Mogućnosti traženja (Strana 8 od 14)

Krajem tog oktobra 2003 nakon mucnog puta stigao sam u grad.
Naravno, posto je vec bilo gotovo 9 sati a bingo Vrbas se otvarao u 8h, zurio sam da stignem cim prije, cak i ne pomisljajuci da prvo odnesem torbu u sobu.
Zamalo se nisam srusio kad sam vidio 6 slotova poredanih s posve desne strane od ulaznih vrata, uza zid, kuda su radnici pravili polukrug dok su prodavali kartice.

Samo jedan s posve desne strane je bio slobodan, iako je bilo rano jutro.
U tom trenutku nisam ni racunao koliko novca smijem da ubacim, sjeo sam kao opcinjen za aparat.

Cak mi je posve solidno davao i igrao sam barem 2 sata.
Aparat pored mene se oslobodio, sjeo je neki lik, ubacio par maraka, stavio ulog 2 i odmah mu je slozio prolaz na jednu kartu od blokade i otvorio broj 11.
Strasno su ga lozili da udari, sto je on nakon kraceg razmisljanja i ucinio i prosao i izvadio 80km.

Igrao sam i dalje i na nekih ubacenih 7-8km se vrtio oko 15ak.
Posto je vec proslo podne i morao sam da odem da pogledam taj stan gdje sam vec kasnio na dogovor.
Na kraju sam i iscupao tih 15ak km i ushicen dosao do stana, jer sam bio ubjedjen kako ovi aparati puno bolje daju od onih u mom gradu
i da nisu toliko namjesteni.

Nakon sto sam platio mjesecnu stanarinu gotovo trcecim korakom sam pojurio natrag do Vrbasa.
S tim plusem od 6-7km ostalo mi je mozda viska 40ak za potrositi, trebao sam ostati najmanje 10ak dana.
Naravno ako budem jako stedio na hrani.
A 60ak ako budem bio na jednom obroku dnevno iz studentskog doma.

Dok sam hodao razmisljao sam o tome da bi bilo najbolje sjesti na onaj aparat koji je covjeku dao led kartu ( tako smo zvali kartu do blokade ) i blokirao ga.
Taj aparat je bio prazan i sjeo sam na njega dok mi je srce lupalo 100 na sat.
Djelovao je uzasno razvaljeno, nisam mogao da slozim ni 20 poena a kamoli 100 koliko je bilo potrebno za minimalni prolaz.
Marka po marka i vec pola mog budzeta se istopilo a da nije proslo ni 15 minuta.
Nalozio sam se i nastavio da ubacujem ni najmanje ne razmisljajuci i posledicama.

Vec se okupilo i nekoliko gledalaca koji su dijelili moju tugu jer aparat je bio posve mrtav.
Nekoliko puta sam promasio po 30-40 poena sto je bilo dakle 6-8km vec ozbiljno natiltovan.

Sreca sto sam ponio maximalni iznos novca koji sam mogao da potrosim, dakle ukupno sam izgubio nekih 65km i aparat je zadnjih 20ak maraka vec poceo da daje mnogo bolje
na sta nisam obracao neku posebnu paznju.

Opet mi je slijedilo 10ak dana gladovanja, na jednom obroku i mozda 400-500 kalorija.
Vratio sam se u stan i prosetao do studentske menze da uzmem 10 bonova za veceru jer sam racunao da cu barem toliko utoliti glad da cu nekako moci zaspati.
A i da odmah uzmem da mi ne bi palo na pamet da i to izgubim.

Naredne nedjelje sam poceo ici na predavanja trece godine.
Sve neki nadrkani likovi, tako da sam bukvalno bio kao duh, ni s kim nisam progovorio niti jednu jedinu rijec, iako je ljudi bilo kao jedan veci srednjoskolski razred, mozda max 40ak.
Kad bi se vratio s predavanja odspavao bi par sati i onda bi ceznja za slotovima bila veca od svega te bi bez centa u dzepu odlazio u Vrbas i oslonjen o zid gledao slotsove,
u nadi da me radnici nece istjerati.

Kosa mi je sve vise i vise opadala i jos sam s nepune 23 godine uspjevao da gelovima i navlacenjem prikrijem sve vece zaliske ali je to bilo u fazi *uskoro je gotovo*.
Ono sto cu mnogo kasnije proci zbog toga bilo je u nekim zacecima.
Toliko sam noci i dana proplakao zbog toga i sam sebi stvorio najgori pakao, ali preskocimo to zasad.
Uglavnom, najvise zbog toga a i sto sam se ja istripovao kako mi zimska kapa super stoji, tako sam danima stajao oslonjen o zid Vrbasa gledajuci u slotsove, na grijanju koje je
bjesomucno radilo da si komotno mogao da hodas u kratkoj majici.

Naravno da bi svakom na planeti prva misao bila, da vidi takav slucaj, da se radi o nekoj budali, nonkomformistu, liku pustenom na vikend iz neke psihijatrijske ustanove
ili u najboljem slucaju nekom ekscentricnom liku koji fura svoj film.
Medjutim ekipa koja je tamo visila svaki dan, ukljucujuci radnike Binga, brzo je shvatila da se radi o samo jos jednom ovisniku koji trenutno nije bas finansijski najstabilniji.

Tih para dana sutnje prekinuo je izvjesni Nikola, lik u srednjim tridesetim, koji je nekad bio konobar u jednoj od tih kladionica u koje sam zalazio te mi je ostao poznat, a tada je
prozivljavao vrlo uspjesan zivotni i kockarski run.

O tome cemo, kao i o ostalim likovima u iducem postu.

Uglavnom, ja sam se tu motao stalno i svaku marku do koje bi dosao bi izgubio na krivonoginom ruletu vjerujuci da nekad nesto na neki sistem mora da vrati ali to se nikad nije desavalo.
Ok, neko bi nekad dosao i ubacio 50km dao bi ok seriju brojeva i dizao bi tipa 500 i to bi bilo to.

Jedini nacin na koji si mogao dici 5 ili 10km je bio da igras black jack na tri playera na ulogu 10 centi jer je na taj ulog konstantno davao ali rulet nikako.

Uglavnom, iako nisam bio nesto nasilan u zivotu i nisam se potukao 5 puta ukupno u zivotu, krivonogi mi je sve vise isao na zivce.
Iako je to sta sam ja gubio bilo jednako par maraka, to su mi uvijek bile zadnje pare i tesko bi to dozivljavao.
Samo da neko ne pise sad o onim forama, kako me niko nije natjerao da igram kao sto nije niti ostale i slicne gluposti.
Iako tad jos uvijek nisam znao puno o kockanju nije mi se cinilo pravednim da postoje aparati koji trebaju uzimati 5000 posto.

