da kaznjava nasu pogresnu strategiju.
Ok, ljudi na tim limitima, a i na vecim, nece tu rejzat ni blizu dovoljno, ali bez obzira na to 1/3 range prosto ne funkcionise na tim flopovima zbog prirodne odbrane.

To bi bilo slicno kao da 3 betas sb vs btn i onda na 763 flopu cbetas range 1/3 i cak i najgori reg ti nece foldati vise od 20 posto.

Mislim da je tvoj najveci problem da na neke situacije ubacujes svoju logiku ( ta logika je kako da se izrazim, vrlo razumna i logicna  big_smile ) ali ona prosto ne funkcionise jer prava istina nije takva.
Na neke situacije je nemoguce nadoci sam od sebe ako ti neko ne ukaze na njih.
A opet je to razumljivo jer moras na neki nacin igrati spotove.

20

(7 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Big like i od mene.

Procitao sam dvaput i mogao bi jos dvaput.

Velika, velika steta je sto ovo nisi odlucio da srocis u tipa barem 10-15 postova s jos nekih detalja, i siguran sam da je moglo, jer bas uzivam citati ovakve price.
Dosadno je citati suvoparne blogove u kojima ljudi iskljucivo okace svoje rezultate a ni rijeci o tome sta su prolazili ili neke stvari iz zivota.

Iskreno i inspirativno zaista.

21

(2 odgovora, objavljenih u Pitanja za početnike)

Gaba napisao:

Pozdrav svima,

zanima me da li netko igra na Americas cardsroom i kakvo je stanje tamo sa uplatama i isplatama

Vidim da niko ne odg pa mozda pomognem s onim sto znam.

Koliko znam moze se preko skrila i kripta i uplacivati i isplacivati.
Za sobu se moze dobiti brutalan rejkbek ( mislim sa dodacima sigurno i 70 posto ) pitaj agenta.

Igra bas nije soft, gledao sam na nl200 igru u par nekih videa i nije bilo veceg fisha od 35 vpp a jedan ucenik je prije godinu i nesto igrao nl50 neko vrijeme tamo i nalazilo se vise fisheva ali nisu bili nesto spektakularni.

22

(27 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

Sretno Amigo.  wink

Fina uzrecica, nisam je bas dosad cuo, Lik, Roki, Baja, Buraz itd, tu sam zapeo.  big_smile

Zaista bi volio da bilo koji forum zivne, emotivno sam vezan za forume jer sam sve sto sam naucio o pokeru ( tj 90 posto ajmo reci ) naucio preko foruma.
Kad su nestali Pokerasi Rs koji su mi bili kao druga kuca bukvalno sam plakao.

Jebes Discorde i grupe, barem za ove koje igraju manje limite, sto se napise tamo napise se i ovdje.

I sad u starim postovima od prije 10 godina se moze naci hrpa korisnih stvari koje su itekako primjenjive, mozda aktivnost nekog od vas pomogne nekom random liku za 5 godina u smislu da pocne zaradjivati od pokera.
Uvijek mi je lijepo cuti da je neko uspio u pokeru bilo sta, jer je mene izvukao iz bijede i ocaja i bukvalno sam ushicen kad vidim da bilo ko napreduje i sto je jos bitnije zaradjuje.

Dacu svoj doprinos koliko god mogu ali jos jednom tu moram pohvaliti Mela, ovo sto on radi za sve nas je za svako divljenje, toliko informacija na streamovima koje su top topova ( posto coacham priznacu da ja nikad ne bi odvojio za forum lurkere ni blizu svega sto znam i do cega sam dosao na tezak nacin ).
I jos covjek daje svoj novac, 15 posto winingsa od sessiona isl, on je za ovaj forum vrijedniji od 30 Uskebasija i svih ostalih.

Prosto sam to morao napisati jer mi je doslo tako, a i vezano je za temu oko koje pricate tj o aktivnosti itd.

23

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

O politickim dijelu pitanja ne zelim da pricam, kao sto sam vec napisao u nekom odlomku.

Za ekonomski dio mogu ti odgovoriti.

Situacija nije nesto posebno losija nego u ex yu.

Obicno ljudi misle kako smo ovdje najveca sirotinja, sto je daleko od istine.
U odnosu na Srbiju ne bi rekao da zivimo ista losije a i sa Hrvatskom razlika nije velika kako se uporno predstavlja.

Bez obzira sto je prosjecna plata u HR nekih 900e a ovde malo vise od 500, razlike u cijenama su ogromne a to najbolje znam ja koji cijeli zivot zivim na granici s HR.

Skoro 30 godina je prava najezda ljudi iz Hr u soping ovdje a kupuju sve jer je sve jeftinije.
Sve do ovih poslednjih desavanja ljudi iz Hr su tocili gorivo ovdje i mogli da ustede tipa po 20-30eura cak na rezeorvaru goriva.

Ne postoji artikl u HR a da nije najmanje 30 posto skuplji nego ovde, bukvalno sve.

A godinama su za neke proizvode razlike bilo duple, kao npr cigarete, alkohol, ulje itd.

S takvim odnosom cijena ono sto mi ovdje mozemo kupiti za 550 eura u HR ce kostati oko 750-800. tako da bi rekao da je Hr standard tek neznatno bolji sto se tice kvaliteta zivljenja.
To za EU i mogucnost da ides gdje zelis isl, kvalitet autoputeva i ostalo naravno da ne moze da se poredi, cisto govorim iz neke perspektive potrosacke korpe a u poredjenju sa Srbijom razlika ili i nema ili je mozda 10 posto.

