Cijeli taj period, koji je trajao godinama, ne pamtim ni po cemu lijepom.
Bilo je 7-8 mojih vrsnjaka u toj uskoj seoskoj ulicici ali svi smo dijelili razlicite interese.
Njih su zanimali traktori i usjevi, skupljanje sijena, fizicki rad i slicne stvari a ja sam imao posve druge interese.
Osim toga, osim tog vrsnjaka koji je ujedno bio i prvi komsija, s ostalima se nisam ni druzio osim kad bi isao na igraliste.
Uvijek je to bila ona djecija zloba, u smislu kako ce sad njih 5 da se udruzi pa da te nekako prevesla na bilo koji nacin a svi zajedno su imali IQ
manji nego sobna temperatura i padali razrede po par puta.
To su bila pitanja poput: ko je jaci Batman ili Superman, jeste gledali sinoc Dosjek 10 ( dosjei x ), sve moje jeseni 95e godine su bile lijepe jer je to doba kad se
kuva pekmez i pece rakija itd.
U skoli sam isao uvijek prvu smjenu, druga nije ni postojala u toj srednjoj skoli.
I to neko srednjoskolsko doba, koji mnogi pamte u najljepsim uspomenama, za mene je bilo nekako izrazito mucno.
Uglavnom, 85 posto nekih odlikasa kroz cijelu osnovnu ( za razliku od mene instant odlikasa ) koji su slijedili zelje roditelja da u toj maloj sredini nesto postanu.
Onih 15 posto koji su zalutali tu bili su nekako i oni s najvecom stopom tolerancije.
Ni u jednom trenutku se nije osjecao neki duh zajednistva da se pomogne nekom ko je losiji vec izrazito zelja da ga se ismije.
Vecina i muskih i zenskih nije oklijevala da ti spusti u nekom obicnom razgovoru, s pitanjem, a kad ces se ti vec jedanput presvuci isl, jer dolazis stalno
u istim hlacama ili majici ili patikama jer ofc nemas da kupis druge.
Nisam se svadjao ni s kim, ali sama ta atmosfera i u skoli i okolini ali i kod kuce naravno, tjerala me da se sve vise i vise povlacim u sebe.
A i u neke svoje zamisljene i idealne svjetove.
Nevjerovatno je koliko mi na neki bizaran nacin nedostaje taj stari Ja.
Puno je to dublja emocija od pukog osjecaja samosazaljenja.
Pocnes se vezivati za onaj dio sebe koji te najvise boli zato sto prosto osjecas da si to ti i nikako drugacije.
Moja samoca i povucenost kao da me hranila.
Ostatak te 96e i cijela 97a, nema se tu previse sta reci.
Stvari su postajale sve losije u kuci, otac je, kao i vecinu zivota, cim se pojavi neki problem bjezao od kuce.
Gotovo po pravilu je to redovno bilo kad je neki praznik pa ga moras proslaviti, Bozic, Uskrs, Slava...
Za to je trebalo novca koji nismo imali, pa bi odlazio, dolazio uz izvinjenja za neko vrijeme.
Najteze u svemu tome je bilo majci koja je uvijek morala da stoji izmedju njega i djeda, dva nepomirljiva karaktera.
U cijeloj toj situaciji, ona je cijelo ljeto po vrucinama od 38 stepeni isla kopati kukuruze lokalnim gazdama za dnevnicu od 10 DEM, i te i iduce godine ali i one posle nje i tako redom.
Ja sam vec imao 16 godina i trebao sam kao odavno poceti izlaziti s drustvom, kojega nisam ni imao, pa mi je mnogo puta odvajala po par maraka od tako zaradjenog novca da izadjem u grad.
Uvijek je bila neka rupa negdje, u patikama, majici, bila me sramota da idem bilo gdje i plasio sam se ismjevanja pa bi i takve noci proveo u nekim setnjama po pustim ulicama a tih par
maraka bi nekad izgubio na poker aparatima a nekad bi ih vracao, kad je razum, koji je govorio kako je ona zaradila te pare, pobjedjivao ovisnost.
A i da i ja nju iznenadim barem necim.
Jedina osoba u mom zivotu koja je uvijek bila pored mene, od pocetka pa sve dosada i ona je od mene zasluzila sve najbolje u zivotu.