Uglavnom, jednu noc sam izgubio na ruletu svih 40km koje sam uspio dobiti na kladionici i roknuo sam aparat sakom, krivonogi je skocio, rastavili su nas, sutra me je zvao da dodjem i rijesili smo razgovorom taj problem i do kraja
mog odlaska tamo, nakon mnogo godina, zivjeli smo u korektnim odnosima koliko smo mogli.
Nekad mi se cinilo da je mogao da prepozna taj ocaj u mojim ocima i da je shvatio da sam mozda spreman na to da napravim neko veliko sranje, u stanju u kojem sam se nalazio i da mi je zato mnogo povladjivao.
Daleko je bio krivonogi od plasljivog lika, svi su to shvatili kad je narkomanu koji je na pravu jaceg terorizirao pola grada tako sto bi samo dosao i preuzeo aparat na kojem bi neko igrao i novac koji se nalazio na njemu.
Nakon par sranja u njegovoj kafani, ovome je prekipilo, otisao je po pistolj i pucao mu u nogu.

Tako su prolazili moji dani, sve do onog dana, negdje u proljece 2003 kad se u drugoj kladionici pojavila jedna posebna vrsta aparata koja mi je usmjerila zivot u nekom drugom pravcu.
Dakle, negdje u proljece 2003e u tu drugu kladionicu u gradu dolazi vrsta aparata koja je zavela cijeli grad.
Tzv slots.
Sad pricam skoro o pocetku moje karijere kao nekog ko je zivio od aparata.
Posto slika govori vise od hiljadu rijeci evo i screnshot kako je izgledao.

https://gyazo.com/530eacd3e49e1aed8ab3862222f45645

Dakle, ono sto ti on ponudi u ovom gornjem lijevom polju ti si uklapao u 4 donja polja trudeci se da vodoravno i dijagonalno slozis iste znakove.
Prilikom cega je svaki znak imao odredjenu vrijednost.
Ali sto je bio veci znak bilo je i manje kombinacija tog znaka.
Npr dok si mogao u jednom ili cak dva polja da slozis da sve budu limunovi ili visnje, barove si mogao da slozis samo jedan kombo jer ih je bilo vrlo malo.
Naravno da to nije zavisilo od toga da li neko slaze bolje ili losije vec koliko je aparat spreman da daje.
Za prolaz si morao da skupis 100 poena.
Znaci npr u jednom polju od ova 4 ti da jedan kombo limunova, recimo gornji i to je bilo 20 poena.
U drugom polju ti da recimo 2 komba sljiva i to je 2 x 40 tj 80 poena i plus 20 limonuvi vec si imao duplanje.
Najbolje je kad recimo dobijes u jedno polje barove koji su bili 300 poena ili sve limunove ili visnje sto je takodje bilo 300 poena, pa ti onda jos dodatno slozi nesto u ostala polja.
Jer ako imas dobitak u tri polja onda se dobitak mnozi s 0,5 a ako bi slozio u 4 polja onda ga uduplava.
Dakle teroetski recimo slozis u jedno polje barove, u drugo dvije kombinacije jagoda sto je 80 poena, u trece kombinaciju zvona od 120 poena i u cetvrto bilo sta, to je sve skupa preko 500x 2
tj 1000 poena i onda bi se aparat sam blokirao.

Ulozi su bili od 1 do 10 max, a za marku si dobijao 5 poena, tj mogao si da imas 5 slaganja na min ulogu 1.
ZNaci ako slozis da dobijes prolaz, tj bar 100 poena otvaralo bi ti se duplanje s brojevima od 1 do 12 gdje bi ti trazio manju ili vecu od ponudjenog broja.
Ako ti otvori u nekom trenutku 1 ili 12 onda je to siguran pogodak.
Nije bilo klasicno duplanje vec ako bi dobio npr duplanje od 2 poena, tj ono minimalno onda bi iduci step kad pogodis bio 3 poena, pa iduci 4, pa onda bi isao na 6, pa sa 6 na 10,
s 10 na 15, 15-20-30-40-60-100-200. Na 200 bi aparat sam kasirao i to je bila blokada, tj 40km na ulogu 1.
Bila su dva aparata u toj kladi i nisu primali papirni novac niti ijedne druge kovanice osim onih od jedne marke.
Cekalo je i po 10ak ljudi da dodje na red.
Moja prva igra na tom aparatu je bila kad sam s radnicom klade ubacio po marku i drugi okretaj nam je slozio barove i jos u dva polja i dobili smo 100 poena iz cuga, tj 20km.
Otvorio nam je duplanje i sa 100 bi isli na 200, tj jedna karta do blokade, i kao da gledam sad tu sliku, otvorio je broj 2.
ZNaci igras vecu i rusi te samo ako bude 1 ali mi nismo smjeli da udarimo i bili smo sretni sto imamo sad za 100 slaganja.
Cijeli grad je igrao isto, duplali na bolje karte dok ne dodje neka 8,7,6 koje su bile na sredini pa bi stavljali u kasu.

Niko nije dizao pare, svi su gubili, da ti par dobitaka, stavis u kasu i onda po 20x zaredom ne dobijes nikakvo duplanje i sve na istu semu.
Igrali su ljudi i vece uloge ali nikom nije polazilo za rukom da odnese.

Onda je lik kojeg su zvali krvopija, jer je vadio krv u Domu Zdravlja, dosao i stavio ulog 9, mi smo opcinjeni gledali i slozilo mu 900 poena iz cuga, on vec krenuo na kasu
kad smo shvatili da je aparat izbacio broj 1 i da ima siguran pogodak za 1800 poena tj 360 km.

Mene je taj aparat nalozio jos vise nego bingo, sanjao bi kako slazem i duplam po cijelu noc.

U iducem postu pisem o nastavku skolovanja pa se vrlo brzo vracam na ovo.

Pozzz...

Dva neprevazidjena lika koja je taj aparat upropastio su bili konobar Boro ( koji je radio u toj kafani ) i izvjesni Miodrag koji je ni 100 metara odatle, pored autobuske stanice, drzao nesto otmjeniji fast food.
Boro je bio lik koji je bio apsolutni fish za kockanje i koji je bio seoski gazda, s bratom je popola drzao auto skolu i jedini imao trgovinu u selu odakle su bili.
Zelio je jos para i jos jedan posao i sudbina ili ko zna ko je odredila da radi dodatni posao kao konobar u kafani kod krivonogog.

Svi su, ali svi, neko prije a neko kasnije, odustali od krivonoginih aparata, ali Boro nije odustao nikada.
On cak i danas radi u toj kafani ( barem je radio do prije dvije godine a sada ne znam jer tamo nisam dugo svratio ) i igra jos uvijek.

