Uske 2000 sati za 2022. (Strana 5 od 14)

Samo 85%?
Mogao si vala da nabacis jos koji procenat gore    

Sta se samo trolera pojavilo. 

Btw, za sve koje zanima gdje igram, mogu reci da trenutno igram na PokerStarsu ali uskoro planiram da predjem na GG jer je rakeback nesto veci a i Hem ne radi sto je dobra stvar jer trebalo bi da se uci i o igri bez Huda, kad sve sobe ukinu Hud pa da budemo spremni za taj trenutak a ne dozvoliti da nas odjednom presjeku pa da se navikavamo bzvz na igru bez Huda.

............

Ok, kraj mjeseca pa da malo podjelimo impresije.
Na kraju sam ostao na onih cuvenih 20 sati igre, bolja vijest je da me mentalno stanje popusta.

Jako sam se trudio da poslednjih dana ispunim sebi svaku zelju, da odradim neke rituale i stvari za koje nisam imao vremena.

Naravno, puno sam i razmisljao o svemu, nekako se sve te misli vrte oko tog da nemam pravo da se lose osjecam, posebno kad vidis da cijene rastu po 20-30 posto za iste artikle preko noci i da treba gutati knedlu i sjesti igrati na max.

Neko ce reci da je ovo previse samokriticno itd, ali prosto ne smatram da je tako.

Milioni ljudi bi bili presretni da su na mom mjestu a ja stalno nesto izvoljevam, ok jeste sve to tako, tjeskoba, depresija, ali ko jebe sve to.

Bas bi htjeo da se zahvalim i dosta nekim ljudima koji su mi pisali na skajp detaljno o problemima te vrste i nudili pomoc, bas mi je to prijalo jer nisam imao previse prilike da s tim sretnem u okolini u kojoj zivim.

Sto se tice plana za dalje, sutra navece cu poceti polako s igrom 11 dana, onda odlazak na more i kad se vratim ide full grind kako god da bude bilo.

Mogu i nakon ovog posta da objasnim 2 odlomka iz nastavka price, taman da pokrijem 5.7 i 15.7 jer tad necu biti tu.

Ako me uhvati inspiracija da napsiem neki edukativni text o igri, coachingu, neki esej pa makar i o stripovima ili nekoj bzvz temi, ako me uhvati volja i inspiracija za tako nesto, onda cu to svakako da uradim.

Cak mi je jedan bivsi ucenik rekao kako ovo pisanje moze da ima solidno terapeutsko dejstvo na mene i bas bi se slozio s njim, jer sam vec poceo pisati o nekim stvarima za koje zapravo zna jako mali broj ljudi i koje su za mene nekad predstavljale najvecu katastrofu u zivotu a danas ih gledam na nacin kao da zelim da ih izbacim iz sebe i kamo srece da sam u pravom trenutku imao nekog pored sebe ko bi mi omogucio da to prebrodim na pravi nacin.

Ok, ide dupli odlomak, cime se zavrsava ponovo jedan period mog zivota iz ranih godina, pa onda prije odlaska na more kacim kako je bilo nakon comebacka tih prvih 10ak dana nadolazeceg mjeseca.

POzdrav i sretno. 

Pored nevjerovatnih rezultata, mene fascinira sposobnost da odvojis probeme iz realnog zivota od pokera. Vjerujem da bas mali procenat ljudi bi bio u stanju ubijati ovu igru, a da se relativno često susreće sa tim "crnim" epizodama. I ja sam jedan od ovih koji te prate bar 10ak godina na raznim balkanskim forumima (nisam trol ) i sjećam se da si uvijek otvoreno pisao o svojim problemima, a uprkos tome iz godine u godinu si napredovao u pokeru, a svi znamo koliko je "hladna glava" bitna u pokeru. Zanima me kako si uspio izgraditi tu mentalnu čvrstinu, koja je potrebna za poker? Da li je poker sam po sebi bio bijeg o tih problema, što je samo po sebi olakšalo  postavljanje granice između real lifea i pokera? Izvinjavam se ako je previše lično...

