POVIJEST POKERA
Informacije i zanimljive priče o povijesti pokera preuzete su iz e-knjige autora Lee Nelsona »Let's play poker«.
Sve je počelo izumom igraćih karata
Izum pokera slijedio je izum karata koje su potrebne za ovu igru. Prve karte koristili su Kinezi još u 13. stoljeću, a prije 700 godina prvi paketi stigli su i u Europu, točnije u Veneciju. Međutim, do tada već su 3 kraljevstva ostavila svoj trag na kartama - indijsko, perzijsko i egipatsko. Oblik i broj karata koji poznajemo danas sačuvao se od samih početaka kada je odlučeno da se svaki komplet sastoji od 13 karata u 4 različite boje. Niže vrijednosti karata nekad su se označavale drugačije, a najviša je karta u jednom trenutku bio kralj.
Moderna igra pokera svoje ime dobila je prema jednom od tri moguća izvora:
• prema njemačkoj igri »Pochen« ili »Pochspiel« koja je tijekom 15. stoljeća bilo vrlo popularna
• prema francuskoj igri »Poque« čije je ime došlo iz starog francuskog glagola »pόquer«, što znači kladiti se
• od riječi »poke« koju su u SAD-u kriminalci ponekad koristili kao termin za skrovište novca
Vrlo popularan »No Limit Texas Hold'em«
No Limit Texas Hold'em danas je najpopularnija i najčešće igrana varijanta pokera. Prvi puta javno se spominje 16. kolovoza 1968. godine kada u članku časopisa LIFE o njoj piše A. D. Livingston, profesionalni pokeraš i autor brojnih radova iz područja pokera. U svojem članku Livingston je opisao igru, objasnio njena pravila, ocijenio njezinu raširenost i naglasio da bi želio da bude više prihvaćena među igračima. Upravo taj članak pokeru je prema nekim procjenama privukao i do 40 milijuna novih igrača. Prema Livingstonu ova je igra imala više različitih imena, od »Hold Me Darling«, »Tennessee Hold Me« pa sve do »Texas Hold’em«. Pogledom na današnje ime nije teško pogoditi koje je ime najbolje prihvaćeno među igračima.
Prema nekim podacima Hold’em se najprije igrao u mjestu Robston u Texasu oko 1905. godine. O nastanku Hold'ema postoji još jedna zanimljiva anegdota:
U vrućim teksaškim ljetnim večerima kartalo se na dnevnoj bazi, ali su ljudi prije izuma Texas Hold’ema prvenstveno igrali 7-card Stud. Na ovu posebnu prigodu, koju pokriva ova priča, igra je bila izuzetno bogata. Jedan od igrača koji nije bio baš previše dobar, no imao je puno sreće, vrlo je često pobjeđivao zahvaljujući posljednjoj u 7-card Studu skrivenoj karti. Tako je sretnik protivnike igru za igru svladavao jer se čak i sa slabim kartama svaki puta iznova izvlačio. Znali su da će mu sreća prije ili kasnije okrenuti leđa, no kada? Nakon serije poraza jedan je igrač izgubio živce i povikao: »Da ti igraš s mojim kartama nikada me ne bi mogao pobijediti! Nikada!« Sretnika je ovo samo dodatno razveselilo i prasnuo je u smijeh, a protivniku je odgovorio: »Ti se šališ, ne mogu ja tako razmišljati! Ako te to tako muči pokušajmo onda po tvome! Zaigrajmo sami i to na način da oba imamo skrivenu samo jednu kartu, a sve ostale mogu biti otkrivene. Da bih te pobijedio meni je potrebna samo jedna karta!«
Protivnik je znao da sada ne može popustiti jer će postati meta podsmijeha kod drugih igrača. U isto vrijeme nije htio sam uzeti sve izazivaču jer je znao da bi se tako zamjerio ostalim igračima koji su samo čekali svoju priliku da uzmu sve ovom sretnom pokerašu stoga je predložio kompromis: »Igranje sa samo jednom skrivenom kartom čini mi se kao lutrija stoga radije uzmi dvije, no dopustimo i ostalim igračima da se pridruže igri. Što nas je više to će biti veselije!«
»Hmmmm, ako nitko drugi nema nikakvih primjedbi na promjenu igre možemo dopustiti da nam se i ostali pridruže,« odgovorio je izazivač.
»Počnimo poput 7-card Studa tako da svaki od nas dobije dvije zatvorene karte, a preostalih 5 ćemo otvoriti kasnije i bit će namijenjene svim igračima za stolom. Zajedničke karte otvarat ćemo jednu po jednu i svatko tko do kraja ostane u igri slaže kombinaciju od 5 najjačih karata« dodao je uvrijeđeni igrač koji je nekoliko minuta ranije bijesno vikao na sretnog protivnika.