Ne postoji covjek kome nije duzan i ne postoji covjek koji je smislio vise prica da namakne novac da igra.
Ali je sve svoje dugove uredno vracao, kad tad.
I bio bas ok lik.

Uglavnom, Boro nije igrao zato sto je to bila ljubav prema igri, vec je razlog bio isti zasto je pored novca koji je imao i zaradjivao jos i radio kao konobar u toj kafani.
Iskljucivo zelja da igranjem aparata zaradi jos vise novca.

Smatrao je da ima veze kad neko izgubi vecu kolicinu novca, a on to vidi jer tu radi, da aparat mora nesto vratiti ( sto i jeste istina za neke aparate ali za ove krivonogove sigurno ne ).
Ne mogu reci koliko je taj covjek novca izgubio za sve te godine, ali da mi neko kaze da moram reci, onda bi rekao barem milion eura za 15ak godina.
Najtragikomicnije je bilo kad bi krivonogo naisao a Boro se sakrivao da ga ovaj ne vidi da igra jer je konobarima bilo zabranjeno da igraju.
Covjek je bukvalno iscasio vrat stalno gledajuci da krivonogi ne naidje a ovaj bi i kad bi to nekad vidio samo okretao glavu.
Za tolike izgubljene pare igrao je stalno u strahu i uz to krivio vrat svaki dan kad bi radio.

Naravno da je Boro imao i najpogubniju mogucu strategiju koja je vrlo tipicna za vecinu fisheva.
Ako bi usao 300km i dosao na recimo 500 on bi vadio ( iako je bilo ocito da aparat pocinje neki dobitni niz i da zeli dati jos ) i onda bi uzivao u ostatku dana jer je zaradio 200.
A kad ne bi islo nikako onda je lozio i po nekoliko hiljada u sesiji i ostajao zakljucavan u kafani duboko u noc vadeci se.

Nisu pomagali nikakvi savjeti, cak i kad sam napravio neke pare na pokeru i pokusao mu objasniti, Boro je uvijek ostao Boro.

Miodrag je bio isto jedan od onih likova koji je bio apsolutni donk za kocku.
Jeste da u tom periodu nije bilo jos uvijek interneta ( barem ne kod nas ) ali je svaka njegova teorija bila najpogubnija od svih mogucih teorija.
Miodrag je bio zestoki pobornik Martin Gale sistema na krivonoginom aparatu, ne znajuci da taj sistem ne moze da prodje ni na live ruletu koji nije namjesten a kamoli na aparatu.

Cak sam nekoliko puta zaradio po par eura od njega jer je jedno vrijeme davao nagradu ko dodje do fast fooda i obavjesti ga da je aparat dao 10 crnih ili crvenih zaredom.
Ili 10 malih ili velikih zaredom.
Onda bi on pocinjao od nekog manjeg iznosa i pokusavao da zaradi 20-30 eura i ako bi uspio prekidao bi.

Ali se redovno desavalo da bi aparat samo nastavio sa nizom i da bez problema dodje do 20 crnih zaredom i tu je vec dolazilo do tog da narednu ne mozes uloziti jer je limit bio oko 200km na boju po playeru
i Miodrag bi tad ubacivao pare na sva 4 playera i gruvao maximalnih teoretskih 800 km na boju.

Mislim da sam najvise mucnine u zivotu osjecao dok sam gledao njegove sesije, koliko je puta samo znao skrsiti po par hiljada maraka u roku od 15 minuta.

Uglavnom, imao je duboki stek jer se u ratu snasao u nekoj semi preprodavanja nafte, sto je u ratu bilo kao da prodajes dijamante, i taj fast food je vise sluzio kao okupljaliste lokalnih dilera i ostalog olosa nego sto je nesto zaradjivao od toga.
Medjutim nakon nekoliko godina krivonoginog aparata i kladionice dosao je do bankrota i otisao raditi nesto u Njemacku vec dosta godina.

Ostale ljude koji su u zivotu imali po 5-10k km ustedjevine ili su digli kredite necu nesto posebno ni spominjati.
Jos cu pricati dosta o ostalim likovima kad dodje vrijeme za to ali necu nesto posebno o Bosku koji je tu bio cijeli zivot kao i ja i koji ovo cita, ali me zamolio da ne pisem o njemu jer je napravio previse gluposti u zivotu pa ga je sramota,
te cu postovati njegovu zelju.
Necu pricati ni previse epizoda o mom cuvenom komsiji pokerasu s kojim trenutno nisam u najboljim odnosima i nismo se culi ni vidjeli godinama, te cu tek uzgredno spomenuti poneku stvar za koju znam da se ne bi ljutio.

Nastavljamo u iducem postu.

Pozdrav, drago mi je da je uspjelo.

Ajd me dodaj na skajp ako mozes, pa cu ti nesto preporuciti za te uloge.
A sta mozes ocekivati zavisi od tebe.

Skajp:

lesliealdridge1

Spremam se za ta dva ispita, tj ponavljam ono sto vec znam odavno.
Trebaju se odrzati u razmaku od tri dana.

Izlazim na prvi.
POcinjem konvencionalno, covjek me prekida i kaze ajde sta pricas to, predji na stvar.
Reseta me i kaze, sto nisi dolazio na predavanja?
Gledam zbunjeno, ne znam sta da odg, gleda index i kaze ajde dodji opet za koji mjesec da jos malo utvrdis.
Objasnjavam zasto to, zavisi mi upis godine od tog, nek me pita sta hoce, sve sam znao ali nema vajde.

Izlazim sokiran, odsjecen, ubijen ...

Na taj sad i ne vrijedi da izlazim kad mi nista nece znaciti za upis, jedino ce mi olaksati mozda kasnije i to je to.

Vracam se kuci busom, a u glavi mi bubnja samo da cu morati obnoviti godinu i da je ovo mozda i kraj mog studiranja.
Doveo sam se u tu situaciju od drugog najboljeg studenta.

Majci jos jednom lazem da cu rijesiti i da se ne sekira.
U tom stanju odlucujem da necu ici na taj ispit za tri dana, a nismo ni imali bas nista novca da odem na put.

Onda im oboma govorim sta se desilo.

I opet kontra, kad sam ocekivao da ce biti sve najgore, majka mi daje podrska i kaze da se to moze svakome desiti a i otac je bio dobro raspolozen.

