Nastavljamo s avanturama.
Kad pogledamo vremeplov, jos smo u 93oj, tj na pocetku njene druge polovine.
Mozda vam se cini da sve ovo ide presporo ali bas sam razmisljao o tome neki dan i volio bi da sve strpam u neke 2 godine pisanja.
Dakle ako cu da updejtam 3x mjesecno ispadne da je to jos nekih 70ak postova, pitanje je da li ce biti i toliko, jer ce nekad i godine da budu progutane u jednom postu.
Naravno, godine u kojima se nista ili gotovo nista nije desavalo, mada cu se potruditi da se i tu sjetim necega sto mi je tada bilo vazno.
Pocinje skolski raspust, cekaju me sve blagodeti koje sam spominjao a necu morati da ucim za popravni, ici cu u 7i razred.
Moja finansijska situacija postaje sve bolja i bolja zahvaljujuci vojnicima i prije svih mladim Romima.
Jedini problem mi je poceo praviti tajkun Mile koji je prezirao poker aparate i jednom me zatekao i upozorio da ako me jos jednom vidi da mogu da prestanem dolaziti kod njega na rad.
Tako da sam morao paziti da me ne zatekne u igri, kad bi naisao prepustio bi aparat nekom drugom i rekao kako samo gledam, to je nekako i gutao.
Istovremeno sam sve vise pocinjao da kuzim igru u pokeru ( onoliko koliko sam mogao da skuzim u tom uzrastu ).
Desavale su se ponekad situacije da su tri vojnika igrala poker vs mene i da nisam gubio, i to sa spilom koji nije bio moj.
Ne mogu reci kako sam imao neke super kontra strategije, niti se sjecam da sam nesto posebno razmisljao o tome, vjerovatno je bilo do runa
a jos vjerovatnije da su oni bili veci fishevi od mene.
Jedino cega se dobro sjecam je da sam vrlo dobro uspjevao da vidim neke banalne pokusaje prevare, poput izvlacenja karte sa dna, pa bi tad prekidao igru ali bi sutra opet nastavljao s istima.
Groznica rucnog pokera se sirila i brzo zahvatila cijelo podrucje, igrao sam s mladim Romima na hladnom betonu stepenica trgovine koja je bila tik do Laste, dok su stariji nesmetano igrali za
kafanskim stolom gdje su bilo aparati.
Budzet se poceo drasticno povecavati kad su poker poceli igrati i tajkunovi necaci, imao je dva brata i dvije sestre i svi su imali po nekoliko djece, od 5 do 16 godina.
Oni mladji uz to nisu ni znali pravila.
Prosto su se svi utrkivali i lozili na mene a njihovi dzeparci su se redovno selili u moje dzepove.
Onda bi najstariji fish, tad 16 godina, sin od tajkunovog brata koji je tad imao imovinu od 10 miliona DEM+, pokusavao da me uzme a bio je fish kojem je svaka fora prolazila.
Kroz to rivalstvo sam poceo da osjecam cak i sa 12 godina osjecaj naslade kad bi im nosio pare.
Sva ta djeca su me prezirala, nisam bio njihova klasa, roditelji su ih tako ucili od prvog dana, kao nekog sirotinjskog sina, sina fizikalca i majke domacice pogodnih za ekspolataciju.
I nakon 30 godina se sjecam osjecaja njihove naslade kad sam brljavio u skoli, pa su pricali kako sam bio i takav prije (skolske knjizice ostale kuci i izgorjele ).
Neko moze da pomisli kako treba sve slusati u tom okruzenju, kako te mogu uciniti bogatim covjekom s tim znanjem koje pokupis itd.
Istina je bila suprotna, bio si niza klasa, da si bio Ajnstajn opet bi im kupio kamenje s njiva, ne bi te odveli da ti pokazu kako popraviti nesto na autu itd,
a i kad bi to bi bilo samo da te ismiju skupa s roditeljima.
Svega nekoliko godina ranije, u bivsoj drzavi svi su redovno prolazili s lisicama na rukama i nisu imali nista, tipicni primjeri onih kojima je rat donio sve, kao sto je meni i mnogima uzeo sve.
On mi je toliko puta znao oteti pare bukvalno, pod nekim odvratnim izgovorima.
Npr, blefa me, ja platim, on kaze full, ja bacim karte, kad i on baci svoje.
Rekoh gdje ti je full, pokazi ga, bacio si karte.
On kaze, bacio si i ti svoje, i uzme pare.
Sve sam to trpio jer nije mogao vise da otme od onoga koliko je mogao da izgubi.
Istovremeno, posto sam se sve vise zavlacio kod vojnika i u neke stale da bi igrao poker, umjesto da me tajkunova braca i sestre exploatisu da radim za jednu hrenovku i dvoje jaja,
i oni su poceli da vrse pritisak na oca i majku da me prevaspitaju i da prestanem kockati te da se okrenem poslu.