24

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

...

25

(134 odgovora, objavljenih u Projekti, izazovi, blogovi)

24.4.1996 je dakle osvanulo posve novo poglavlje mog zivota koje nije previse slutilo na to da ce jednog dana poprimiti danasnji epilog.
Bile su to uzasne posleratne godine kad je na svakom koraku stajalo samo siromastvo.
Neko je jednom rekao kako nema veceg zla od siromastva i bio je u potpunosti u pravu.

U nekoj novoj zemlji, u kojoj je rat netom zavrsio, nije bilo nista.
Nikakve firme nisu radile, u cijeloj ulici niko nije radio, svaki rad je uzvracan nekom protuuslugom ( opet radnom ) i u toj tmurnoj atmosferi dani su se nekako sumorno vukli.

Prva stvar koja je uradjena da je otac otisao da mi opravda sve one silne dane koje nisam isao u skolu.
Do kraja skolske godine je ostalo vrlo malo, manje od mjesec i po jer sam zavrsavao osmi razred.
Prihvatio sam se knjige i dok su me nastavnici zadivljeno gledali fascinirani kako je moguce da neko lekcije deklamuje kao pjesmice tako je postalo sve izvjesnije da cu skolsku godinu zavrsiti s odlicnim.
To se i desilo.

Scena koje se i danas cesto sjetim jeste ona da mi je majka krpila hlace iglom i koncem za matursku vecer.

Takve stvari ostave oziljke, duboke, puno uticu na psihu i vremenom oblikuju nas i nasa uvjerenja.

Nisam imao pojma sta bi upisao, nista me nije zanimalo, izbor je bio veoma mali, tad sam imao kao neku simpatiju pa sam se odlucio za gimnaziju koja je bila kao experiment, tj
vodili smo se kao istureno odjeljenje susjednog grada.
Na prijemnom sam uspio da prepisem matematiku i to je bilo to.

Par rijeci o mom djedu gdje smo zivjeli.
Bila je velika kuca koju je prepisao mojoj majci, dok je sumu ostavio tetki.
U istom dvoristu je bila i manja kucica gdje je on zivio.
Djed je bio nepokolebljiv karakter, vrlo dobar ali i uzasno zivcan.
Penziju je zaradio u Hr, u bivsem komunistickom gigantu Djuri Djakovicu ali nije mogao da zbog nepostojanja diplomatskih veza uziva u toj penziji.
Cesto je mastao o zaostacima koje ce jednog dana dobiti.

U mladosti, a i kasnije, bio je dosta zajeban.
Volio sam slusati price kako je posle WWII u susjednom Hr selu, odakle je bila moja baka, 4-5 puta izbjegao smrt kad su ga njena 4 brata uporno pikirali da ga izbodu jer nisu dali da se baka uda za nekog ko nije bio Hrvat.
Uglavnom, ono sto je trebao biti potencijalni problem je kako uskladiti njega i oca, pa je moja majka skupa sa mnom prezivjela mnogo stresnih situacija.

Kuca je bila spaljena, krov nije postojao vec je samo prekriven onim salonit ili lesonit plocama, kako su se vec zvale.
Ploca je propala s jedne strane u potpunosti, sredjena je jedna soba u kojoj za mene nije bilo mjesta vec sam spavao u drugoj, sto je posebno tesko bilo zimi gdje sam prakticno vidio nebo i
osjecao zvizdanje vjetra oko usiju.
To se nekako i moglo rijesiti navlacenjem deke preko glave ali mi je najveci problem pravio smrznuti nos, zbog cega sam se svako malo budio.

Jedina sansa da se dodje do nekog casha, ne samo ja vec i cijela ulica, bilo je kupljenje puzeva.
Sezona je trajala obicno od pocetka 4og do kraja 5og mjeseca kad bi trava vec postajala prevelika.
Postojalo je ogromno podrucje uz Savu koje je bilo njihovo prirodno staniste.
Naravno, morao si da krenes dok je bio mrkli mrak, jer ako si cekao 6-7 ujutro da ustanes prije tebe bi proslo vec dosta ljudi pa je ulov bio manji.
Uz to je mnogo podrucja bilo pod minama pa se nije jednom desilo da neko hrabriji ode u neko podrucje koje nije ocisceno pa naleti na minu.
Osim tog, jako sam se plasio zmija.
Nevjerovatno je koliko panican strah imam od njih, ako smo zaista imali prosle zivote onda sam ja u vecini umro od ujeda zmije. big_smile
Mogao si nekad da nadjes i po 20-30kg za dan sto je predstavljalo, po cijeni od 1 dem za 1kg, nekih 20-30 dem.
Najveci problem je bio nositi 20-30kg kad se natovaris a odmaknuo si od kuce i po 15ak km.
Uglavnom, u narednim godinama za sve nas je to bio jedini nacin da vidis neki novac.

Nedaleko od nas se nalazio i Savski kanal u kojem je bilo ribe.
To su sve bile babuske koje su bile pustane iz obliznjeg ribnjaka pa smo tu pecali.
Moglo se uhvatiti i desetine kg svaki dan pa bi onda cijela ulica pravila riblje pljeskavice.

Imao sam jako mnogo slobodnog vremena koje sam provodio sam.
U cijeloj ulici niko nije imao televizor.

U skoli je islo posve ok, ofc matematiku sam prepisivao, a za sve ostalo sto nije imalo veze s matematikom nije postojao nikakav problem.
Prvo polugodiste sam zavrsio odlicnim.

Nastavak slijedi smile