Veliki pobjednik večeri pristao je na ovaj prijedlog: »U redu, svatko će dobiti 2 skrivene karte, a 5 karti bit će zajedničko i svaki igrač može ih koristiti. Ulagat ćemo prije okretanja svake od 5 zajedničkih karata.«
Protivnik se složio i “Hold'em” je rođen.
Zbog lakšeg izgovora ime se kasnije skratilo na “Hold’em”, a kako je igra bila raširena uglavnom u Texasu vrlo se brzo proširilo na “Texas Hold’em”. Igra je ubrzo postala izvor zarade za teksaške putujuće kartaše pod vodstvo Doylea Brunsona i kad su se povezali s Bennyjem Binionom, vlasnikom kockarnice Horseshoe Casino u Las Vegasu, No Limit Hold'em je postao službena igra Svjetskog prvenstva u pokeru (World Series of Poker – WSOP). Čak i danas Texas Hold’em se smatra najboljom, no ujedno i jednom od najizazovnijih i najsloženijih varijanti pokera.
Daljnji razvoj Texas Hold'ema
U to vrijeme mnogi su vjerovali da pojedina igra traje predugo stoga su odlučili da se prve tri zajedničke karte okreću istodobno i u tom trenutku flop je rođen. Nije slučajno da se ovaj potez najviše dopao dobrim igračima koji su bili u mogućnosti vidjeti više karata prije nego su u sredinu ubacili mnogo novca.
Kad su igrači shvatili moć pozicije u pokeru uveli su djelitelja koji svako dijeljenje mijenja vlasnika i tako svakom igraču nudi mogućnost da se snalazi u bilo kojoj poziciji.
Slično kao i pravila igre od samih početaka vrlo se brzo promijenila i sama terminologija povezana s Texas Hold’emom i tako danas za prve 3 zajedničke karte više ne kažemo “turn”, već flop. Potpuno novo značenje dobilo je i kucanje po stolu. Nekad, ovaj je potez označavao all-in igrača, a danas označava da se igrač odriče prava na ulog (check). No, osim ovih manjih izmjena igra je od samih početaka ostala jednaka.
Jedan od razloga za brz rast popularnosti Texas Hold’ema skriva se i u činjenici da istu igru istovremeno može igrati sve do 22 igrača u odnosu na 7-card Stud gdje se najveći broj igrača zaustavlja na 8. Tako se uvijek moglo pronaći slobodno mjesto za igrače koji su se željeli brzo priključiti igri. Usprkos želji za što većim brojem protivnika za stolom igrači su ubrzo otkrili i da igra teče mnogo brže, ako je broj sudionika ograničen na 12, a kasnije su zbog ograničenja veličine stolova i još bržeg tempa igre broj još smanjili.
Hold‘em se u Las Vegasu prvi put pojavio u 60-im godinama prošlog stoljeća i isprva se igrao kao igra s »obveznim ulozima«. U najskupljoj igri u hotelu Golden Nugget igrao se Limit Hold’em s anteom u visini od 0,5 $ dok blindovi još nisu bili izmišljeni. Ovom sustavu ubrzo je dodan i blind u visini od 5 $ koji je putovao od igrača do igrača, a plaćao ga je igrač smješten neposredno ispred djelitelja. Kako bi igra tekla što brže igrači su ubrzo ante zamijenili sa još jednim blindom u jednakom iznosu od 5 $. Međutim, uskoro niti to nije zadovoljavalo njihove apetite i tako je prvi puta uveden big blind koji je u tom trenutku iznosio 10 $. Minimalno povećanje uloga iznosilo je najmanje 15 $, a s povećanjem blindova i to se promijenilo. Kada se big blind digao do 15 $ uvedeno je pravilo da prvo dizanje mora iznositi minimalno 30 $ i ovaj princip zadržao se do danas.
Zapravo, Limit Hold’em se iznenađujuće dugo zadržao kao najpopularnija varijanta igre, no sve se promijenilo kada je poker stigao i na male ekrane. Sve više igrača, ali i gledatelja koji su ga pratili iz svoga doma, priklonilo se No Limit Texas Hold'emu (NLHE) koji je za sobom donio veće igre, hrabrije poteze i unio još više dramatičnosti nego što bi to Limit Hold'em ikada mogao. Igra se uskoro počela širiti i odjednom svi žele igrati NLHE. Dobri igrači su, naravno, vrlo brzo slijedili amatere i tako je ubrzo NLHE postao najpopularnija varijanta pokera na svijetu. NLHE se počeo igrati na principu da u bilo kojem trenutku možeš uložiti sve žetone koje imaš ispred sebe i u tom trenutku smatra se da je igrač »all-in«. Svaki od protivnika može osvojiti toliko koliko žetona je na početku ruke imao ispred sebe, a ako su igrači koji su još uvijek u igri ispred sebe imali više žetona mogu stvoriti posebni nagradni fond (eng. side pot).
))