Osjetio sam ogromno olaksanje.
Obnovio sam godinu i cekao rokove za iduci put.
Ucim ostale predmete vrlo malo.
Ne sjecam se da li sam mogao polagati u zimu 2003 ali mislim da nisam iz ko zna kojeg razloga kojeg se vise i ne sjecam.
Cekam ljeto a u medjuvremenu cijelu zimu provodim u Kazablanci i dosta se bolje osjecam mentalno.
Kazablanka je bila kafana u kojoj je bila jedna od nekoliko kladionica u mom gradu a uz to i bilijar i nekoliko poker aparata koji su bili prenamjesteni od strane gazde koji je i tad ali i danas jedan od
najvecih olosa kojeg sam sreo u zivotu.
Zvao sam ga krivonogi patuljak i to ime mu je savrseno pristajalo.
Iako su neki ljudi tamo dolazili i po 15 godina i raskucili se bukvalno, nikad nisu popili pice od gazde.
Sve mi je bilo jasno ali da namjestis poker aparat da ne moze dati fles rojal i pet istih nikad, tj da to obrises iz programa, to nikad nisam vidio u zivotu ni prije ni kasnije.
Znaci, moze neko izgubiti milijarde na tom poker aparatu ali on ti nece dati fles rojal ni na najmanjem ulogu.
I jos jedna stvar koja je strahovito vrijedjala inteligenciju i onog najglupljeg covjeka ali to vecina zapravo nije ni primjecivala.
Taj poker aparat je imao duplo okretanje, tj kad bi dobio prolaz ( par JJ ili jace ) mogao si ako zelis da jos jednom zastopas karte i okrenes dijeljenje a on bi ti za to uzeo velicinu uloga.
NIKAD, ALI NIKAD u istoriji se nije desilo da je iko dobio nesto jace od onoga s cim je posao.
Dakle, ako si dobio prolaz sa AA i odlucio da jos jednom okrenes tri karte i za to platis ulog, NIKAD NE BI DOBIO NISTA JACE OD TOG, NIKAD TI NE BI DOSLA NI DVA PARA, vec iskljucivo bi ostao to s cim si posao.

Ali ljudi su igrali, bilo je para, granica netom otvorena, ljudima to nije bilo vazno, a niko nije kako sto sam rekao i razmisljao o tome.
Vjerovatno je zaista grijeh da neko toliko glup zadrzi pare koje ima, ljudi koji takve stvari ne mogu ili ne zele vidjeti vjerovatno nemaju veci IQ od 75.

U mom gradicu cvjeta trgovina, svako nesto zaradjuje, osim mene.
Nemam nista da bi nesto poceo.
Razmisljam da radim kao konobar ili tako nesto ali se kompleksi zbog kose produbljuju i vec se krijem ispod kape cijelu zimu.
Sad je vec vrlo vidljivo.

I dalje igram kladu za marku ili dvije i ne izlazim iz Kazablanke.

Lokalni likovi po cijeli dan igraju bilijar u pare a ja sjedim i gledam.

Saroliko drustvo.

Vladimir koji je danas varilac a ranije konobar, koji je tad imao oko 30godina, i bio ubjedljivo najbolji od njih i zivio od njih.
Bosko koji je tad imao oko 35g i igrao solidno ali imao dosta problema u glavi i kojeg je kocka unistila i koji ni u jednoj igri koju je igrao u zivotu nije bio dobar, vec totalni fish.
Goran, razmazeni advokatov sin.
Neki random Kinez i njegov prijatelj koji su drzali radnju u gradu pa su igrali.
I Davor, stariji od mene 2-3 godine, o kojem cu kasnije isto puno pricati.

Nekako sam se tu osjecao ugodno, nekad bi od mame dobio marku dvije za kladu, nekad bi me neko od njih castio pa me prisustvo tamo bas na neki nacin smirivalo.
Uvijek bi sacuvao marku ili dvije za nocni tiket za NBA pa bi onda po cijelu noc pratio rezultate na teletextu.

Nastavak iduci put, pozzz...

Evo me s updejtom.

Odakle krenuti?

Ajmo prvo poker.
Opet ne igram, pauziram po dva dana pa treci igram.
Daleko od toga da gubim ili da sam na nuli, kad pogledam cijelu godinu u kojoj sam trebao odigrati najvise a odigrao sam najmanje cini mi se kao da je najsjebanija ali po rezultatima i nije toliko.
Jedini razlog za zadovoljstvo bi trebao da imam sto odrzavam uvijek isti winrate i sto sam u ovoj godini dosta toga naucio.

Sutra cu zavrsiti omanji blok casova sa Grujom koji igra nl500-2k, koji je bio Galetov i Kikijev najbolji ucenik, a znamo ko su njih dvojica a posebno Gale.
Uz neke ranije grupne casove koje sam imao dosta mi je pomogao da shvatim neke stvari i zahvalan sam zbog toga.

Dosta sam radio i neke casove oko Pia i Gtowizarda s dva decka na skajpu, od kojih jedan zna masu stvari oko toga iako rezultati to ne prate jer je vise ucio nego igrao, pa ja njima pomognem oko fisheva a oni meni oko Pia.

Nisam neki ego manijak koji ce se predstavljati kao da se rodio naucen, i ja sam u stalnoj fazi ucenja i to je jedini nacin da se opstane u ovom svijetu.

Umjesto 2000 sati ova godina ce biti vise na 1000 sati, tj mozda na 1050-1100, jer sam trenutno na oko 830.
Sramota jeste, i malo sam se umorio od ovoga iako nisam nikad davao neke posebne izgovore i puno tog loseg se desavalo u ovoj godini, nekako mi je glupo svaki post pocinjati s nekim opravdanjem sebi ili prostim davanjem razloga zasto ne radim ono sto moram.
Od korone u drugom mjesecu, depresija, preseljenja u ovu sobu, bildanja najvise kilograma u istoriji, gubitkom previse energije na skolu s previse opustenim ljudima i par scamova koji su se desili ( od cega me posebno potreslo sto su bili na preporuku a ne moja procjena ), nista od tog nije izgovor.

Ali sve to bas ubije u covjeku volju za igrom.
Ali vjerovatno i godine stizu.

Do kraja godine vjerovatno opet necu previse moci odigrati jer cu imati barem 10 dana minimalno na razna putovanja po ex Yu da bi rijesio jedan vazan zivotni problem.
Mogu samo izraziti nadu da ce iduca godina biti bolja i da bi bilo super da ona bude tih 2000 sati i da cu do kraja godine pripremiti sve preduslove da se to desi i da se vise necu sramotiti.

Jedna stvar na koju sam jako ponosan je sto mi se jos ljetos javio decko koji igra nl 400+ na aplikacijama a nikad nije koristio Hud pa je htjeo uzeti par casova da mu pokazem exploite oko Huda, i onda me pitao jel moze slusati i njegov prijatelj koji igra nl10.
Nije mi to smetalo pa sam rekao da moze i onda se ispostavilo da sam tim potezom dobio mnogo.

Prijatelj taj, koji je extra decko u svakom smislu i poker mu nije primaran u zivotu ipak je zelio da nauci sve oko tog i zelio je da dobije moj kompletni game tree ( uz obecanje da nikom nece dijeliti ) i dogovorili smo da to krenemo otprilike dva puta nedeljno uz sesije od sat i po vremena, za sta ce mi biti vise nego pristojno placeno.