Vise od svega sam ceznuo za nekim dobrim patikama ali jos vise od tog da imam televizor, bilo kakav.
Toliko sam volio sve sportove, ali nisam ih imao prilike gledati.
Gotovo niko, mislim da je samo taj prvi komsija imao neki prastari crno bijeli tv, nije imao u ulici tv.
Recimo da je tako prosla cijela 96a.
Nastavak uskoro.
Pocela je 97a recimo, kazem recimo jer sam vec okvirno u prethodnom postu ubacio neke dogadjaje iz nje.
U skoli sam nastavio sa super ocjenama jer nije bilo nikakvih sporednih dogadjaja koji bi me odvlacili.
Bez pokera, tv, s ogromnim viskom vremena nista drugo posebno nisam ni mogao da radim osim da ucim.
Matematiku sam i dalje prepisivao dovoljno za 2-3, i svi profesori su se cudom cudili kako je moguce da ovamo pola knjige mogu izdeklamovati kao pjesmicu a s matematikom tako.
I tu sam dosta dobro runovao jer je profesor bio lik koji je bio iskljucivo zainteresovan da sa svojim fotoaparatom slika razrede da zaradi koju marku.
Lik koji je zavrsio bravara i onda sebi odsjekao prste na nekoj masini, pa se zainatio i otisao i zavrsio matematiku.
Ajde recimo da je i to korisna prica za nas, sta se sve moze kad se hoce.
Jer da je bila druga profesorica ko zna kako bi ta prica isla, tj isla bi jako lose.
Uglavnom, da skratim, uspio sam tu prvu srednjoskolsku godinu da zavrsim odlicnim.
Nekako je najgori bio ljetnji raspust.
Uzasna dosada, citao sam sve sto bi uspio da nadjem da ubijem dosadu.
Iz lokalne biblioteke su ljudi pokrali odavno sve sto je valjalo a ostalo sam citao i po 7-8 sati dnevno.
O svemu i svacemuu.
Kad bi cuo da neko ima bilo kakvu knjigu u okruzenju odmah bi isao da ga molim da mi je posudi.
Pa makar to bio i set knjiga o Tarzanu.
I dalje sam budan sanjao televizor, nekad odigravao na poker aparatima par maraka i dani su se sumorno vukli.
Toliko sumorno da sve ove godine poslije nikad na njih i nisam pomislio, nikakav dogadjaj ( evo tek sad ovo pisanje me vraca u te dane ) me nije naveo da sa sjetom ili ceznjom za onim sta je proslo
i na jedan trenutak pomislim na njih.
Kao da su se desili nekom drugom a ne meni.
I bilo je tako davno da se covjek zapita da li se to stvarno desili tebi ili je samo odlomak iz neke od knjiga koje si nekad procitao.
U Avgustu 97e umro je moj djed.
To me rastuzilo bas bas puno.
Za tih godinu i po dosta sam se zblizio s njim i volio sam slusati njegove price.
Za svakog zivog je imao neki nadimak, nikad ni prije ni kasnije nisam upoznao nekog ko je toliko volio da ljudima daje nadimke.
Pulija, Kokosar, Ronac, Grboribarka ( stara komsinica koja je imala 80+ i odavno se pogrbila a u mladosti je hvatala ribu s onom kotaricom ), komsija Mihajlo je bio Mihail Gorbacov ( koji je ludio na to ),
nisu ni djeca bila postedjena toga, mali sinovi gore spomenutog Kokosara su ga pitali hoce tako zvati i njih a on im je odg da su premladi da bi bili kokosari i da su sad pilicari, pa ce tek kasnije
da postanu kokosari, kad porastu.
Cijela opstina a i sire je bila obiljezena njegovim nadimcima, moj otac je imao nadimak Mafijas, majka majstorica a tetka inzenjer ( jer je zavrsila srednju skolu nekako ).
Ali generalno mu to niko nije uzimao za zlo i svi su ga nekako voljeli.
Eto, zelio sam i ovoga da se sjetim, jer je vec proslo 25godina od kako ga nema, pa da ne zaboravim.
Recimo da je tako zavrsila i ta 97a, sve jednolicno i sumorno.
Prvo polugodiste sam opet bio odlican i pocela je vec i 98a, ni po cemu posebna.
