Tema: Krpa 5k BM; 24 BMI
Pozdrav svima!
U nadi da ovaj poker ponovno oživi malo, odlučio sam dati svoj skromni doprinos ovim blogom/projektom.
Iako sam već ušao u 40-te i dalje uživam u igri. Poker oduvijek igram rekreativno iako sam imao svojih trenutaka kad sam bio više aktivan ali i dužih razdoblja gdje nisam igrao uopće.
Pokušat ću dosta pisat i o samim svojim počecima u pokeru, nekim situacijama koje su meni interesantne i ciljevima kojima se vodim. Inspiriran prije svega fantastičnim blogom od Uskebashia.
1. 1.5k - 5k poker bankroll
Naslov sve govori cilj je doći do 5k bankrolla. Trenutni roll je 1.5k, igram NL25 regular stolove na starsima i MTT na PS/GG u manjoj mjeri većinom nedjelja osim kad je neka dobra serija turnira preko tjedna. Home game i live turnire ne brojim u ovaj bankroll.
Bat at home. Jel itko osim meni sa ovoga foruma igrao jebeni poker na bat at home
Naravno kladio sam se kao i svi ostali na sportske događaje pa tako je bio otvoren i račun na bet at home, a koji je bio jako popularan tada u svijetu klađenja.
Iako sam već imao neke informacije o pokeru i sve većoj popularnosti istog, nisam previše istraživao očito, poker forumi nisu još bili otkriveni s moje strane, a obzirom koliko davno je to bilo neki još vjerojatno nisu ni postojali. Jednostavno nisam znao da postoji bolje. Imao sam već novac od klađenja pa zašto ne idemo to prebaciti na poker račun.
Bio sam ipak dovoljno pametan pa sam krenuo sa limit holdem cash igrom. Ubrzo su mi svi bježali sa stola ali ne zato što sam crashao nego je moja Internet veza bila toliko loša da su svaku moju odluku morali čekati barem 20 sec, a vrlo često bi bio i disconect pa bi se to odužilo koju minutu. Optima nije bila dobar izbor, a ja sam taman koji mjesec prije s njima napravio ugovor na dvije godine. Veza je pucala svako malo, a vjerojatno i loš software s njihove strane je bio uzrok mojim problemima . Sva sreća nije bilo tada ovih throwables kao danas na starsima ili GG, vjerujem da bi me toliko gađali da ne bi karte vidio.
Bio je taj jedan turnir koji sam obožavao igrat 5$ rebuy ali je start bio radnim danima u 15:30. Uvije sam radio ujutro do 15 i onda bi bila borba da stignem na vrijeme i uspijem se regat. Naravno da se nisi mogao unaprijed i da nije bilo late registrationa. Problem je bio i taj rebuy, mogao si ga napraviti samo kad izgubiš sve chipove unutar nekih 20 sec. Tu i tamo bi uspio u tome ali najčešće bi za mene to bio kraj. Ipak jednom sam uspio i ulovio FT na turniru te osvojio 3 mjesto i nekih 500$.
Bio je to moj početak, a nisam uspjeh imao s kime podijeliti, nikoga s kime bio razgovarao o pokeru. Moje društvo iz djetinjstva je tada samo planirala izlaske vikendom i to na rave partye po ZG-u, tada vrlo popularne. Izrokali bi se petak ili subotu i onda se oporavljali danima. Prvi puta smo išli na party još davne 96 ili 97 godine, bilo smo klinci 16-18 godina. Vozio nas je brat od jednog frenda da nam pokaže što je izlazak. Klub je bio meni totalno nepoznat zvao se Mungos i bio je u Kašini. Ko tulci smo došli do šanka i tržili pive, konobari su nas čudno gledali jel tamo se baš piva i nije prodavala. Nismo bili pripremljeni na taj đir. Ja sam odbio prvi puta ali drugi su prihvatili podijelili po pola bonkase. Super da nas je bilo petero pa sam imao izgovor da ipak preskočim ovaj puta.
I danas pamtim neke scene iz tog kluba i kako je ekipa bila izrokana tamo. Nije mi odgovaralo, suludo da živim toliko blizu Kulušića a da subotu provedem u tom klubu sa hrpom izubijanih ljudi. Nitko ne priča sa nikim svi piju vodu i plešu sami sa sobom na za mene tada užasno iritantnu i dosadnu glazbu. Bio je to moj zadnji posjet Kašini ali ne i partyima. Ipak sam popustio i odlazio na partye po zg klubovima, sve do jednog puta kada je bio party na velesajmu, veleki party od nekoliko tisuća ljudi. „ Naš“ diler je pao na ulazu, meni nije teško palo ali ostali su imali slom. Ubrzo je došao neki drugi diler i ponudio svoju robu. Niti dan danas mi nije jasno kako sam se nagovorio na nešto što mi ne odgovara, ne pruža zadovoljstvo i znam da je štetno i opasno.
