Nista od mog challengea, odustao sam prije nego sto sam i poceo.
Ovo je vec sve postalo previse ozbiljno, i toliko puta sjednem za komp da otipkam neki dugacki post, pa mi misli budu toliko zbrkane da uvijek odustanem napola i obrisem.
Za 5 mjeseci ja sam odigrao mozda 250 sati, ako i toliko.
Poslednji pravi mjesec je bio septembar prosle godine kad sam odigrao 200+ sati, a prije tog sam vezao 3 mjeseca s otprilike toliko i svaki je bio bolji od prethodnog i porusio sve licne rekorde po zaradi.
Zasto onda ovo i ovako radim?
Volio bi da i sam to znam, i nema dana da ne razmisljam o uzrocima.
Da sam ostao sam u zivotu i da se nalazim u ovakvoj situaciji, 90 posto je sanse da bi zauvijek prestao igrati poker, odradio bi coachinge i stejkkove jedino do kraja
Za sebe imam vise nego dovoljno novca da ostatak zivota prozivim normalno.
Ovako, taj luksuz nemam.
Cak i da kripto odradi najbolji run koji je moguc za mene, i da svaki ozbiljni ucenik kojeg imam zavrsi deal, s obzirom na onu drugu stranu mene ( koja zeli da nesto napravi u zivotu i osigura porodici dobar zivot i nesto im ostavi u zivotu ), to opet ne bi bilo dovoljno i ja bi morao da igram poker jos godinama.
Nije to samo prica o ugasenoj ljubavi, razmazenom covjeku koji ne zna sta bi sa sobom ( ko je procitao barem pola sta sam ovdje napisao to bi vjerovatno bilo zadnje sta bi pomislio ) ili necem slicnom.
Ajde da razmotrimo uzroke za ovako nesto.
1. ) Ishrana na kojoj se dobro osjecam fizicki, ne osjecam se dobro psihicki.
Kad sam sjedio u sobi i prezderavao se, mogao sam igrati po 12 sati bez problema.
Ovako mi nekako dan prebrzo prodje, cini mi se da nisam ustao kad vec ide neki cas, trening, tusiranje i vec je 20h a ja bi morao da igram.
Kad sam zderao sve i svasta, nisam imao volje da se pomjerim s mjesta fizicki a sada bi radije odradio 5 treninga zaredom ihodao cijelu noc samo da ne sjednem igrati.
2. ) Doslo je do ogromnog zasicenja nakon ovoliko godina, a uz to vise nemam bas 30 godina vec sam presao 40.
Profesionalni kosarkas ili fudbaler koji ima 10 miliona eura po sezoni, izgubi motiv jer je eto osvojio sve trofeje i zasitio se novca i vise mu se ne da nista.
Preneseno na mene ja sam gotovo 15 godina, radio jedne te iste stvari da bi na kraju godine zaradio mozda 15 ili 30k eura vise.
Iz perspektive obicnog covjeka to je novac za koji 95 posto ljudi radi cijelu godinu, i svako od njih bi bio najsretniji na svijetu da se moze zamjeniti sa mnom.
Iz tog aspekta izbija razmazenost ( sjeti se ljudi koji moraju na svemu da stede, koji ustaju u 6 ujutro i kojima neko sefuje ).
Ali koliko god sebi to puta dnevno ponovio, ja sam opet u blokadi.
Uradicu sve, sam cu sebe slagati o milion razloga samo da ne sjednem igrati.
3. ) Nevjerovatna kolicina mentalnog trosenja u igri.
Ja sam cijeli zivot u pokeru kao sto je Nadal u tenisu.
Svake sekunde cu dati sebe, mogu gubiti milion eura u sesiji ja cu pregledati 10 statsa da bi mozda nesto vidio sto ce mi dati vecu sansu da odnesem limpani pot od 3 eura.
Takav nacin igre mi sve vise stvara pritisak, kao da se tijelo boji bola koji cu osjetiti dok to radim i salje mi signale da idemo raditi bilo sta drugo, mozemo raditi na igri, mozemo uraditi 10 coachinga zaredom, mozemo biti gladni 10 dana bez problema, ali samo nemoj sjesti igrati.
Jedina sreca koju istinski osjetim je ona kad sam sam sebe ubjedio da navodno radim neku korisnu stvar i da sam s razlogom opet pomjerio session za sutra ( upravo to radim u ovom trenutku dok pisem ovaj post ).