[youtube_wide]www.youtube.com/watch?v=0EGbVXobqbc[/youtube_wide]

Kad sam vec spomeuo stare kockare, dok nije postojao internet, ova emisija me bas odusevila i upijao sam svaku rijec.

Posebno mi je fascinantan dio gdje igra HU onaj zatvoreni poker i zna da protivnik igra s ogledalcem i vidi sta on ima u rukama.
I onda kad ima AAK87, vuce tri karte u zamjeni ali ne ide na AA vec na K8, jer ako dodje tipa AJ9 on ce nesto odigrati, protivnik ce misliti da je isao na AA ofc i foldace.

Pa je tako imao AAKJ7, isao na KJ i dobio KKJ a protivnik imao tri Q i mislio da je on ofc AAKKJ, i tapirao ga u ruci na njegovu foru.

Lako je to kad ti neko kaze, ali sam izmisliti ovakve kontra fore, to je vec umjetnost.

Zadnji popravljao Uskebasi (02-07-2022 00:24:42)

E upravo si pogodio srz sa zadnjim dijelom posta.
200 sati nije nista ako ce od njih 80 biti odigrano na silu i u losem modu.
Na kraju ce uvijek ispasti da je sav profit dosao iz onih 120 a ovih 80 je bilo mucenje.

1. Svi koriste princip koji se u biti koristi vs unknown fisheva, tj najbolje funkcionise vs njih, a to je jaci hand jaci sizeing odmah od flopa.
Dakle, ako neko beta 3/4 flop to nije zato jer zna da bi se trebao polarizovati na tom flopu vec prosto ima i koliko god weak izgledalo nije nikakav problem baciti cak i top par na takav sizeing.

2. Check behind flop, cak i na nekim flopovima gdje se precesto ocekuje da ima hand srednje jacine kojim uvijek calla turn, kod njih je pretezno fold, dakle
cak i neki flop KJ5 kad chekiraju iza mozete stabovati turn oop.

3. Sizeing pola pota flop, pa onda 40-50 posto turn ip je uvijek bio top par bez kickera, dakle nesto u sta nisu sigurni i zele checkirati river.
Ako imaju osrednji hand poput tpwk i turn nesto zakomplikuje pa checkiraju onda zovu river.

4. Generalno nemojte izvoditi blefove na riveru, koliko god bili tajt ne foldaju nijedan capovani range, bez obzira na akciju koja se desila.
U prevodu, moglo bi se reci da ne foldaju nijedan hand koji izgleda dobro ali je u odnosu na akciju cisti blef cutcher.
Npr 3 bet s QQ ip i dobijem c/r na A32 i zovem s bd, turn neki J , check, check, river 8 i pada boja, on 1/3 ja shove 120bb snap call sa A2s.
Ili npr 3 betam rega CO vs Mp s ATs, i btn reg cold calla i reg s mp doplati, flop Q83 s nekim fd, svi smo check, turn je 4 i otvara mi BD flush, reg s mp beta 3/4 i ja call, btn fold i river pada neka 6 i meni boja i on c/c u sekundi river shove preko pota s KQo bez te boje.
Takvih ruku je bilo desetine.
Dakle, vrlo strpljivo i bez nekih 3 barel i fancu bluffova cak i s dobrim blockerima.
Masu puta su potali river gdje sam imao najbolje blokere za nuts flush ili fulove na uparenom boardu ali nisam to nijednom uradio.

5. Niko nije svjestan rangeva i boardova koji su bolji za njega ili nas.
Imaju masu auto checkova i auto foldova, posebno auto checkova gdje recimo b vs b na 654 oni checkiraju iza ruke poput T9 ili JT.