Bonkas je bio dosta veći nego inače, ipak sam popio i prepustio se muzici i plesao u ritmu. Ubrzo više nisam bio svjestan ničega oko sebe, lagao bi ako kažem da na trenutak nisam uživao u svemu. Totalno sam se razbacao i posljedice sam osjećao danima, pogotovo vilica koja bila totalno upaljena od stiskanja zubiju valjda. Bio je to posljednji puta da sam uzeo išta osim trave, znao sam da se svog društva moram odmaknuti. Tu i tamo bi se našli i igrali plejku te se napušili i odvalili od smjeha. Često je to bila igrica sa nekim svinjama koje ubijaju raznim oružjem . Odlazak na redovno služenje vojnog roka negdje 98 mi je zapravo pomogao da pobjegnem od svega i dovedem se u red.
2. BMI (Body Mass Index ) 29.4 - 24
3. Maksimalni VO2 – 32 – 43
26.07. krenuo sam sa režimom, BMI je bio 29.4, nekih 13 kg viška ukupno od čega oko desetak kilograma masnog tkiva. Nije strašno treba planirati deficit od otprilike 85000 kcal. Kad se podjeli sa nekim prosječnim dnevnim deficitom od 500 kcal = 170 dana. Naravno postoji i nešto kraći put koji ću u detalje i pojasniti u slijedećim objavama.
Maks. VO2 je maksimalni obujam kisika u milimetrima koji možete potrošiti u minuti po kilogramu tjelesne težine pri maksimalnom opterećenju. Sa trenutnim VO2 mogu u mirovinu jel prema njemu moja kondicijska dob je 68 godina , i to je najniža točka otkada mjerim, odnosno koristim garmin.
Bio je to još jedan dosta naporan tjedan na poslu, planirao sam vikend koji nije trebao biti aktivan jel nisam se osjećao baš dobro. Negdje oko podne taj petak krajem svibnja ove godine stigla je poruka iz Petrove 3, poziv na darivanje krvi zbog izuzetno malih zaliha. Inače redovno dajem krv ali ipak kad nisam na 100% izbjegavam jel znam osjetiti posljedice pada imuniteta. Bilo je baš loše razdoblje sa dva primljena cjepiva i jednom sam prebolio covid. Sve to kao i manjak aktivnosti kroz jedno duže razdoblje dovelo me, odnosno sam se doveo u vrlo loše stanje, bezvoljno, jedino u čemu sam uživao bila je hrana.
Nije prvi puta da zovu na darivanje ali nije baš ni uobičajena praksa. U pravilu zovu samo kad je situacija jako ozbiljna i moja krvna grupa je dosta rijetka, nisam mogao odbiti. Prošlo je svega nekoliko dana i moja bojazan se ostvarila, ovog puta je uobičajena malaksalost mišića, glavobolja bila popraćena i drugim težim simptomima poput vrtoglavice i visokog tlaka. Nisam paničario ali pošto nisam do sada nikad imao problem sa tlakom ipak sam otišao liječnici na pregled. Inzistirala je da odem na hitnu i napravim pregled krvi i rengen pluća, pokušao sam i sebe i nju odgovoriti od toga ali na kraju sam ipak otišao. Hitne su bile pune u to vrijeme i znao sam da ću izgubiti puno vremena, a meni treba samo jedan dan odmora.
Stigao sam nešto poslije podne u Vinogradsku bolnicu u Zagrebu, vrlo brzo sam primljeni kroz sat vremena već sam ležao na krevetu i davao uzorak krvi i mjerio tlak. Vau bit ću gotov brzo, šokiran kako puno mladih radi u hitnoj koliko su ljubazni bili prema svima. Ubrzo sam dobio hladan tuš kad mi je rečeno da ću čekati barem 4 sata nalaze, ok popio sam tablete za tlak i nešto protiv bolova, iako na tašte nije mi bilo do hrane.
Nalaze sam dobio nešto prije ponoći, nakon gotovo 12 sati, nalazi su bili uredni. U čekaonici imao sam dosta vremena i puno previše za razmišljanje i promatranje što se događa u okolini oko mene. Razgovarao sam skoro sat vremena sa likom koji je na hitnu došao s ogromnim grčevima u želucu, pio je colu i to veliko pakovanje iz boce mislim si wtf. Kasnije kad smo ušli razgovor sam shvatio da je to reakcija na kemoterapije. Nekoliko puta je bila strka jel su morali raditi reanimaciju pacijenata koji su dolazili u jako teškom stanju. Bio sam ljut na samog sebe što sam se dao nagovoriti i proveo cijeli dan na hitnoj, uzimao vrijeme onima kojima je to bilo puno potrebnije. Niti u jednom trenutku nisam to htio pokazati prema djelatnicima tamo, divim se tim mladim ljudima koji to rade svaki dan za vrlo male ili prosječne plaće.
Drugi dan se stanje ipak popravilo ali i dalje sam se osjećao slabo te sam dobio sumamed i još nekoliko dana odmora. I dalje sam razmišljao o danu provedenom tamo, možda mi je to trebalo da me osvijesti, možda bi iz ove situacije trebao crpiti motivaciju da težim zdravijem životu i vratim se gdje sam bio prije ovog jebenog covida.
U slijedećem postu malo opširnije ću pisati o konkretnim ciljevima, kako ih namjeravam postići i koje alate ću koristiti na tom putu.