4. ) Naizgled nemam nijedan razlog da budem nesretan, mogu da sjedim kuci i zaradjujem veliki novac, imam porodicu, zdravu djecu, imam mogucnosti da im svima pruzim ok zivot, i ljudi s kojima radim i koje poznajem uzivo ( makar se ni s kim ne druzim ) me cijene izuzetno ( rekao bi i cijela ili barem vecina poker zajednice ), ali sve vise i vise imam te mindfuckove, od kojih su dva najcesca.
Prvi da ce mi i ostatak zivota proteci kao danasnji ili jucerasnji dan i da vise nista nece da se desi i da moja zvijezda polako tone.
Nije to strah od smrti, samoce ili bilo koji drugi strah ...
A usko je vezan s drugim, a to je da se sve vise resetujem u proslost ali ne u smislu da mi je sadasnjost losa a ta proslost lijepa pa bjezim u nju.
Pocnem bjezati bez naizgled ikakvog razloga u neki period proslosti u kojem mi se i nije desilo nista posebno lijepo, cak naprotiv i onda shvatim da sam vecinu dana proveo odsutan.
Nije to neka vrsta morbidne nostalgije za vremenom koje je proslo u smislu da je u proslosti bilo sve bolje.
Toliko toga je bilo mnogo gore ali kao da jedan dio mene ne moze da prihvati sto je proslo 25 ili 30 godina a da to razum nije propratio, kao da je neko odjednom stisnuo vrijeme x10 a mene ostavio u nekim djetinjim razmisljanjima.
U tim danima, koji su sve cesci i cesci, ja ne vidim i ne cujem, nisam tu, nisam sposoban ni za sta.
Probudim se nekad ujutru i ne znam 10 sekundi gdje se nalazim, pocnem se pitati da li je danas kontrolni iz matematike.
5. ) Valjda svaki covjek na planeti trazi svoju svrhu, put, smisao postojanja, nesto u sta ce toliko vjerovati da mu nista drugo nece biti vazno.
Ja svoj nisam nasao.
Ili jesam ali je previse mracan.
Previse je mraka u meni i on je sve jaci.
Nije to onaj mrak koji se aktivira kad ti u zivotu krene lose, samo dodje od sebe, ode, pa se brzo vrati.
Vjerovatno su najsretniji oni koji sebi ne postavljaju previse pitanja oko ovih tema.
6. ) Da imas 20bb cijeli zivot moras imati pobjednicki mentalitet.
Nisam najbolji igrac na svijetu ali sam mozda i najbolji na svijetu u broju sessiona koje su zavrsene u minusu.
Toliko puta sam pomislio da sam neki nemoguci session pretvorio u plus jer sam toliko zelio da ne budem porazen i toliko se trudio da nema sanse da to iko drugi uradi.
Kao da sama moja pojava na stolu odmah donese 5bb+
Jedan od ozbiljnih razloga zasto ne mogu da se natjeram da sjednem igrati je sto tu energiju vise ne osjecam, sto se pocela gubiti.
Zvuci toliko glupo, ali kao da ako nemam tu energiju u glavi onda u svakom sessionu bude vise kulera protiv mene.
.....................................................................................................................................
I opet kad ovo procitam sta sam napisao, pozelim da obrisem, nekako me sramota da stisnem enter.
Djeluje kao naklapanje covjeka koji sve vise gubi kontrolu nad sobom.
Sta ce biti ne znam.
Mozda je jedino pozitivno sto se nisam predao i sto uopste razmisljam o bilo cemu.
Sto se tice plana za igranje, ne znam ni to, jedan dan mislim da je najbolje da se ubijam od igre na silu, drugi dan da je bolje polako, treci dan da je najbolja opcija daleko da izdrzim 6 sati minimalno igre 25x u mjesecu sto je ozbiljan volume i da naravno ako ima fisheva produzim sessione ( i sad sam siguran da je to najbolje dok se ne steknu radne navike opet ).
Eto, ovoliko o tome, pa nastavljamo sa pricama iducih dana.
H2N10EZL
Kucajte ovaj kod u kupovini H2n proizvoda i imate 10 posto popust.
I jos vam ja vratim 12 posto od kupovine, dakle 22 posto total popust.