Nastavljam s tim u iducem postu.
U tom periodu sam otkrio moju veliku strast prema malom fudbalu ( a kasnije futsalu ) kad se jos 97e u prvom mjesecu odrzavao lokalni turnir koji je specifican po tome sto se igra tri dana i tri noci bez prestanka.
Nisam spavao 5 sati za te tri noci.
A posebno sam bio bukvalno opcinjen pobjednickom ekipom koja je pregazila konkurenciju i 97 i 98e.
I danas nakon 25 godina nekad ukucam ta imena u google ne bi li naisao na neki text o njima.
Te 98e sam najvise zelio tv, kao nikad u zivotu.
Blizilo se SP 98 u Francuskoj, gledao sam kod komsije neke kvalifikacione utakmice, to je bila nevjerovatna opsjednutost.
Bukvalno mi navru suze na oci kad se sjetim koliko sam puta pitao majku da li cemo uspjeti da do sredine godine ustedimo da kupimo bilo kakav tv.
Koliko sam joj samo puta reako, pocinje za jos samo 152 dana, pa za 151...
Moje molitve su bile uslisene vec u drugom mjesecu te godine.
Kad je komsija iz ulice rekao da nekom njegovom treba krompir a on bi dao neki prastari crno bijeli portable televizor.
Majka je odvadila par vreca krompira i uspjeli smo da ga dobijemo.
Niko na svijetu nije bio sretniji od mene.
Ali se onda pojavio problem antene.
Naime bilo je jako tesko naci antenu s kojom se moglo nesto hvatati.
Bila je neka kucna antena s kojom smo mogli hvatati samo HRT 2.
HRT 3 gdje je bio sav sport tada je slika uzasno snjezila i hucala.
Koliko sam samo sati proveo na HRT 3 pokusavajuci da u snjeznoj slici uocim rukometnu ili vaterpolo loptu.
Sa samo jednim programom ipak sam bio presretan, gledali smo inserte iz filmova koji se tek trebaju prikazati, pazljivo sam biljezio vremena i s velikim uzbudjenjem cekao.
Nakon 6 godina bez tv.
Kad pogledam sve to iz danasnje perspektive gdje imas plazme preko pola zida i 500 programa i onda prelistas sve i konstatujes da nema nista, uvijek se sjetim one predivne
filozofske izreke od Schopenhauera da nas svako ogranicenje vodi ka sreci.
Gledao sam sve.
Tu je opet postojao jos jedan problem sto se nije moglo gledati u nekom periodu od 17h do 22h.
Svi smo tu imali monofaznu struju valjda, pa u tom udarnom terminu cim bi vise ljudi popalilo televizore i bojlere ( mi nismo imali bojler ) televizor bi se skoro gasio a sijalica svijetlila
snagom male svijece.
Najveci strah mi je bio da ce ta starudija da crkne od tog, posebno kad bi se soba skoro zamracila a slika na ekranu se svela na jednu tacku pa se onda postepeno vracala.
Neko nam je sugerisao da se taj problem resava s nekim stabilizatorom struje ( nikad se nisam kuzio u struju ) sto je bio neki uredjaj tezak 5-6 kilograma koji je radio na obicni prekidac i to resavao.
Prvenstvo se blizilo a ja sam i dalje sanjao a anteni.
Negdje mjesec dana prije pocetka smo nasli ok krovnu antenu.
Hvatala je 7-8 programa s dobrom slikom, a najsretniji sam bio sto je uhvacena i HRT 3 gdje se samo vrtio sport.
Ja sam 10 godina poslije tog prvenstva znao ko je dao svaki gol u svim utakmicama i u kojoj minuti.
Bukvalno.
I sad da me neko pita rezultat svake utakmice od tih 64 znao bi sigurno.
Danas se jedino mogu sjetiti finala ostalih prvenstava posle 2006e.
Vremenom sam posve izgubio interesovanje za sve to, osim futsala koji je jedini sport koji toliko volim da bi se odvezao 500km da pogledam neku top tekmu.
Nastavljamo
H2N10EZL
Kucajte ovaj kod u kupovini H2n proizvoda i imate 10 posto popust.
I jos vam ja vratim 12 posto od kupovine, dakle 22 posto total popust.