Biti najbolji!

Prestao sam grist prije ~2god.. upao u neku monotoniju, neki RL razlozi itd...
Sad imam možda jedan dan svakih 2-3 tjedna da mi se baš igra, ovo ostalo je jer moram.. kao što bi mi bilo na svakom poslu .

Čini mi se da imaš problema s egom... čemu potreba za dokazivanjem drugima (ili sebi) da si najbolji od svih? Mislim da takva motivacija prije ili kasnije dovede do problema (posebno u pokeru). Ispravnija motivacija je kad čovjek želi bit bolji/najbolji spram trenutnog sebe, a ne spram drugih (to je motivacija kakvu ja vidim kod Hansa).

Zadnji popravljao AlphaScorpii (16-12-2015 12:16:57)

+1

Btw. nije istina da poker igrači smatraju da su najbolji na svijetu i da su najbolji u svemu šta igraju, to su mozda neki ego triperi, baš naprotiv ako sebi priznaš da i nisi toliko dobar i da trebaš radit i učit više s onima koji su bolji od tebe to će te poboljšat kao igrača i jedino tako možeš napredovat.

Ne mozeš bit konj koji ima onaj vizir za utrku i probijat se u zidove.

Uostalom, jedan je Isildur <3

S obzirom da sam prozvan reći ću i svoje mišljenje, iako je rounder to sve lijepo rekao zapravo. Problem je danas ni što ti top regovi nemaju toliko akcije jer su ljudi postali ''pametniji''. Više paze na hourly, s kim igraju itd. Naravno da je najljepše i meni kad sjednem na 200/400 pa kad se stol raspadne i svi me sitoutaju. Lijep je to feeling i svakako boost za ego, ali kakve od toga koristi u ekonomiji koja je sroza i edgevi sve manje? Znači dva pogleda: emotivni ili poslovni? Ja znam jedno, kad god netko razmišlja emocijama ili je po njihovim utjecajem, netko drugi zarađuje(čini mi se da je u životu isto tako, ali moje mišljenje).  Vjerujem da je ovaj tvoj navedeni primjer lijep opis kako te se da na ego isprovocirati i vjerojatno zaraditi.

A poslovni pogled na poker je jednostavan. Trend umirajuće ekonomije + nije dugoročan posao = ugrabi što stigneš, a to znači table selectaj, izbjegavaj small edge igre i ne dopuštaj emocije. Pogotovo ovaj small edge ti ful utječe na satnicu(bez jebenog RB %) pa zato i manje akcije na mid/high stakes ima(ful reg stolovi). Najtipičniji primjer je klasičan scenario di imam ful reg table na 600 sa svojim WR oko 2-3bb max ili na 400 sa fishom gdje mi je WR 7bb? Što izabrati? Ja odlučujem na osnovu mog mjesečnog rezultata. Ako sam zaradio svojih 10k onda si dam za gušt i probam se potući sa top regovima, ali ako nisam ostvario da svoji min. poslovni cilj onda se ne zajebavam sa stvarima koje su važne mom egu. Zato ako sam ja taj fish za stolom ni ne sjednem.

Ti top regovi su gore s razlogom i nije ih baš tako lako skinuti. Puno je tu žrtvovanja i posla, a postaje uvijek i poslovno pitanje koliko je to isplativo u današnjoj ekonomiji? Ja osobno ne vjerujem da je baš jako isplativo iznad 2k s obzirom na trend, zato idem i drugim putem. A da ne govorimo koliko mentalno trebaš biti spreman za takve borbe koje te stvaljaju na velike kušnje. Jednostavno prošla su vremena gdje bi ljudi se borili i na kraju igrali 4 sata radi ega zbog satnice od 10$. Ljudi sebe mogu bolje procijeniti(mane i prednosti) i to je jedan do razloga zašto su današnje igre postale teže. Najtipičniji primjer je samo koliko ljudi danas bolje kontroliraju tilt. Ti  moraš biti u današnje vrijeme svjestan tko je bolji, a tko lošiji za stolom i krenuti od toga.
U konačnici ako igraš HU dobrovoljno protiv boljeg od sebe postavlja se pitanja ''jel tebe uopće drag novac?''

Prvo da vam zahvalim svima na odgovorima.
Pa da krenemo od početka.