To mozda cak bude i 50 sesija ako bi isli detaljno a hocemo, jer ga zanima sve, pa i najmanje sitnice preflop itd.
Osim toga, moci cu se podsjetiti i ja mnogih stvari i te videe cu moci okaciti na neki privatni you tube kanal kojem ce ucenici imati pristup itd.
Osim tog, kod njega mogu uvijek zamjeniti kripto za cash po najboljim cijenama sto mi je jos i puno vaznije od ovog prvog.

Isplati se biti dobar ipak, da sam bio djubre pa rekao da on ne moze slusati ne bi bilo nista od svega toga 

...................................................................

Sto se tice treninga, nije mi poznata precizna kilaza, pijem dnevno 4-5 litara vode pa varira, ali sam prije 4 dana bio na najnizoj tj 178,4kg pa cu racunati da je barem toliko realno stanje, jer sam se manje vise svega pridrzavao.

I dalje ne jedem hljeb, gazirano nula, slatko nula, uglavnom ono sto sam stavio na slikama i ide to do 3k kalorija dnevno.
Bilo bi odlicno da do kraja mjeseca bude 175 i onda zadnji mjesec jos 5-6 max minus i da u novu godinu udjem sa manje od 170kg.

Nisam trenirao zadnjih 4-5 dana jer se nikako nisam mogao uskladiti s coachinzima i obavezama.
Ali trener od sutra radi narednih 20 dana prvu smjenu, pa ce biti prilike.
Definitivno sam postao osjetno jaci, tih 10ak kg minusa se vidi i na odjeci i opstem izgledu i to mi je nekako daleko najveci prioritet u  zivotu.
Jebo poker, pare i sve, ako me rokne mozdani.

...................................................

Sto se tice nastavka price, mjesecima nisam imao inspiracije, stigao sam do toga da nemam vise spremne nastavke ( tj napisao sam 10 nastavaka koji se ticu pocetka igranja aparata ali moram napisati jos par postova za period od ovog poslednjeg posta na forumu do tih 10 nastavaka o aparatima ).
Mozda to uradim veceras, tj vjerovatno hocu jer bi me nekako smirilo, ne znam kako, jednostavno se osjecam tako.
A imam i bar neki osjecaj da sam koristan i da sam nesto uradio sta treba.

Izvadio sam i 10ak ruku, kako sam vec obecao, iz zadnjeg perioda, bad beatova, blefova, callova itd pa okacim u postu ispod sve.

Pisemo se opet ubrzo, hvala vam na citanju i sretno.

Ljeto 2002 je bilo psihicki mozda i najteze u mom zivotu.
Vjerovatno sam bio na samoj granici ludila, kojeg bi ponekad s nekim postupcima i prelazio.
Suicidalne misli su se rojile neshvatljivom brzinom, citao bi o tome sve sto sam mogao da nadjem.
Sklonost da sam sebe povrijedim je bila sve vise izrazena.
A ja nisam imao s kim da razgovaram o tome, nisam imao nikoga.
Uzeo bi zilet i radio duboke rezove ispod ramena jer sam zelio da vidim da li sam spreman za bol koja bi trebala da se podnese ako zelis umrijeti.
I danas na tim mjestima na obe ruke su od tog ostali uzasni oziljci, koji su vjerovatno trebali biti i zasiveni ali su ruzno zarasli.
Kad me neko i danas vidi tako, prvo pitanje u cudu bude, sta ti je to, i uvijek slazem da sam davno pao u neku bodljikavu zicu koja mi je to napravila.
Nekako sam bio spreman za to, osjecao sam se spreman.

Ponekad ne bi spavao namjerno po dva dana, i u tim okolnostima kao da bi sve bilo lakse za uraditi to, kao da sam u uslovima nesanice koja je prisilno izazvana,
mogao da vidim svijet iz nekog drugog ugla, kao da mi se stanje svijesti mijenja.
Takav cin je morao da ima opravdanje koje bi sve vise nalazio u tome da sam u pravu, da je to priroda svijeta i da oni koji ranije odu treba da budu sretni jer su ranije rijesili tereta.

Citao bi i najgoru literaturu koja se mogla naci u takvom stanju duha.
Jesenjina i danas znam napamet na desetine pjesama, Jade mladog Vertera, svako stivo o izvornom Budizmu, Sopenahuera, psiholoske traktate...
Svake sekunde su mi se u glavi rojili citati o svemu tome, koje bi toliko puta ponovio u sebi.

Seneka: * Zar ne vidis put do slobode, zasto me to pitas? Vidis li onu strmu liticu, vidis li onu bocicu s kukutom?
Ti me pitas koji je put do slobode a ja ti kazem. Svaka vena u tvom tijelu. *

Sopenahuer: * Ako si jedan svijet izgubio, ne tuguj, jer nije nista. A ako si jedan svijet dobio, ne raduj se, jer nije nista. Prolaze bolovi i slasti. Prodji pored svijeta, jer nije nista.*

Buda: * Jesam je uzaludna misao, nisam je uzaludna misao, bicu je uzaludna misao, necu biti je uzaludna misao. A uzaludne misli su kao neka bolest, kao rana, kao trn. *

Takvo stanje je jos vise povecalo ionako visoku stopu hipersenzibilnosti.
Umirao bi od bola kad bi vidio gladnog psa na ulici, zgazenu macku, pitajuci se zasto svijet mora da bude bas ovakav.
Plakao bi danima i danima, kao mlada grana ostavljena na nemilost snaznoj oluji.
Sve oko mene me lomilo.

Toliko da sam sve to vise shvatao kao neminovnost koja se i ne moze promjeniti jer je to moja sudbina, a od sudbine nema smisla bjezati.

Zanimljivo je kako u takvom stanju svijesti nikad nisam posegnuo za nekim opijatima.
Nikad u zivotu nisam pio, nisam uzeo neku drogu, niti travu, nikad nisam pusio i nikad nisam pio cak ni kafu.
Nisam popio aspirin niti kafetin.
Uvijek sam zelio da mi glava ostane sto cisca i neke emocije za koje prosjecan covjek treba poticaj, uvijek sam mogao da dozivim bez ikakvog dodatka.

Vjerovatno danas ovo ne bi pisao da nisam imao podrsku od Mikija.

Miroslav, ili Miki kako ga je cijeli grad zvao, je bio par godina stariji od mene.
Nije bilo osobe koja ga ne bi mogla voljeti.
Miki je bio nevjerovatno pametan lik, sa 16 godina je pisao knjige, imao imidz klasicnog pankera s dugom kosom i neobicnim stajlingom.
Ali nikad nikome nije naudio, niti blizu tog.
Bez ijednog razloga, kad je imao oko 17g, pokupila ga je retardirana policija u nasem gradicu, odreda nepismeni ljudi koji nemaju veze s zivotom.
Zlostavljai su ga cijeli noc u stanici, pretukli i polomili.
Gasili cigare na njemu.
Pravda je bar djelimicno zadovoljena mnogo godina kasnije.

