Odjebi tog trenera! Jos ga placas,i jos on da ti diktira vreme.Nekima bi bila cast da bleje sa tobom,ili te treniraju.Nije jedini,trazi drugog.Ne poznajem te licno,ali mi se cini da moras vise da postujes svoje vreme i sebe,a ti itekako vredis.Nastavi da pises biografiju,imas talenta za to.Bas je citko i slikovito.Pozz.
Evo vrijeme za poker update.
Kojeg nece biti.
Iz prostog razloga sto nisam ni igrao, imam 20 sati ovaj mjesec i par stotina eura minusa.
Sta se desilo?
Nista posebno, bolestan prvih 5-6 dana u mjesecu, potom uzasni napadi tjeskobe koji se periodicno javljaju ovako snaznim intenzitetom svakih par mjeseci i prosto sam bio zakovan.
Vjerovatno je ovo, kolike god klikove u glavi imao i mjesece kao dva prethodna, zapecatilo sudbinu chalengu od 4k sati za dvije godine.Ali kako god bude bilo, necu se predati, updejtacu do kraja cak i kad postane potpuno jasno da sam izgubio challenge.
Milion pitanja ovaj mjesec u glavi, milion sumnji, najvise o tome da ja mozda drugacije i ne mogu funkcionisati nego na neki BlietzKrieg koji ce mi omoguciti da sve radim na 70 posto i da kako godine odmicu da je sve uzaludnije boriti se protiv toga vec nekako pokusati zivjeti s tim.Mozda bi me u nebesa vinulo, da ne kazem izlijecilo od svih tegoba, kad bi se desio takav klik da ipak uspijem na kraju iduce godine ponosno reci da sam zavrsio challenge.
Kakva bi to bila odkskocna daska i euforija.
Ali i ja sam svaki dan sve manje vjerujem u to.
Nekako mislim da ce na kraju pisati tipa 3100 sati umjesto 4000 i da ce to biti onih cuvenih 65-70 posto koliko sam uvijek davao u zivotu.
Neko bi rekao, ok sta sad, i to je dobro, imas te i te probleme, nisi kriv sto si bio bolestan 50 od 180 dana isl ali duboko u sebi znam da mi to nije opravdanje i da ne smije biti.Jako se tesko nositi s tjeskobom.
Imam srece sto nisam sam i sto imam podrsku, ne mogu zamisliti kako bi mi bilo da je drugacije, sigurno barem 5 puta teze.U ovakvim stanjima se prosto neke stvari koje ti uopste nisu smetale, tj jako su ti malo smetale, toliko multipliciraju da ti sad jako smetaju.
Npr, ranije bi tipa uvijek imao razumjevanja za ucenike jer su prosto takvi i kod mene su uvijek dolazili mahom ljudi koji imaju milion raznih problema, kad nece da rade, kad ih smaraju casovi, kad ne salju ruke, kad nemaju nikakva pitanja.
A ovih dana mi strasno smeta kad im posaljem video i notese s nekim pravilima i zakljuccima od kojih ni ja nisam znao masu prije 6 mjeseci i 95 posto njih reaguje na nacin kao da sam im poslao video sinocnjeg dnevnika.
Nikakva pitanja, nikakve dileme, apsolutno nista.
Kao da je samo u opticaju ideja daj nam pare da se igramo, a i to cemo navuci 100 sati.U momentu mi padne ideja da ostavim 5-6 ljudi koji prave neke pare, pa im zbog toga mogu progledati kroz prste, a ostalo da ne gubim vrijeme bzvz i da ne obezvredjujem sopstveni novac drzeci ga kod nekog ko smatra kako ne mora ni oko cega da se trudi.
Poceo sam trenirati ali sam zakljucio da mi jako smeta sto trener radi i da se ja moram prilagoditi njegovim satnicama mnogo vise nego on mojim.
Mnogo puta mi raspolozenje strasno varira u ovim situacijama i u toku istog dana, i nekad se probudim u 13h i super se osjecam i jeo bi i odmah isao na trening ali on radi prvu, drugu, pa ce taj dan reci da moze u 16h i onda cu bzvz izgubiti 3 sata blejeci jer ne mogu nista, pa ce mi se neko javiti u 16h za cas, pa cu ja pitati jel mogu pomjeriti trening, pa onda razmisljati o tome hocu li sutra moci stici itd itd.
Takve stvari mi stvaraju uzasan pritisak koji me zakuje za dno, i prosto se osjecam da nisam gospodar svog dana i da nista ne mogu urediti onako bi zelio.
Pa sam se dog da idem na trening kad se dobro osjecam, javim mu sat vremena ranije jer mi toliko treba da jedem, spremim se i dodjem, pa ako on moze tad doci nek dodje, ako ne moze onda cu raditi sam te dane i to je to.
Mislim da ce me to sacuvati dosta tjeskobe cak i kad bude bila prisutna jako.I kao sto rekoh kad nemam jacu tjeskobu nista od tog mi ne smeta i sve prihvatam s osmjehom i pozitivnim razmisljanjem.
Kad me stisne, osjecam se kao da mi propada tlo pod nogama.Naravno, u ovakvim stanjima mcesto mislim i da je sve ovo greska, zasto sam uopste poceo pisati na forumu, mogao sam sve to da srocim u neki fajl i cuvam.
Neka finansijska korist od tog mi apsolutno nista ne znaci i beznacajna je ( posebno sto me niko puna 4 mjeseca uopste nije kontaktirao ni za kakvu eventualnu coaching ili cfp ponudu ).Bukvalno cu se u ovakvom stanju zbog tog osjecati kao da sam sugav ili idiot, kao da nisam dovoljno cijenjen ili odbacen ( nesto kao Mello cijih 10bb sa starsa je za skinut kapu a ljudi to uzimaju, imam osjecaj, kao da je takav rezultat identican tome kao da se popije casa hladne vode ).
Kao sto sam Alenu napisao, kao umjetnik pred praznim kazalistem.Dok naravno, kad nije prisutna tjeskoba i ovakvo stanje svijesti, uvijek cu sagledati racionalno i reci da blog za pola godine ima 12k pregleda od kojih je barem 4k od mene i mojih coaching grupa, te da su ljudi prosto odavno otisli s foruma.
I da bi ovo svakako pisao i negdje objavio.
I da cu mozda i nekome ovdje pomoci s tim.Prosto je nevjerovatno koliko ovo stanje moze da utice i promjeni covjekovo razmisljanje.
A jos je cudnije da kako dodje tako i ode, iznenada.
12.7 idem na odmor, brzo ce to. vracam se 22.7
Plan je uraditi poker updejt na kraju mjeseca i prenijeti koju impresiju o treningu ( ako se natjeram da odem, ali svakako cu nesto napisati sta pokusavam ), onda 5.7 objavljujem duplu pricu i 10.7 poker updejt, i onda 25.7 jednu pricu i za kraj mjeseca opet poker updejt.
Samo se nadam da ce me ovo stanje cim prije proci i da cu moci da se vratim u ritam koji sam imao od 1.4 do 31.5 kad sam navukao 350 sati uz odlicne rezultate.
Pozdrav sviam i sretno za tablama.
