Re: Uske 2000 sati za 2022.
Nastavljamo s pricom.
Gdje smo stali?
Zapeli smo jos kod famozne 93-e i mog prvog vidjenja poker aparata u zloglasnoj kafani preko puta, umiljatog imena *Lasta*.
Prvo da zapocnemo pricu o igri za razonodu s mojim omlijenim spilom karata, koju sam ja osmislio.
Prilicno je prosta ali je meni bila izuzetno uzbudljiva, valjda je zbog dosadnog okruzenja i morala da bude zanimljiva.
Bila je to po formatu kao neka kopija teniskih Grand Slemova.
Igrao bi poker s jednim zamisljenim protivnikom, gdje bi pobjednik jednog gamea bio onaj ko je prosto jaci.
Ili kako bi rekli u pokeraskom zargonu, ko je *ljepsi*.
Podjelim njemu i sebi po 5 karti sa spilom od 32 karte, napravim jednu logicnu izmjenu i onda okrenem karte i ko bude jaci dobio je game.
Taj game je bio kao game u teniskom mecu i ko dodje do 6 gameova dobio je set i onda na 3 seta.
Igrala je moja zemlja vs 127 drugih zemalja, napravio bi 128 ceduljica s imenima zemalja pa bi sebi izvukao protivnika i ako bi prosao,
onda bi napravio jos 63 para i ko ide dalje odlucio bi samo jedan game izmedju njih koji bi, naravno, ja podjelio.
Sjecam se da su daleko doguravali uvijek neki Niger, Sri Lanka a Njemacka i Engleska bi uvijek ispadale u prvim kolima. 
Nikad nisam osvojio turnir ( ovo je bila cista sreca ), jednom sam dogurao do 1/2 mislim najdalje.
Prosta djecija igra, koja mi je donosila puno radosti, u nedostatku televizora i slicnih stvari.
No da se vratimo prici, kako sam prvi put dotakao poker aparat u cuvenoj Lasti?
Iskreno, koliko god se pokusavao sjetiti ne polazi mi za rukom kako se to tacno desilo.
Iako sam imao tek 12 godina i bio naivno dijete koje je islo samo za sopstvenim emocijama, sjecam se da sam razmisljao, tj bojao se tek tako da udjem u punu kafanu.
Uz to jos punu nervoznih Roma koji kockaju, kad ovo kazem nisam sovinist, nacionalist ili nesto slicno tome ali je to bilo veoma opasno, posebno u ona vremena.
Ono cega se sjecam je da sam usao i dugo, dugo, gledao igru, mozda cak i cijeli dan.
Svi igraci su bili Romi, svi gledaoci su bili isti, mozda je tek za cijeli dan bio jedan vojnik iduci ko zna odakle koji je svratio da isproba srecu.
Ne mogu reci ni da me neko dirao ili tjerao ( to ce da bude kasnije ) niti je neko posebnu paznju posvecivao mom prisustvu, kao da je pojava klinca od 12 godina na tom mjestu posve normalna pojava.
U prilog mi je islo sto su aparati bili zavuceni, kad ulazis oni su bili odmah s desne strane ali zavuceni, dok je pravo bila kafana, tj sank, do kojeg si morao da ides dobrih 15-20 metara i da prodjes kroz jos jedna vrata,
a cijeli taj medjuprostor je bio kao neka velika sala za rucavanje, na desetine stolova, gdje nikad nije niko ni sjedio jer kuhinja nikad nije ni radila.
Tako da su pijanci i sva galama bili iza tih drugih vrata, kao i toalet.
Jedino me je radnik koji se zvao Ismet nesto pitao, ne sjecam se vise sta, nesto u stilu zasto sam tu, da se manem toga itd ali nije bio neugodan.
Bio sam fasciniran igrom, bio je to onaj stari, dobri Jolly poker gdje par JJ i jace od tog dobija duplanje koje si mogao da stavis u kasu ili da duplas.