Nakon tog dogadjaja, ali i mnogo prije Miki je bio idol svih 30g- ljudi u gradu.
Taj dogadjaj ga je ucvrstio kao neprikosnovenog idola.
Ako bi svi u gradu rekli *sta ima* a Miki rekao *kak ima*, od tog dana bi svi rekli *kak ima*.

Upoznali smo se u toj prastaroj teretani, u koju je in poceo da dolazi, kad sam ja imao 21g a on nekih 25g.
U toj fazi je on vec prosao identicne misli koje sam ja vec imao, i sve vise je pricao o Bogu i kako se nasao u tome, od totalnog ateista i blasfemiste.
Iako ja Boga nisam nasao ni tad, a ni sad, niti sam ikad pokusavao da ga trazim onako kako to vecina ljudi zamislja, Miki mi je mnogo pomogao.
Cesto bi setali uz Savu i pazljivo bi slusao moje probleme, pricao mi detaljno kako je on to sve prosao kao i ja ali nije pokusavao da me okrene nekom Bogu isl
jer je vidio kako to ne zelim da prihvatim ni po koju cijenu.
Cesto bi mi govorio da to izbacim, da zivot ide dalje, da imam razloga da budem ziv, kako imam dobar izgled, inteligenciju, a uskoro cu imati i obrazovanje itd.

Puno mi je znacilo to sto mi je govorio, i iako su moja stanja i vizije i dalje bili vrlo teski, kao da se nazirao neki zracak sunca koji ce povremeno da me obasja i dati mi snage da zivim,
prije nego sto ga opet zakloni ogromni, tamni oblak.

Zapravo, ja od slicnih uvjerenja koja sam imao tad, nikad nisam ni odustao.
Zauvijek su ostala tu, preplicuci se s mojim zivotom.
Jedino sto sam nasao nacin da nadjem vise kontraargumenata zasto ne smijem dopustiti da me sve to opet odvuce na najmracniju stranu, kao nekad.
Nekad je se s tim nemoguce boriti i doDju dani kad opet osjecam da mi zemlja propada pod nogama, nekad je podnosljivo, nekad ne mislim na to.

Nastavljamo...

Evo da se javim s updejtom u kojem ce najmanje rijeci biti o pokeru.
Odigrao sam 36 sati od zadnjeg updejta i to zasad sve ovaj mjesec.
Opet nekih par problema oko programa isl zbog cega sam izgubio dva dana igre i nisam igrao preduge sesije, taman hvatanje prave forme za poslednja dva mjeseca ove godine.

Vazniji je updejt za kilazu.
Danas je dan broj 16 otkako sam poceo.

Nisam poklekao ni u cemu i polako ulazim u semu.
Nakon posta se spremam u teretanu sto ce mi biti trening broj 11 u ovih 16 dana.
Kondicija je puno bolja, ja sam puno bolje i raspolozenije.
Vec se zahuktavamo, kruzni treninzi s tegovima itd, traka, steper ...

Imam trenutno oko 181,5kg.
Cudno je da sam toliko imao i prije 7 dana ali tezina varira jer pijem 4-5 litara vode sigurno, samo na treningu popijem litru i po.

16 dana bez crvenog mesa ( osim par puta kuvanu teletinu ), bez korice hljeba, bez kapi gaziranog.

Poceo sam od prije neki dan ipak unositi vise kalorija, 2k je malo.
Tezicu da to bude puno blize 3k ili 3k, bazalni metabolizam za 135kg sto mi je neki srednjerocni roll je svega 2800 kalorija ( a za moju tezinu je sad oko 3200 ) i ovo vec spada u srednji intenzitet vjezbanja tako da vjerovatno potrosim oko 4200-4500 kalorija sto znaci da radim deficit od mozda 1500 kalorija dnevno, sto bi ispadalo oko 6kg minusa mjesecno.

Ne zelim ici preko toga, kasnije cu teziti da to bude gubitak od 5kg a kasnije i oko 3-4 po mjesecu.
Zelim dati sansu kozi da se vrati sama u normalu a ne da idem na prislilno uklanjanje.
I zbog zdravlja i svega ostalog.
15-18 mjeseci je realan rok da sa 187 koliko sam negdje imao dodjem na oko 107.

Veliki je problem i unijeti 3k kalorija na ovu ishranu kad nema kaloricnog mesa ali cu se truditi, dodacu bademe na 100 grama i orahe isl, bitno je i da nijednom nisam bio gladan ili mozda svega 1-2 puta da sam osjetio glad.

Evo neke slike sta jedem.

Pozdrav do iduceg puta.

https://gyazo.com/255c6c2334c3c3e6a91e76cc4975ab5d

https://gyazo.com/d155dbceaaadeb171b54c3bd2d428681

https://gyazo.com/153d65c960ab0155682620f125e6c2b6

https://gyazo.com/d90e5ddbdbb4fedd63f0052966c1731b

https://gyazo.com/9105781888721d8256291c391c97c1bb

https://gyazo.com/b7cdf8a3df2f2a7662db2b10d876df4f

Jel bas zelis igrati na ovoj sobi?
Nemam pojma kakva je situacija tamo.

A za ostalo, ne znam koje limite igras ali vjerovatno ne prevelike ako te muce ovakvi problemi.
Imas milijardu sajtova gdje mozes da uplatis.

Poker Stars prima skril i netellerom nije lose ni na WWinu ili imas isto domacu sobu Srbijanski Maxbet.
Od Ipokera Red Star prima igrace iz BiH, isto moze skrill da se uplati.

Imas i milijardu klubova na aplikacijama, Poker Bros, PPP poker, neke sobe koje igras preko Vpna itd itd.

Ako te muce neki temeljni problemi poput kako uplatiti pare na skrill i takve stvari, imas online na poker i kladionicarskim forumima masu tema oko tog, samo malo proguglaj.

Nadam se da sam pomogao. 

Pocinju ljetnji ispiti te 2002.
Polazem 1 laksi gdje sam dobio 9.
Iako je knjiga imala 800+ stranica nekako je to bilo veoma lako shvatljivo stivo, cak i onima koji su imali mnogo manje sposobnosti pamcenja od mene.
Ustavno pravo.

Za drugi sam spreman 75 posto i odlucujem da prije njega polozim jos jedan koji se i nije ucio iz knjiga vec iz skripti.
15ak stranica skripti iz kojih si dobijao tri pitanja.

