Rođen sam u Osijeku. Poker igram sedam godina. Polako ću početi izbjegavati odgovore koliko dugo igram poker, jer se godine opasno penju. :) Nisam očekivao da će mi tako dugo biti zanimljivo, ali je. Upoznao sam se sa pokerom kad sam imao pet godina, sjećam se točno kad me je tata naučio prva pravila. Prva stvar koja mi se svidjela, je naravno bila blef. Možeš sa ničim osvojiti pot? Pa to je genijalno. :)

Pročitao sam da si bio sponzorirani igrač i igrao neke od najviših limita u to vrijeme. Koji site te sponzorirao, te koje si sve limite igrao?

Imao sam par sponzorskih ugovora, u trajanju dvije- tri godine. Švedska b2b mreža, u kojoj je tada Antonius bio glavna zvijezda. I Boss Media, mreža koja je isto tako dala puno danas priznatih igraca. To su bili stvarno odlični dealovi, zahvaljujuci kojima sam vidio i upoznao dosta ljudi koji su netko i nesto u poker svijetu. Tada sam igrao 10-20 i 25-50$ no limit stolove. Više puta sam imao "izlete" na 50-100$, ali to je bilo stvarno sick. Pošto imam jedan specifičan odnos prema novcu, htio sam se testirati koji je taj level gdje ću doslovno biti užasnut, gdje ću se pitati "sto ja radim tu". E pa to je bio 50-100$ nl holdem.

Vezano uz prethodno pitanje: možeš li nam nabrojati neke od najboljih igrača s kojima s igrao?

Što se tice poznatih, bilo ih je stvarno puno. Albert Kirk Iversen je strašan igrač, najgori po mene. Od ovih koji su poznati široj publici, igrao sam sa P. Antoniusom, ali na svu sreću ne heads up, nego live turnire i 6 max online, kad nam se spuštao sa nebesa na 25-50 i molio da neki od nas igra s njim heads up. :) On mi je ujedno i najdraži igrač, jer smo igrali na istoj mrezi ( b2b). Svi smo ga godinama gledali kako sjedi sam na 50-100$, 100-200 i čeka, hehe. Bio je kralj za mnoge od nas. Izuzetno volim Marcel Luskea, ostavio je jako dobar dojam na mene. Pričali smo o pokeru i životu u nekoliko navrata, super je lik. Kartao sam s njim par jakih turnira, čovjek kao da ti gleda kroz karte, tako nešto nisam nikad doživio. I da, stvarno pjeva non stop.

Sebe nazivaš "vjerojatno prvim uspješnim LAG igračem na ovim prostorima". Možeš li nam malo bolje obrazložiti taj opis?

Ljudi u Hrvatskoj prate i igraju poker možda godinu, dvije. Mogao bih ti sad nabrojati 30ak ljudi koji su igrali holdem prije recimo pet godina. Prije sedam godina, bilo nas je samo 15-20. Bilo je nekoliko dobrih tight igrača, koji su uspješni i dan danas. Drugim riječima, nije tako teško bilo biti prvi winning loose aggressive player. :) Inace, Hrvati po svojoj naravi, a vjerojatno i zbog financija (puno veći swingovi nego kod tight igrača), teže tight igri. Na kraju krajeva, puno je lakše postati dobar tight igrač, nego dobar loose igrač. Iskreno, iako je prošlo sedam godina, ima samo nekoliko dobrih loose igrača na našoj sceni. Ima puno igrača koji bi htjeli jednog dana igrati najviše limite, ali ne shvaćaju da sa tim svojim tight grindanjem ribica neće daleko doći u igračkom smislu. A godine lete i talent propada. Postoje dva - tri igrača od kojih dosta očekujem. Volio bih da jedan Hrvat beata 25-50$ online, igru koju ja osobno nisam mogao beatat.
Realnost je da od mlade generacije, u cijelom ovom "boomu" u Hrvatskoj u zadnjih godinu dana, su neke veće pomake od mladih pokazali samo Puška i Dace. To je po meni užasno malo. Jako dobro znam poker scenu u Hrvatskoj i znam da ima jako puno novih igrača. Ali većina ih je na micro stakesu, ne vidim pomak. Čini mi se da je jedna od zabluda to sto svi krenu sa nekim užasno malim novcima, tipa 30-40$. Znam da su studenti i nemaju prihode, sve razumijem. Ali uspjeh ce tako teško doći. To što čujete da je netko iz moje generacije uspio sa 100$ napraviti čudo, je užasno rijetko.
Kad sam počeo, imao sam posao kao student, pa mi je bilo puno lakše odvajati novac za poker. Normalno da je teže ako nemaš neku lovu sa strane, uspjeti na početku. Dakle moj savjet, radite nešto, bilo što. Zaradite neki novac i lakše ćete igrati, nećete imati neki pritisak. I ako vam krene u prvih mjesec- dva, nemojte ostavljati posao! Ovo je bitno!
Godinu dana sam zarađivao točno 12 puta više na pokeru nego na poslu, jer sam se htio uvjeriti da li je plod mog uspjeha samo početnička sreća, ili sam stvarno dobar u pokeru.

