Kad se prvi put uveo porez, grupa profesionalnih kladioničara je napisala elaborat ministarstvu o tome kako će ovi porezi uništiti kladioničarsku industriju. Plan Vlade je bio ubrati dio velikog kolača kojeg imaju kladionice i pokrpati ogromne rupe u proračunu nastale krađama i ostalim, ali tamo rade toliko glupi ljudi da ne mogu predvidjet što će se dogodit ako prerežu jedinu granu na kojoj sjede te naravno nisu htjeli priznat da su nesposobni iako su im dugogodišnji stručnjaci iz polja o kojem oni očito nemaju pojam objasnili da će doživit ogroman fail.
Da ne dužim, nadali su se ubrat 300m kn poreza, na kraju su ubrali oko 120m. Taj novac sad žele svim silama nadoknadit, pa valjda zato uvode još parazitskih poreza opet ne shvaćajući da za 1-2 godine neće imat od čega naplaćivat te poreze.
Nadanja da se nešto u Hrvatskoj može promijenit, makar i očito jedan od najglupljih zakona ikad, su u meni davno nestala kad sam pokušavao utjecati na neke banalne stvari u svojoj lokalnoj zajednici gdje par pijančeka povezanih sa načelnikom/gradonačelnikom misle da su prosvjetljeni sa neba, iako nemaju završene srednje škole i nisu pročitali 1 knjigu u životu.
Tako da sam se ja osobno pomirio sa time da ću se uskoro maknut iz Hrvatske.
Ali treba uvijek izvući pozitivno iz svega, pa sam si dao 6 mjeseci (koliko računam da bi trebalo proć dok se ne izglasa zakon) te odlučio napravit od njih 6 najproduktivnijih poker mjeseci. Zgrnut što više moguće love i u trenutku kad se to dogodi, nasmijat se, počešat za jaja i reć sam sebi "Idem, ko vas jebe".
Žao mi je zbog toga, ali promjene će teško bit, većina pametnih ljudi je skužila da je bolje ić linijom manjeg otpora, pognut glave, spakirat stvari i otić van gdje se još donekle cijeni rad, a ostali se zadovolje sa poslom od 3k kn, koji ne pokriva ni osnovne uvjete života, jer dignu kredit kojim kupe auto ili stan i misle da su uspjeli. (Ne znam jeste doživjeli da vas netko počasti jer je digo kredit?!?!)