Cashoutanje
U počecima online pokera, microstakesi nisu postojali. Kad su se sobe odlučile staviti microstakese u ponudu, nije im bilo ni na kraj pameti da će puno igrača „živjeti“ od zarade na microsima. Prvotni cilj im je bio da omoguće ljudima slabijeg imovinskog stanja da sagrade roll kako bi u budućnosti mogli igrati veće stakese.
Iako ne sumnjam da je cilj (ili san) svakog microstakes igrača da zaigra veće stakese, većina ih radi jednu od najvećih pogrešaka – CASHOUTANJE.
Zašto je to tako velik problem?
Zato jer su cashouti najčešće vrlo malen iznos koji ne čini razliku u kvaliteti nečijeg života. Kad igrač ne bi cashoutao, mogao bi prije na veći limit gdje bi duplo brže zaradio taj isti iznos i ne bi mu više bio veći dio bankrolla.
I ne, ne kažem da bi trebalo cashoutati kad dođeš na veći limit. U idealnom slučaju, najbolje je ne cashoutati dok se ne dođe do nekog ozbiljnijeg limita, pa da ti taj cashout bude manji dio rolla.
Ako cashoutamo, vrijeme dok ne stignemo do nekog ozbiljnijeg limita se progresivno povećava.
Na primjer, ako bi u prosjeku mogli svaki mjesec preći za jedan limit više, uz cashout to vrijeme se ne bi poduplalo nego bi bilo x puta duže (x ovisi o visini cashouta i koliko se često cashouta), a u mnogim slučajevima čak i nemoguće.
Čak znam da je puno igrača zbog toga odustalo od sna da zaigraju veće limite. Grindaju isti limit svaki mjesec i cashoutaju bez pomisli da shotaju veći limit.
Zašto se vrijeme za prelazak limita progresivno povećava?
Kad cashoutaš, produlji ti se vrijeme kad će ti bankroll dopustiti da pokušaš igrati na većem limitu, pa ti onda opet slijedeći mjesec treba cashout i tako unedogled. Kužite princip.
Slijedeći put prije cashouta, zapitajte se da li vam je on stvarno neophodan. Recimo cashout za izlazak nije od životne važnosti.
Igranje bez Rakebacka
Rake je vrlo visok. Ovisno od sajta do sajta, kreće se od 8-10 bb na 100 handova.
Ako znamo da su prosječni winrate-ovi svega par bb-a po 100 handova, onda je vrlo očito da veći dio zarade uzme poker kuća.
Ako znamo da se na većini poker soba može dobiti oko 50% rakebacka, onda je isto tako očito da se može dobiti 4-5 bb/100 povrata tog rake-a. Ne samo da to nije zanemarivo, nego je i većini igrača više od winrate-a.
Igranje bez fisha za stolom
Vjerojatno vam je poznata ona stara: “Čak i 9. najbolji igrač na svijetu bi gubio, ako bi igrao s 8 najboljih za stolom”.
Pošto kuća uzima rake sa stola, prvo treba zaraditi dovoljno da se pokrije taj rake. Pošto su razlike u regularima istih limita male, teško je da ćete uz rake moći doći do nekog značajnijeg profita igraći samo s regularima.
Čak i da ste najbolji reg na limitu i recimo imate preko 10 bb/100 winrate kad igrate samo s regularima za stolom, ako znamo da fish u prosjeku gubi 50-100 bb/100 to je dodatnih 10-20 bb/100 na vaš winrate u prosjeku. A ako ste najbolji reg, to će biti još i više.
Sad će netko reći: “Na mojem sajtu mogu naći samo samo dva, tri stola s fishom. Moram igrati s regularima.”.
Zašto bi morao? Podjeli roll na 2-3 sajta i taman ćeš imati dovoljno stolova za igru sa fishem na svakom stolu. Zašto bi igrao s regularima, ako u isto vrijeme na nekom drugom sajtu ima stol s fishem?
Loš omjer offtable rada i igranja
Ima igrača koji previše uče, a premalo igraju, a ima i igrača koji previše igraju (najčešće samo igraju), a premalo uče. Ni jedno ni drugo nije dobro.
Kažu da je neki idealan omjer oko 80:20. Ne treba biti točno takav omjer, ali najbolje bi bilo da je barem blizu.
Previše igranja uz premalo (ili ništa) učenja vas dovodi do toga da vam igra stagnira ili čak pada (jer drugi postaju bolji s vremenom).
Previše učenja opet nije dobro jer vam to što ste naučili ne stigne sjesti na svoje mjesto i ne stignete to isprobati odnosno koristiti dovoljno dugo u igri da vam se “zacementira”.
Premalo uloženog vremena
Čak i da sve radite kako treba, ako ne uložite dovoljno vremena, ostat ćete na microsima.
Čak i da imate najveći winrate na limitu, ako ne uložite dovoljno vremena nećete zaraditi dovoljno da move upate. Jer broj handova se množi s winrate-om, a broj handova ovisi o satima koje ste odigrali.
Pošto većina igrača nije ni blizu najvećeg winrate-a u uloženo vrijeme treba dodati i učenje, tako da je očito da ako se želite maknuti s microsa treba uložiti puno vremena.
Prosipanje zarađenog na tiltu
Nekad je tilt označavao stanje kad je igrač bio bijesan na nešto ili nekog pa je zbog toga počeo igrati manijakalno najčešće rejzajući preflop ili postflop skoro svaki hand.
Danas tilt označava stanje kad zbog bilokakvih emocija igrač ne može donositi racionalne odluke.
To može biti zbog bad beata, velikog losing sessiona, ali i dobrih sessiona kad igrač zna da je u plusu pa “lakše” calla određene betove ili se lakše odlučuje na blef.
Svaki naš play bi trebao biti napravljen zbog određenih informacija koje imamo u tom trenutku, bez obzira da li smo u plusu, minusu ili smo doživjeli bad beat(ove).
Igrači često zaborave kako su mali današnji winrate-ovi i da zbog jednog glupog calla od recimo 30 bb-a igrač koji ima winrate 5 bb/100 mora odigrati 600 handova da bi nadoknadio gubitak što je otprilike 1-1,5h igranja (ovisno koliko stolova igrač igra)
Levelanje i preduboko razmišljanje
Stvar kod levelanja je da moraš razmišljati TOČNO jedan level iznad svog protivnika inače će to levelanje završiti loše po tebe.
Uzmimo za primjer ruku na riveru gdje imamo 2. par, protivnik nam beta i razmišljamo da li ćemo callati ili foldati.
Tipično levelanje ide ovako: “On zna da ja imam loš hand i sada me blefa, moram callati”. Slijedeći level razmišljanja bi išao ovako: “On zna da ja znam da bi on tu trebao blefati pa me sad neće blefati, moram foldati”. I tako bi moglo unedogled, a postoje samo dvije opcije: call ili fold. Što dublje se ide u levelanje, to je naš play više nasumičan.
Da bi mogli točno predvidjeti što protivnik misli, trebamo ga vrlo dobro poznavati što nije baš slučaj na microsima pošto se vrlo brzo izmjenjuju protivnici. A i u online igri teško možemo točno procijeniti pošto ne vidimo vanjske utjecaje na igrača.
Najbolje je pratiti board i tendencije igrača (statse) i na osnovu toga donositi zaključke.
Najčešća greška je kad pasivni igrač rejza i to callaš jer ne možeš foldati nadajući se da ima slabiji hand dok mu statsi govore drukčije.