Naucis za dan, ma kakvi dan, za 2 sata.

Izlazim i padam.

Pitam se jesam li zaista poludio, kako se to moglo desiti?
Dobio tri najnormalnija pitanja i sve izgrijesio.
Kao da me neko okovao, zakovao, zacarao, prokleo.

Na tom trecem na kojem sam bio na 75 posto trebalo kao prvo proci neki pismeni test da te prime na usmeni i onda ce ti najvecim dijelom ocjena na usmenom zavisiti od pismenog.
Ja na sad mozda 85 posto.
Dolaze na pismenom neka pitanja koja skoro da nemaju veze sa knjigom vec vise kao da su filozofska a ne egzaktna i ja padam na pismenom.

Izlazim u julu na te skripte ponovo.
Znam zareze.
Opet covjek postavio tri najnormalnija pitanja i ja odg nesto a pitam se jesam li to ja ili neko drugi.

Padam opet, nemoguce, nestvarno, ruzan san.
Sad sam zaista siguran da nesto nije u redu sa mnom i da bespovratno gubim razum.
Dobijao desetke iz Rimskog Prava i knjiga od 800 stranica a padam 2x zaredom na 15 stranica neki bzvz predmet.
Tu se ne radi o tome da si to shvatio olako pa nisi naucio ni tih 15 stranica.
Ovo je nesto posve drugo.
Kao da sam Dastin Hofman u Kisnom covjeku.

Jesam li poludio ili sam mozda oduvijek bio lud a sad sam postao jos ludji.
Odlucujem se da taj predmet s filozofskim pitanjima na pismenom prenesem u iducu godinu.

Treba mi 4 polozena kao uslov da upisem trecu godinu, a ja sam u prvom roku polozio jedan.
Prolazi ljeto polako, nesto ucim ali ne bas previse, u takvim okolnostima, kao da se sve skupilo, kao nikad prije, crne misli se roje svaki minut.
Izlazim u septembru na taj gdje sam pao dvaput.

Opet ista stvar, nevjerovatno, nikad ni prije ni kasnije nisam tako nesto dozivio.
Covjek odlucuje da me vise ne gleda i daje mi sesticu.
Sramota, ponizenje.
Kao da u pokeru beatas HS i onda se spustis na nl10 i odigras 500k ruku  s minusm od 3bb.
Osjecam se cak djelimicno sretan s tom 6 jer se ubjedjujes kako je tvoje vrijeme proslo i kako ti ostaju mrvice koje treba da pokupis i da jos budes zahvalan na njima.

Izlazim na treci vrlo lagan u septembru ali ovaj trazi dosta s predavanja nekih zapisanih stvari a manje iz knjige.
Dosta predavanja sam promasio te odlazim kod Danke koja mi daje svoju svesku.

Znao sam skoro sve ali me ovaj uzeo na zub ( prvi put da kazem da ja nisam kriv za nesto ) jer sam fulao predavanja.
Taj cetvrti i najtezi znam skoro sve ali se odlucujem da prije tog izadjem jos jedanput na ovaj jer je bio prije ili tako nesto, iduceg mjeseca.
Ako padnem opet onda mi taj cetvrti nista i ne znaci, u smislu da necu moci upisati godinu.

Jako sam uplasen ovom situacijom, majku uvjeravam da je sve u redu.
Prakticno nemam vise sta da ni ucim niti iz jednog niti iz drugog, ostaje mi samo da ponavljam u sebi gradivo svakih par dana.

Stvarno zadrhtim dok ovo pisem i citam, kao da mi je ovo trebalo da se sad jasnije manifestuju te emocije koje sam tad osjecao.
Tuga koja ti donosi srecu.
Bolje receno laznu srecu, jer kako mozes biti sretan ako se tako osjecas?
Ali jesi, na neki cudan nacin jesi.
Sretan sam kad sam tuzan.
Ta recenica bi, u moru nekih drugih, mozda najbolje opisala takvo stanje u kojem sam se nalazio.

Da se vratimo na pricu.
Pocela je i 2002g.
U drugom mjesecu te godine sam polozio i poslednji ispit.
Dobio sam 10 iz Rimskog Prava dok mi je profesor srdacno cestitao uz rijeci da tako nastavim.

Nisam bio siguran u to.
Sve sam manje ucio a sve vise hodao, klada a jos vise bingo su mi pomagali da se rijesim stanja u kojem sam se nalazio.
Jer mi je to tada zaokupljalo mozak i zaista bi na sve zaboravljao.
Zaboravljao do onog trenutka do kad je trajalo.
A nije dugo trajalo.
Ponekad bi se omaknuo neki dobitak od 50-60km i onda bi mi srce lupalo dok bi cekao iduci dan.

Da, ocito je da sam postao ovisan.
Ili da je jedna ovisnost lijecila drugu, onu mnogo goru za mene, ovisnost od tuge.

Shvatio sam da sam postao ovisan kad sam negdje pred pocetak ljeta te 2002 prodao zlatni lancic koji
sam dobio za 18i rodjendan i otisao na bingo.
Dobio sam 15km a placen je 100km.

Nekako u proljece te 2002 pa u buducem periodu u meni su se sve cesce radjale one najgore misli, suicidalne.
Nekad sam se po 24h dnevno borio s duhovima suicida i mislima koje su bile tako britke da su se pretvorile u snove i cesto su me budile.
Sve je besmisleno, svi cemo umrijeti, bilo sta je uzaludno...
Negdje u tom vremenu sam intenzivno poceo da citam kjnige o budizmu, ali ne one varijante poput Zena isl vec iskljucivo o izvornom Budizmu.
Prosto je nevjerovatno koliko je prije 2600 godina, kad je Evropa bila niz divljih plemena, pogodjeno nesto sto je moderna fizika dokazala tek u proslom vijeku.
Necu sad pisati o tome, koga zanima nek procita ali prakticnost tog filozofskog sistema u skladu s pragamticnosti i teznja ka istini koju svaki dan svi vidimo, je nesto
sto bi zaista svaki covjek trebalo da procita barem najosnovnije stvari.

Poceo sam da posudjujem male iznose, po 10km jer niko vise nije ni imao.

Najvise sam bio u Bingu imenom Vrbas. U uzem centru grada postojalo je 7-8 tombola i sve su radile punom parom.
Grad je bio lud za bingom.

Posebno sam zavidio starijem gospodinu Dinku koji je volio bingo i imao pare i onda bi isao od jednog do drugog po cijeli
dan i igrao samo garantovane premije od 500km i vise i kupovao po 60-120 kartica.
Pricalo se da je znao otici u minus i po 50k km kad ga ne bi islo.