6. Value betajte kao ludi, koliko god oni to ne rade, vi morate.
Cak i kad mislite da je spot gdje vam protivnik sigurno folda top par a vi imate mrvu jace od toga opet betajte.
Koliko god bili scary i tight kao agresori, kao calleri previse zovu do kraja i za stek.
Meni je u mwp 3 betanom, reg chekirao na neuparenom boardu second nuts flush u potu od 70bb gdje smo imali jos po 70.
Kad nisam pao sa stolice.
Ili kad sam u 3 betanom oop kao 3 betor na turnu hitao par + fd pa c/c turn i river pao blank i bd boja i reg ip snap checkirao srednji set.

7. Nemojte se cak upustati i u neke double barelle, vecina stvari se zavrsi na flopu, posebno u 3 betanim ljudima je prosto prejak calling range.
Npr 3 betani BTN  vs co, na co se na showdownu pojave s AK kad su calla 3 bet, ili sa sb se vs bb pojave kao calleri 3 beta na showdownu sa QQ.

8. Niko ne slowplaya jake ruke do rivera, u pocetku sam imao dosta dobrih spotova za blef gdje sam odlucio da idem do kraja ali sam bukvalno svaki put bio presjecen s shoveom na turnu.
Nemojte da vas to ohrabri s blefovima, iako je tacno da se na riveru ne pojavljuju s nutsevima previse zovu kad su caped i niko ne folda top par do kraja.

9. Najbitnije, nemojte biti ludi da ijednog rega ovde platite tri streeta ako vam za call trebaju i neki blef comboi.
Oni checkiraju u 3 betanom ip AK na riveru na KQ753 i sl.

Zadnji popravljao Uskebasi (09-07-2022 02:50:54)

24.4.1996 je dakle osvanulo posve novo poglavlje mog zivota koje nije previse slutilo na to da ce jednog dana poprimiti danasnji epilog.
Bile su to uzasne posleratne godine kad je na svakom koraku stajalo samo siromastvo.
Neko je jednom rekao kako nema veceg zla od siromastva i bio je u potpunosti u pravu.

U nekoj novoj zemlji, u kojoj je rat netom zavrsio, nije bilo nista.
Nikakve firme nisu radile, u cijeloj ulici niko nije radio, svaki rad je uzvracan nekom protuuslugom ( opet radnom ) i u toj tmurnoj atmosferi dani su se nekako sumorno vukli.

Prva stvar koja je uradjena da je otac otisao da mi opravda sve one silne dane koje nisam isao u skolu.
Do kraja skolske godine je ostalo vrlo malo, manje od mjesec i po jer sam zavrsavao osmi razred.
Prihvatio sam se knjige i dok su me nastavnici zadivljeno gledali fascinirani kako je moguce da neko lekcije deklamuje kao pjesmice tako je postalo sve izvjesnije da cu skolsku godinu zavrsiti s odlicnim.
To se i desilo.

Scena koje se i danas cesto sjetim jeste ona da mi je majka krpila hlace iglom i koncem za matursku vecer.

Takve stvari ostave oziljke, duboke, puno uticu na psihu i vremenom oblikuju nas i nasa uvjerenja.

Nisam imao pojma sta bi upisao, nista me nije zanimalo, izbor je bio veoma mali, tad sam imao kao neku simpatiju pa sam se odlucio za gimnaziju koja je bila kao experiment, tj
vodili smo se kao istureno odjeljenje susjednog grada.
Na prijemnom sam uspio da prepisem matematiku i to je bilo to.

Par rijeci o mom djedu gdje smo zivjeli.
Bila je velika kuca koju je prepisao mojoj majci, dok je sumu ostavio tetki.
U istom dvoristu je bila i manja kucica gdje je on zivio.
Djed je bio nepokolebljiv karakter, vrlo dobar ali i uzasno zivcan.
Penziju je zaradio u Hr, u bivsem komunistickom gigantu Djuri Djakovicu ali nije mogao da zbog nepostojanja diplomatskih veza uziva u toj penziji.
Cesto je mastao o zaostacima koje ce jednog dana dobiti.

