boboman napisao:Radio sam u trgovini dvije godine bez prestanka. Nije fizicki tesko, ali te psiholoski slomi. Promjenio sam u tom periodu tri firme, jedno gore od drugoga. Nigdje nisam imao placu vecu od 3k.
Jednostavno, rad s ljudima je nesto sto ne bih nikome preporucio, a opet preporucio bih svima da isprobaju. Cisto da vide kako nije ok kad ko serif dodjes u trgovinu jer si "dosao potrositi svoje novce".
Dogadjalo mi se da bih dosao iz popodnevne smjene doma oko 9 navecer i bio preslomljen za bilo kakvo druzenje s frendovima, curom itd. Ne moram ni govoriti da nisam imao volje upaliti kompjuter nakon 8 sati drkanja po istom na poslu.
slažem se sa svime, ja još uvijek radim na jednom takvom mjestu kao trenutno nužno zlo i ja sebi nemogu posložit 8-8-8 ni u kojem usranom sustavu igre. zašto? jer je tu dizanje za odlazak na posao, vrijeme odlaska sa posla i češće da nego ne odmor od istog. psihički i/ili fizički. na kraju dođem do toga da žrtvujem san zbog toga i gotovo nikad ne spavam duže od 6 sati (nerijetko manje) osim na slobodne dane. računica je ako se dižem u 6, radim do 14.30 doma sam fit za igru i poker gotovo nikad prije 16. a i to je onda too much, man need a break. dakle 17. nisam siguran je li do toga ili možda ja nisam sposoban isfurat više, ali zadnjih pol godine koje sam se ozbiljnije uhvatio pokera nego ikad prije, ja si dnevno, u prosjeku, zbog tog posla nemogu priuštit više od 4 sata mindfull igre i rada na poker igri zajedno. istovremeno, tom vremenu uloženom u poker uvjek pristupam ozbiljno za razliku od daily joba za koji me manje više boli kurac i držim ga jer moram. jebeno je usran osjećaj kad se ujutro ustaješ sa grimasom na licu i pomisliš onu Rodneyevu: "Oh god, not another day" jer ti je taj odlazak na posao pakao na Zemlji. I iako se i nakon pokera osjećam nanovo iscrpljen, glave prepune svega samo ne sebe, mira i volje za ičime, jer znam koliko me još posla tu čeka (a trenutno si čak nemogu priuštiti živjeti od pokera) nakon toga se osjećam daleko zadovoljniji sobom i time na što sam utrošio svoje vrijeme. I koliko god to od mene zahtjevalo neusporedivo više koncentracije, živaca, volje i samokontrole u sjebanim trenucima igre, zbog toga što znam kako izgleda život iza vrata broj posao i koliko mene ostaje na tom mjestu čak i kad mi završi smjena, odlučio sam napravit nešto u pokeru, koliko god zahtjevan bio i koliko god više i još više trebao radit na tome, koliko god trebao cuga propustit sa frendovima, koliko god (trenutno) zapostavljao svoj RL jer mislim da je život samo da preživiš daleko teži od ikojeg grinda ako si odlučan i znaš šta i zašto to radiš. trošit vrijeme na nešto takvo kako bi si omogućio lakši život mi se čini kao good deal. iako priznajem, i taj način života uzima svoj danak, koliko toliko u mojim odnosima sa dragim mi ljudima i stvarima koje volim. ali onda opet, niko nije reko da je lako, i nać balans je jebena umjetnost. a niko ne želi završit ko banksyjev predložak za 1X crno 
peace
Zadnji popravljao OuterEgo (01-07-2011 18:05:02)
Det. Frank Drebin: We're sorry to bother you at a time like this, Mrs. Twice. We would have come earlier, but your husband wasn't dead then.