Nisam se previse obazirao na to, i onda se desilo nesto sto me sklonilo od te kuce ali ne i iz te ulice.
Imali su svoj ribnjak, kao njihov zajednicki ribnjak gdje si smio da pecas ali morao si da vratis ribu.
Otac je mnogo puta tamo upecao ponekog sarana pa ga sakrio u zbunje da bi mogli da ga odnesemo kuci.
Stariji sin od tajkuna koji je tad imao 7 godina i bio nevjerovatno zivahan za svoje godine je pecao sa mnom.
Inace, kad kazem zivahan uvijek se sjetim jedne presmijesne epizode koja me uvijek nasmije.
Pecamo otac i ja, kad mali trci i kaze ocu:* jebem li ti majku, opet hvatas nase sarane*
Otac zabezeknut, kaze njemu, balavce jedan ti meni da jebes majku, sad cu te reci Mili ( ocu tajkunu ).
A mali se bojao oca vise od svega pa pokusa da okrene stvari:*pa nisam ja tebi rekao da ti jebem majku*
Kaze otac, kako nisi, pa nisam ja gluv.
A mali ce:*ja sam rekao jebo ti svoju majku*
A otac, inace lik koji je uvijek bio komicar u drustvu, kaze njemu, lud od bijesa.*ja sam sebi? pa to je jos gore*
Uglavnom, pecali smo mozda 7-8 metara udaljeni jedan od drugog, gadjao me nekim kamenjem stalno, dojadilo mi je i bacio sam drveni stap s kojim sam pecao, bambusov, kao koplje prema njemu.
Pogodio sam ga posred cela, cvoruga je iskocila momentalno, odjurio je kuci, majka je rekla da me vise ne treba pred kucom i tu se ( zasad ) zavrsio moj odlazak kod njih.
Roditelji su nastavili da rade.
To mi je na neki nacin cak i dobro doslo da imam vise vremena da igram, nastavio sam dolaziti u ulicu, igrati s vojnicima i djecom.
Dio novca bi trosio u skoli, dio bi davao roditeljima ( i oni su sad dobijali nesto novca ) a s dijelom bi igrao poker aparate i poker uzivo.
Skupio sam dovoljno da zaigram i ozbiljnu igru u Lasti, tj sa malo vecim ulozima s Romima i prolazio sam odlicno.
Nazalost, poceo sam dosta da gubim na aparatima jer kako sam imao sve vise novca vise me nisu palili ulozi 2 i 5 vec sam sve cesce zavrsavao na nekom 19.
Negdje pri kraju raspusta se desila situacija da nije bilo nijednog Roma na aparatima, takve situacije su bile rijetke a desavale bi se kad bi na neko udaljenije gradiliste
ili trgovinu stocne hrane itd itd dolazila roba u vidu par slepera pa bi svi ti koji su kockali isli tamo da se uguraju da nesto zarade.
Ulazim, a poker aparat igra neki vojnik, vrlo mlad, mozda 20ak godina.
I vrlo prijatan, sjeo sam do njega i stalno smo nesto pricali.
Igrao je max ulog i bukvalno je olesio aparate, mislim da ih je sva 4 po dva - triputa blokirao i castio cijelu kafanu.
Dolazi Rom kojem se ne sjecam imena, jer ga niko nikad nije ni izgovorio, ali su ga svi zvali Rogonja i predlaze 3 handed poker.
Vojnik pristaje i igracemo sa mojim spilom.
Polako se sve vise novca prelijeva u moje dzepove, na ruku mi ide i sto nema kibicera pa niko ne moze vidjeti da cu da bacim nesto jako isl i bas sredinom igre se desava hand koji mi je
ostao duboko urezan u sjecanje.
Ja dijelim, vojnik otvara, ja idem 3x i imam tri devetke, on prati i vuce tri karte, vidim da ima par kraljeva.
Dajem mu 3 karte i pomalo ne vjerujem sam sebi kad sam vidio da sam mu udjelio jos dva kralja.
Nevjerica je bila jos veca kad mi se u ruci pokazala jos jedna 9.
JBT, poker na poker.
On beta jako, ja razmisljam uzurbano da ne mogu samo da platim na poker, bilo bi sumnjivo ako bi on okrenuo tri kralja, tj da sam se ja zajebao.
Karte je stavio jednu preko druge pa ne mogu da vidim opet.
Odlucujem se da sam pogrijesio i da ima 3 kralja a ne 4 i da cu ga rejzat jako i ako me opet prerejza onda cu da bacim.
I bas to se i desava.
Vjerovatno tako danas rade pravi fishevi u holdemu, znaju da su losi ali opet plate jer ne vjeruju da bas imas to sto repas.
Odnio sam solidno novca na toj igri, dio vratio na poker aparate i cekao se novi dan.
O tome iduci put, pozdrav i sretno vam bilo.