Jos veca faca je bio izvjesni Mika, covjek od nekih 35g.
Mika je bio bombarder koji je napadao jackpotove i samo one premije od 1000km.
Kad dobije castio bi cijeli sto.
Jednom sam sjedio i igrao moju jednu karticu od pola marke kad je on sjeo za moj stol i dobio 1000km a uzeo je oko 150 kartica.
Bilo nas je 7-8 za stolom i on je svakom ostavio po 10km.
Pravi gospodin.
I uvijek sam navijao za njega.

Naime, to je bio gotovo pa obicaj da ljudima koji sjede za tvojim stolom nesto ostavis kad dobijes, barem onima kraj tebe i preko puta tebe, znaci za dvije ili tri osobe.
Tu je bio i jedan specifican lik od nekih 50ak godina koji je izgledao kao tipicni gradski klosar.
Volio je poker aparate a bingo rijetko igrao i zvao se Deni.
Deni je uvijek bio tu kad bi se igrale garantovane premije i onda kad bi vidio s kojeg stola je neko dobio, onda bi on brzo sjedao za taj stol u trenutku kad je dobitnik
isao do kase da uzme pare ( za vece dobitke si mora oda ides do kase s dobitnom karticom ) pa bi dobitnik u magnovenju castio sve za stolom po par maraka ukljucujuci i Denija
koji bi odmah s tim novcem odlazio do pokera.

Medjutim, onda se u Vrbasu desila situacija koja je mnogima zapecatila sudbinu negdje u maju 2002.
Super bingo koji je bio setajuci ( kretao od broja 47 pa do 52 i onda nazad ) je narastao na 30k km, uz njega je bio i obicni jackpot koji je bio oko 10k i isao na max broj 45.
ZNaci ako ispunis svih 15 brojeva sa svoje kartice do 45e izvucene kuglice dobijas jackpot.
A za Super Bingo do tog broja na kojem se trenutno nalazi.

Super Bingo, ili crvena kartica, se igrala na svaki pun sat.
Mika je poceo na 30k da napada sa cijelim blokom.
Naime, radilo se o ogranicenoj seriji kartica od 1 do 1944.
Ako je Mika kupio cijeli blok, ostali su morali da kupuju kartice iz druge serije i onda bi to bile duple kartice.
Npr imas seriju pod brojem 875 i kupis cijeli blok od 1944 kartice.
Onda idu u prodaju iste kartice ali iz druge 876 serije i recim oda cijela sala kupi kartice od 1 do 500 onda su te kartice duple.
Tj kad bi izasla kartica recimo 258 onda bi dobil ii Mika i neko iz sale pa bi morali da podjele premiju ili jackpot a ako bi dobila kartica preko 500 pnda bi Mika dobio sam.

Jackpot je rastao a Mika igrao svaku.
Nevjerovatno koliko je puta izasao na broju recimo 50 a da je jackpot bio bas tad recimo na 48om broju.
Pa onda izadje na 49om a jackpot na 47om.
Ludilo je trajalo 7 dana.

Mika bi na bloku dakle imao sigurnu premiju koja je iznosila 50 posto + 10 peterac.
Dakle kupio bi blok od 1944km a dobijao sigurno nazad oko 1150 km.
Pad od 800km po partiji ako jackpot ne izadje.
10k dnevno.

Super bingo je na kraju dosao do 100k km + 20k obicni jackpot na 45oj kuglici.
Dakle ako neko izadje na 45oj nosi oba jackpota.

Problem je bio sto je ludilo trajalo 7 dana, i Mika je izgubio sve sto je imao u zivotu a imao je oko 65k km.
Pitao je nakon tapije gazdu da mu posudi 5k ali mu je ovaj rekao da moze da mu da samo 500km.

Kad je SB napokon izasao sedmi dan, skupa s obicnim jackpotom bilo je cak 4 dobitnika jer je i staro mlado pohrlilo tu, pa su se cak i bez Mike prodavala po 4 bloka.
I da je dobio izvukao bi mozda 1/3 pada, ako i toliko.

Ja sam se tu vrzmao i bio sretan sto mogu i da gledam to ludilo jer se unutra vise nije ni moglo uci pa su ljudi igrali i s parkinga.

Vrbas je prostom matematikom samo na super bingo karticama zaradio oko 300k km za 7 dana i imali su nevidjeni promet i na ostalima.
Kasnije smo racunali da su inkasirali najmanje 3 miliona maraka cistog profita za 7 dana.
Uskoro ce to mjesto postati pocetkom mog novog uspona.

Nastavljamo...

Evo me s updejtom za kraj mjeseca ( rekao sam da necu kaciti rezultate neko vrijeme jer sam challenge svakako izgubio niti cu se reklamirati za coaching ).

Nakon tri dana pauze pocetkom mjeseca koja su mi otisla na sredjivanje uslova za igranje, usao sam u solidan ritam gdje mi je bilo najvaznije da ne prekidam sessione dok ne odigram barem 6 sati.
Na kraju je bilo bas puno dana s tih tacno 6 sati jer je igra bila drasticno losa i jedva sam odrzao 300 ruku po satu.

Iako je izgledalo da cu dostici 200 sati, na kraju mi je presudilo 5 od 6 dana pauze na kraju mjeseca gdje sam se poceo osjecati psihicki lose i rekao sam sebi da mi treba da provedem vrijeme s porodicom pa sam ih svaki dan, po cijeli dan, vodio gdje su htjeli.

Na kraju sam se zaustavio na 142 sata igre.

https://gyazo.com/23827849123dd2add8aa693d55c96255

Puno sam razmisljao o onome sto je realno da se ispuni svaki mjesec, nekako mi se cini da je 25 dana x tih minimalnih 6 sati, dakle 150 sati ( s tim da ce nekad biti i 8 sati, nekad 6 i pol, u zavisnosti od igre i necu prekidati naravno kad je igra dobra ) najrealisticnije.

Jos jedan problem mi je pravilo sto nikako nisam uspjevao da sredim spavanje, zaspao bi obicno oko 7 ujutro ( sto je previse ) i budio se oko podne, pa onda opet oko 18h i budio se oko 21h.
Trenutno sam u fazi da ne znam kad cu zaspati a kad ustati.

Odradio sam nekih 10ak treninga ovaj mjesec i osjecao se prilicno dobro.

Uglavnom bi neki min cilj trebao biti 450 sati do kraja ove godine, zadnji hdana me raskida i gdje igrati, koje opcije uzeti, da li opet jedan komp ili ipak dva, da li jednu sobu izbaciti a drugu uzeti ili pak zadrzati obje i onda se uhvatim da non stop razmisljam o takvim stvarima sta god da radio.

Okacicu par najvecih / zanimljivih ruku, pa za par dana ili sutra okacim nastavak bio i da nje toga sigurno bi dosad prestao pisati, ovako vjerujem da je to vecini najzanimljivije za procitati.

Poz i sretno svima.