Slobodno ljudi pišite dobra je to generalno rasprava i mislim da je svakako u neku ruku prikladna za ovaj projekt.
A sad bi i ja dao svoja razmišljanja. Generalno ima puno toga istinitog što je Uknown napisao. Kad sam bio u Pragu i upoznao Gordona i još neke bivše high stakes igrače jako me zanimalo zašto su ljudi koji su zarađivali +20k$ mjsečno odustali od toga. Apsolutno svi imaju jednu stvar zajedničko, a to da nakon određenog perioda novac ne predstavlja motivaciju. Tako im svejedno bilo hoće li zaraditi 20k ili 40k, a grindanje im se sve manje i manje dalo. Onda se dese ne neke stvari u privatnom životu ili se ulijene i opa, van si pokera što jer si zapeo za konkurencijom, što jer ga jednostavno ne možeš gledati više. Jednom je Alpha rekao da je poker kao ljubav, kad si zaljubljen sve je dobro, a poslije sve nešto ne valja. Iako je on to mislio na swingove, da se i u ovom slučaju lijepo preslikati. Nakon nekog vremena otkriješ da li je to ''prava'' ljubav ili samo privremena zaljubljenost. Vjerojatno slično kao u pravom braku bez ''prave'' ljubavi nema šanse da dugoročno ostaneš.
Ja još moram otkriti gdje sam. Činjenica ja moram otkriti gdje sam. Mislim putovanja su mi jedan od glavnih motivacija s kupa s još nekim privatnim ciljevima, ali uglavnom vidim poker kao odskočnu dasku. Bar sam ovo zadnje mislio, ali što više gore idem to mi je zanmiljivije. Tako da u konačnici morat ću si nešto uštedjeti, tako da ovo ulaganje usplatim, pa ću onda staviti svoju ''ljubav'' prema igri na kušnju igrajući više protiv regova i sl. jer ukoliko dugoročno mislim ostati u igri o je svakako najbolji način.
Druga stvar jest predanost, rad i disciplina. Pogotovo ovo zadnje jest nešto ljudima generalno fali. A da frend me zvao rađe idem na pivo. Sve to lijepo, ali generalno, kad je radno vrijeme je radno vrijeme, jer inače s poslom kao poker vrlo laka padaš u nekakvu zonu u koju svoj posao ne shvaćaš ozbiljno. Tipa poduzetnik si, a ponaša se kao student. Ili ono naše sutra ću, sve se to vrlo lako preokrene. Naravno kad živiš u još siromašnijim zemljama još jednostavnije padneš u ovakvu situaciju. Mislim nećeš se osiromašiti jer ne igraš nego nečeš izvući ono max, ''ono baš zarađujem'' s takvim pristupom, a u siromašnim zemljama još imaš kriva mjerila. Ja sam zapravo koliko toliko po tom pitanju pedantan, ali eto kao što se vidi u 6. mjsecu čim si dam oduška, rezultati i relativno lako niz brdo. Ali dobro, treba i takvih mjeseca.
Ja sam zapravo otvoren i da jednog dana radim normalan posao.Bitno je da ga volim radim. Da ne ustajem svako jutro s grčem, kao da idem na streljanu, a ne na posao. A što se tiče životopisa sa poslodavcima ja sam se malo informirao. Sastao sam se s bratić od stare koji je vlasnik multinacionalne kompanije i pitao ga kako da uklopim svoje planove, a da životpis izgleda OK. Završiti predimplomski->''putovati''->diplomski. Time je stvar nešto ušminkana i ispada da ste ''up to date''. Također rekao je da takvim životopisom sam primamljiviji mali i srednjim tvrtkama, a relativno odbojan korporacijama i velikim tvrtkama. Ali naravno godine isto igraju ulogu.
Sve u svemu, definitivno bi trebalo dalje gledati od pokera. To i ja u konačnici radim koliko god uživam u njemu. Ispričam se na dugom postu.
P.S. Roba ako imaš vremena možeš i ti s nama podijeliti svoja razmišljanja s obzirom da si u međuvremenu jedan od veterana.