Koliko si zaradio na pokeru?

Puuuuuno. :) Pošto ne volim brojeve, a nisam ni ljubitelj toga da se poker gleda samo kroz matematiku, koja je samo mali dio pokera, proširiti ću tvoje pitanje. Zaradio sam neprocjenjivo, jer sam uz poker odrastao, postao osoba, znači dao mi je puno. Od prijatelja, materijalnih stvari, životnog iskustva, putovanja. A možda najbitnije, dao mi je slobodu koju sam tražio. Osoba sam koja bi užasno teško radila posao od 8-16h, pa da mi ponudiš trideset puta veći novac od kojeg sad živim.

A koliko izgubio?

Puuuuno, hehe. Ako ćemo opet proširiti pitanje, poker ima i svojih minusa. Tako je u svakom poslu. Osnovne već dosta ljudi zna. Više se igra po noći nego po danu, odnosi sa " normalnim" ljudima se često izgube. Mislim da su pokeraši dosta izolirani u nekom svom svijetu, jer objektivno, ako ću nekog nazvati u 3 ujutro, to će biti netko od mojih pokeraša. Neću svog prijatelja koji u osam ujutro mora biti na poslu. Ima još dosta minusa, sami saznajte. :)

Jesi li ikada bustao bankroll?

Jesam, dva puta. Ako igraš 10-20$, 25-50$ i od novca koji ti je potreban za tu igru, tebi ostane samo 10ak tisuca €, onda nisi bustao da nemaš za cigarete, ali si u svakom slucaju slomljen. Ali glavu gore i na manje stakese. Poker igrači često previše novaca troše na gluposti, tako da im dosta rolla ode nekim čudnim putevima. Slično je bilo i kod mene, premda sam bio dovoljno pametan da dio novca uložim u neke stvari, pa to preporučam i drugim uspješnim igračima.

Tvoje mišljenje - koji su trenutno najbolji igrači No Limit Hold'em-a? Kako vani, tako i u Hrvatskoj.

Pa meni je godinama Patrik Antonius broj jedan. Što se tiče naše scene, ima nekoliko igrača, svi su tu negdje. Mogu reći da sam u minusu sa Sašom Zorcom. Eto, neka bude Zorc!

Koje stakeove igraš danas?

Igram što se već igra u casinima u Hrvatskoj, od 1-2 eu do 2-5 eu. Na internetu igram malo, hrpa je grindera koja igra smiješan broj ruku, igra je dosta loša, dosadna i najbitnije ne posebno profitabilna u zadnjih par godina. Stvar ukusa.

Što misliš u kojem smjeru ide poker u Hrvatskoj?

Djelomice sam već odgovorio na ovo pitanje. Poker ide u dobrom smjeru, ima puno igrača, samo što svi očekuju da će u pokeru i biti uspješni. Prava istina je da to neće biti tako, više će ih biti neuspješno nego uspješno, svatko to odmah treba na početku znati, a ne zanositi se sa brzom i lakom zaradom. Ako želite zaraditi, možete, ali samo uz puno truda i talenta.

Što si želiš u 2010. godini i nakon toga?

Ne želim puno, neke osnovne stvari koje si svaki čovjek želi. Smiren sam i sretan, nema razloga mijenjati. Volio bih više novih high stakes igrača u Hrvatskoj, talent sigurno imamo, ali problem je općenita situacija u drzavi, da mladi igrači imaju standard i novaca kao igrači iz nekih drugih zemalja, mislim da bi rezultati bili puno veći nego što su sad. Sve su to neke iskrice, neki mali digne 6000- 7000 eu na nekom donkamentu, ali to ga ne čini igračem, to i on zna. Ili sazna za par mjeseci. Dobri igrači su na jačoj cash igri, a tu smo slabi.

Poruka za čitatelje?

Pa zapravo imam jedan savjet. Često sam se u zadnjih godinu dana susreo sa igračima koji su tek počeli igrati, igraju možda nekoliko mjeseci, pretežno live igru. Misle valjda da su super što su u good runu par mjeseci, a onda ih odjednom nema, po pol godine. Kad se vidimo, pričaju mi o groznom runu koji imaju, pa su ostali bez rolla i sve sto puta prepričane priče. E pa poručujem svim novim igračima, koji igraju pretežno live, da trebaju znati da bad run može puno duže trajati u live igri, nego online. Isto tako preporučam im da bar na početku više igraju online, jer će tamo puno više izgraditi svoju igru, više će ruku odigrati, nego live. Biti će svjesniji svog realnog znanja i dobit će veću sigurnost u donošenju odluka.

Imam i jednu poruku. Na poker nisam nikad gledao kao sport, niti želim. Ali ako već mediji poker žele prikazati kao sport, onda uzmite nešto iz sporta. A to je dostojanstveno priznati poraz i biti pristojni pobjednici.