Dakle, imao si uloge od 5 do 40 ( gdje je npr 1 marka bila 1000 poena ) i npr ti igras ulog 10 i okrenes i on ti da 5 nekih karata ( spil je 52 karte ) i onda ti zaustavis neke koje zelis,
I napravis jednu izmjenu besplatno i sto si dobio to si dobio, npr dobijes A8753, najbolje je da ostavis keca i trazis zamjenu od 4 karte jer ides na to da dobijes 1 par keceva koji ti daje duplanje
koje je jednako visini tvog uloga, posle tog idu 2 para ( nebitno koja, dva para keceva se isto vrednuju kao i dva para trojki ) gdje bi na ulogu 10 dobio duplanje od 20 poena, pa tri iste koje su mnozile tvoj ulog s 3,
Pa skala, pa boja, pa full, poker, straight flush, royal flush i 5 istih, tj poker i 5a karta joker koji je inace mjenjao bilo koju kartu.
5 istih je bio ulog x 1000.
Mogao si dakle da stavis u kasu kad bi nesto dobio, mogao si da duplas gdje bi trazio vecu ili manju, manje su bile od A do 6 a vece od 8 do K ( sedmica je bila na sredini i ona se ne bi pojavljivala u duplanju ),
osim na nekoj drugoj vrsti poker aparata.
Kad duplas, mogao si da pogodis recimo jednu ili vise karata, pa da onda stisnes tipku da prepolovis to sto imas, tj da pola stavis u kasu a pola nastavis da duplas.
Mogao si da polovis i vise puta ako si tako zelio.
Prilicno jednostavna igra.
Bio sam strasno fasciniran igrom, sve se odvijalo prema mojim planovima, jos je samo trebalo naci novac za moj prvi session.
Nedugo nakon toga sam ostao u stanu pod izlikom neke bolesti, majka mi je ostavila nesto malo novca da kupim nesto za jesti, kao i da kupim jos par stvari, u trgovini ispod, koje su nam trebale.
Neki kruh, ulje i sta jos.
Uglavnom, otisao sam sa svim tim novcem ( mozda je bilo u pitanju sve skupa 1 i po marka ili tako nesto ) s namjerom da se po prvi put okusam u poker aparatima.
Dugo sam cekao da dodjem na red, predugo...
Jos je bio jedan aparat, samo jedan gdje je minimalni ulog bio postavljen na 2 ( 5 mi je bilo previse,samo sam zelio da igram sto je moguce duze ).
Igrao sam cijeli dan, bio je to neki dugi ljetni dan, igraci s moje lijeve i desne strane su se cijeli dan smjenjivali ali ja nisam vidio nista osim velikog ekrana, niti se sjecam puno toga.
Osim uzbudjenja koje je bujalo uvijek jace kad bi u prvih 5 karata cekao nesto *veliko*.
Nisam dobio nista, cijela moja marka i po, tj nekih 1500 poena je bila pojedena na min ulogu 2.
Izasao sam kao grogiran, vec je bilo nekih 20-21h i sunce je pocelo da se uveliko spusta.
Ostao je ogroman problem o kojem za vrijeme trajanja igre nisam ni razmisljao, kako cu da opravdam taj novac majci.
Nisam cak mogao ni da mirno sjedim u stanu, bio sam previse nervozan i odlucio da joj krenem usput jer se vec blizilo vrijeme kad bi se vracali kuci.
Sreo sam ih negdje na pola puta, rekao sam joj da joj moram nesto vazno reci, malo smo zaostali i rekao sam cijelu istinu, tj. sve onako kako je i bilo.
Zacudo, sjecam se, kako je reakcija bila veoma mlaka, u stilu pa sta, svi grijesimo, neces vise nikad i to je to.
Ali ja nisam bas mislio da prestanem iako nisam imao pojma na koji nacin doci do novca.
Sve cesce bi poceo da *budem bolestan* i da fulam dane u skoli koje bi majka opravdala *napisanim ispricnicama*.
Kad bi i isao u skolu, posto sam *morao da ucim* ne bi odmah isao raditi kod tajkuna vec tamo negdje od sredine dana.
Ne trebam reci gdje bi provodio to vrijeme do sredine dana.
Ako bi nekad nekim cudom imao za par kifli u dzepu cuvao bi ih za Lastu.
Mnogo cesci slucaj bi bio da nisam imao nista.