Damire što sam htio reći pričom o NL1000? Pa jednostavno dok sam tipkao pala mi je napamet, da vam približim svoj način razmišljanja, sportaš sam od kada znam za sebe, trenirao sam 2 puta na dan, kompetativan sam, takav sam u sportu, u životu pa i u pokeru. Iako sam znao da igram protiv drugog igrača, te sam skužio što zapravo radi taj lik (općenito gade mi se takve stvari), kad smo krenuli igrat osjetio sam ipak da nije bolji od mene, da mogu igrati s njim, i da u biti ipak i ja imam nekakvu prednost tu, jer on misli da sam ja weak reg s nl10(jer prijatelja kojeg sam coacha je početnik i u skladu s tim je igrao 17 15 totalno tight), te sam znao da to mogu iskoristit u nekim spotovima.

Alpha, slažem se s tobom, iz onogo što sam napisao daje se zaključit da sam egomanijak, ali to samo tako izgleda. U biti, ono što sam mislio, jest da imam želju biti najbolji, i ne priznati nikome da je bolji. Ali to ne znači da ću ja sada doći na viši limit i odma se kurčiti "ja sam najbolji, oće ko igrati protiv mene i to", prvo ću igrati i vidjeti kako stojim protiv ostalih igrača. Ako vidim da je netko bolji od mene i da imam problema, raditi ću na sebi duplo ili troduplo više kako bi ga pobjedio. Stvar je u tome da nikada nisam i vjerujem da nikada neću birati stolove. Iako mrzim gubiti(uostalom tko voli?), ponekada to može biti dobro, jer mene osobno to tjera da budem bolji igrač i to sve vodi tome što si napisao(ne samo da budem bolji od drugih, nego bolji spram trenutnog sebe, jer ako svaki put i iznova pobjeđuješ sebe, izgrađuješ se i napreduješ), na taj način je slatko poraz pretvoriti u pobjedu.

Rounder, što se tiče winingsa tamo mi nisu bili winingsi od nl100 koji sada stalno igram(jer tada nisam imao pro verziju), također igram na Bet online, koji je jaako soft, i uspredio bi nl100 sa nekih nl25 na ostalim mrežama. Te zna biti jako puno agro fisheva. Te kad ima akcije znam odigrati po 14,15 sati u komadu. 

E sad što se tiče ovoga što si rekao za high stakes. Prvo moraš puzati da bi mogao hodati, jel tako? Gledaj, bez obzira što ja želim biti najbolji, to je moj mindset, ono što me tjera naprijed, također nisam glup, i znam da nisam najbolji na svijetu. Ali ako uopće postavljaš ciljeve onda ih je najbolje postaviti visoko, i težiti tome. Ali to ne znači da ću ja sada s nl100 ići odma na high stakes. To znači da ću se move upati kako treba, po redu.

Ja imam pravilo od 110 BI na svom accountu  da prelazim na viši limit. Upravo zato što mi je poker jedini izvor prihoda, i u razgovoru s dosta uspješnih igrača nekako sam zaključio da je to pravi put. Zašto 110, pa upravo zato kad pređem na viši nivo, da ako stvari na početku ne krenu najbolje da ne moram se vratiti na niži. I do sad mi se nikada nije dogodilo da sam se morao vratiti na nivo ispod.

I gledaj, ja nisam rekao da mislim da sam najbolji, ja sam rekao da želim biti najbolji, a velika je razlika između toga. Ono što je bit bilo čega u životu, ako želiš biti uspješan jest rad. To je moj mindset bio i u sportu, i na faksu, pa tako i u pokeru. Ja radim puno više od drugih na svojim limitima. Nakon svakog sessiona, ali baš svakog, radim review sessiona, i svih bitnijih ruku, u solverima, u crev. Imam svoj dnevnik pokera, u koji zapisujem sve, kako je prošao session, sve ruke koje sam loše odigrao, kako sam ih trebao odigrati, kako strukura boardu utječe na moj range u toj situaciji itd. Znam samo kad mi dođu frendovi kad vide te silne bilježnice, kažu mi nisi normalan. Ali ja tako radim, jebiga ako nešto radiš, radi kako treba, svim srcem, ili nemoj ni raditi.

Ali, zašto sam uopće pokrenio ovu temu, ne zato da se ja pravim pametan, već zato što stvarno volim poker, i stvarno sam lud za njim, jebote svaki večer prije spavanja mi prolaze ruke kroz glavu koje nisam dobro odigrao, ili koje sam trebao odigrati bolje itd. I pratim ovaj forum već dugo, i nekako ne vidim u ljudima te strasti, i zanimalo me jel ima netko drugi poput mene? Koji ne vidi poker samo kao ekonomiju , kao sumu pluseva i minusa, već koji ga vidi kao izazov u svakom trenutku, kao nešto što te tjera da budeš bolji. Jednostavno, ako nešto baš voliš, ljudski je da želiš biti najbolji, drugačije ne možeš. Zato kad ja sjedam za stol, ne gledam koliki bi trebao biti moj winrate s obzirom na ljude koji su tu. Jebiga, idemo igrati, nek se karte podijele. Ako me pobjediš svaka čast, radit ću duplo, troduplo više kako bi ti vratio.