Bilo mi je samo vazno da budem tu i da gledam, uzbudjenje gledanja je bilo tek neznatno manje od uzitka igranja.
U medjuvremenu, postao sam maskota Romima, davali bi mi da ih gledam a ja sam im zauzvrat bio potrcko koji im kupuje cigare, cokoladice, cak sam isao i mnogo puta u Romsko naselje koje je bilo nekih kilometar odatle,
da prenesem neku vaznu poruku poput da je on zavrsio u bolnici i da ce doci kasnije, dok igra poker za to vrijeme.
To je bila manjina, vecini sam smetao i bio idealan zrtveni jarac da se istresu kad gube.
Niko me nije tukao, mislim da se to desilo mozda svega dvaput za svo vrijeme, tj za par godina.
Najgori je bio izvjesni Vejsil koji je igrao max ulog 40 i redovno gubio, lupao je aparate da je sve grmjelo, psovao drzavno uredjenje i vojsku novoformirane drzave i kad je tu bila masa pijanih vojnika koja je pila,
prosto lik koji nije imao apsolutno nikakvu kontrolu kad je gubio.
NJegov mladji brat Sakib je bio susta suprotnost, mnogo puta sam uspio da od njega dobijem 100-200 poena tako sto bi mu posudio neki strip da procita, koji bi mi uvijek uredno vracao.
Bilo je tu stvarno i nekih ok ljudi koji nisu igrali poker, rekao bih kao i u svakom narodu, i kukolja i zita.
Aparati su bili brutalno namjesteni ( kao i svi ostali, samo je bilo pitanje povrata novca ), svaki dan je na kraju dana pravljen obracun, gdje je Ismet iz novcanika koji je drzao u zadnjem dzepu,
predavao prilicnu kolicinu novca gazdi.
Ja sam samo gledao i bio sretan sto sam tu, sto prisustvujem svemu tome, nisam razmisljao o nekim strategijama, sta bi bilo bolje da radim, samo doci do neke sice s kojim bi sto duze igrao ulog 2.
U skoli katastrofa, kad sam dosao bio najbolji u razredu, da bi na kraju te skolske godine, tj 6og razreda postao daleko najgori.
Trebao sam ici na popravni iz matematike, ni danas mi nije jasno kako nisam uspjevao da shvatim razlomke, tj nisam zelio da ih shvatim kad sam stalno bio odsutan a elitni ucenici u razredu nisu imali smisla
za pomaganje drugima, pa bi i kad bi ih pitao da mi objasne s gadjenjem odbijali takvu mogucnost.
Kraj godine, imam cak i za cetvorku ( da nije matematike ), ovamo ceka Lasta, poklapa s djecom iz tajkunove ulice, fudbal, ljeto, a ja cu morati da ucim za popravni.
I onda se desava cudo, jer kako drugacije to nazvati.
Imam sve gole keceve, tipa 4 komada, nemam ni jednu dvojku, ostaje zadnji cas gdje nastavnica samo treba da nam zakljuci keceve ( bila su jos trojica sa mnom iste sudbine ) i ona dolazi u suzama.
Ovo joj je zadnja skolska godina u zivotu, ide u penziju i ne zeli da salje nikog na popravni i nama cetvorici poklanja dvojke.
Taj trenutak radosti, kad sam saznao da cu uzivati u blagodetima Laste, poklape i ostalog, umjesto da kao nesto ucim za popravni da ne ponavljam razred, ne mogu da usporedim ni s cim drugim u zivotu.
Nikakva kocka, gubici, dobici, cista extaza.
S tim danima se poklapa i moj uspon u rucnom pokeru, kada su Brko koji je imao boju u hercu i njegovi drugari otisli, a dosla smjena vojnika u tajkunovu zgradu, koji su bili veliki fishevi za poker.
S tim se poklapaju i prve poker igre uzivo u Lasti, s takodje vojnicima u prolazu i Romima, a tu sam vec imao moj magicni spil o kojem sam pisao.
Ali to su price za iduci put.
Hvala na citanju i pozdrav.
Kucajte ovaj kod u kupovini H2n proizvoda i imate 10 posto popust.
I jos vam ja vratim 12 posto od kupovine, dakle 22 posto total popust.