Zadnji popravljao MelloB (16-12-2015 18:39:31)

Roba hvala. Ja vjerujem da ću ostati lud do kraja života. Jer ja kad nešto volim, to je onda to, za mene, do kraja, all in

Bahemont prva liga, treba imati hrabrosti igrati sa takvim igračima, pogotovo hedsup, svaka ti čast na tome, vjerujem ti da si puno toga naučio, mislim da je to najbolja škola koju možeš imati, iako dosta košta

Ne mora značiti ovo što Roba kaže, ja igram košarku od malena, a ljubav prema igri nije prestala ni nakon 20 godina. Još uvijek treniram svaki dan, igram, i kad završi sezona igram cijelo ljeto svaki dan. Jednostavno, ako nešto zaista voliš vjerujem da nikada nećeš prestati tako osjećati. Isto kao i u ljubavi, sportu, pa tako i u običnoj igri koja ti toliko može značiti. Može ti se svidjeti nešto, zanimati te određeno vrijeme a kasnije ti jednostavno dosadi, ali drugačije je kad nešto voliš, te kada nešto živiš. Ja danas znam baciti poker po 3,4 sata s prijateljima u ništa, podijelimo žetone i igramo ko će biti bolji, i trudio bi se 100%, isto tako s curom kad igram. Poludim ako me pobjedi

Ako nešto radiš i ok ti je, ali to radiš jer nešto imaš od toga, to nije ono o čemu ja govorim. Ima ljudi koji rasturaju košarku, ali ju gledaju baš kao "još jedan dan u uredu", takvi ljudi mogu biti vrhunski ali da se razumijemo nikada neće biti najbolji.

Najbolji može biti samo onak koji to voli najviše, kao što je to bio MJ, ili naš Dražen. Oni su živjeli to, disali to, oni su jednostavno bili TO.

I zato, bez obzira što Rounder kaže kako treba imati hrabrosti komentirati Hansa, ja čestitam Hansu, držim mu fige i sretan sam zbog njega, drago mi je da je uspješan i želim mu da bude još bolji, poštujem ga kao i svakoga protivnika, ali da igram protiv njega, moj plan bi bio pobjediti, bez obzira na sve. I uvijek ću se boriti, stepenicu po stepenicu, i pokušati ići svojim putom, koji je teži, koji ponekada boli, kao i svaki poraz uostalom, ali jednostavno to je ono što te jača, i tjera da budeš bolji, najviše učiš od boljeg od sebe, nitko nije rođen boljim pokerašom, možda ima predispozicije da bolje shvaća određene stvari, ali to samo znači da moraš raditi više od njega, ništa drugo.

I Hans btw nisam te ja kako si rekao "prozivao", nego sam te samo naveo kao pozitivan primjer u vezi sa tvojim radnim navikama i trudu kojim odišu tvoji postovi koje sam čitao, stoga ništa negativno, i ne razumijem zašto si dobio takav dojam. Drago mi je vidjeti toliku predanost nečemu, te cijenim to, i u mnogočemu se slažem s tobom.

Roba i tebi bi zaželio nekako povratak na tvoje zlatne dane, da dobiješ onu staru iskru i da gaziš kao nekada. Upoznao sam jednog prijatelja iz Austrije, koji je također pokeraš i to jako uspješan, coach je na jednoj velikoj stranici(da ne reklamiram sada), rekao mi je najveću istinu, dok god toliki broj regova sa mid stakes limita(nl400,nl600), pokušavaju igrati GTO , nemaju pojma koliko su exploitable. Te smo prošli masu stvari koja to potvrđuje, itekako postoje edgevi i u high stakes pokeru, te vrhunski igrači zaista tako lako manipuliraju hud statsima u svoju korist da je to strašno, kako mogu exploitati a da to ni ne znaš, gdje samo pogledaš statse i kažeš, "ma jednostavno ne blefa u toj situaciji, zna da imam minimalno top pair tu, te statsi govore da trebam foldati tu itd...".

Jednostavno, ono što sam vidio je koliko se nevjerojatno brzo, intuitivno, vrhunski igrači adjustaju, to ne možeš naučiti od danas do sutra, to je jednostavno rad, iskustvo, i prepoznavanje situacija i protivnika. Ne volim kad ljudi govore "edgevi su sve manji i manji", uvijek,i sutra, i za 5 godina, i za 20 godina će postojati edgevi između protivnika, i na najvišim nivoima, sve ostalo su isprike.