U mladosti, a i kasnije, bio je dosta zajeban.
Volio sam slusati price kako je posle WWII u susjednom Hr selu, odakle je bila moja baka, 4-5 puta izbjegao smrt kad su ga njena 4 brata uporno pikirali da ga izbodu jer nisu dali da se baka uda za nekog ko nije bio Hrvat.
Uglavnom, ono sto je trebao biti potencijalni problem je kako uskladiti njega i oca, pa je moja majka skupa sa mnom prezivjela mnogo stresnih situacija.

Kuca je bila spaljena, krov nije postojao vec je samo prekriven onim salonit ili lesonit plocama, kako su se vec zvale.
Ploca je propala s jedne strane u potpunosti, sredjena je jedna soba u kojoj za mene nije bilo mjesta vec sam spavao u drugoj, sto je posebno tesko bilo zimi gdje sam prakticno vidio nebo i
osjecao zvizdanje vjetra oko usiju.
To se nekako i moglo rijesiti navlacenjem deke preko glave ali mi je najveci problem pravio smrznuti nos, zbog cega sam se svako malo budio.

Jedina sansa da se dodje do nekog casha, ne samo ja vec i cijela ulica, bilo je kupljenje puzeva.
Sezona je trajala obicno od pocetka 4og do kraja 5og mjeseca kad bi trava vec postajala prevelika.
Postojalo je ogromno podrucje uz Savu koje je bilo njihovo prirodno staniste.
Naravno, morao si da krenes dok je bio mrkli mrak, jer ako si cekao 6-7 ujutro da ustanes prije tebe bi proslo vec dosta ljudi pa je ulov bio manji.
Uz to je mnogo podrucja bilo pod minama pa se nije jednom desilo da neko hrabriji ode u neko podrucje koje nije ocisceno pa naleti na minu.
Osim tog, jako sam se plasio zmija.
Nevjerovatno je koliko panican strah imam od njih, ako smo zaista imali prosle zivote onda sam ja u vecini umro od ujeda zmije.
Mogao si nekad da nadjes i po 20-30kg za dan sto je predstavljalo, po cijeni od 1 dem za 1kg, nekih 20-30 dem.
Najveci problem je bio nositi 20-30kg kad se natovaris a odmaknuo si od kuce i po 15ak km.
Uglavnom, u narednim godinama za sve nas je to bio jedini nacin da vidis neki novac.

Nedaleko od nas se nalazio i Savski kanal u kojem je bilo ribe.
To su sve bile babuske koje su bile pustane iz obliznjeg ribnjaka pa smo tu pecali.
Moglo se uhvatiti i desetine kg svaki dan pa bi onda cijela ulica pravila riblje pljeskavice.

Imao sam jako mnogo slobodnog vremena koje sam provodio sam.
U cijeloj ulici niko nije imao televizor.

U skoli je islo posve ok, ofc matematiku sam prepisivao, a za sve ostalo sto nije imalo veze s matematikom nije postojao nikakav problem.
Prvo polugodiste sam zavrsio odlicnim.

Nastavak slijedi

...

Zadnji popravljao Uskebasi (29-07-2022 23:28:44)

ja sam cesto tu na granici srbija-bosna, pa mogu reci da je u bosni bolji standard, cak sam cuo da je u par profesija plata bolja nego u srbiji, a cene naravno manje, pogotovu ovo sto kazes za gorivo

Znao sam često ići u Bosnu(sad su mi djeca mala pa nisam išao u zadnje vrijeme), pošto je vrlo blizu meni, i uvijek sam se super osjećao, odlični ljudi, srdačni, način života i nekakav standard vrlo blizu nas Slavonaca, nema neke razlike. Mi Hrvati se volimo nekako poistovjećivati sa Europom, ali realno daleko smo mi od Europe, prvenstveno što se tiče uređenja same zemlje, načina rada, same mogućnosti zapošljavanja, te samog napredovanja. U istoj situaciji što se tiče navedenih stvari se nalazimo svi na ovim prostorima, tako da Bosna nije izuzetak, iako su tamo vjerojatno napetosti još veće zbog igara koje igraju neki drugi igrači.

Ono što mogu reći, da sam upoznao dosta Bosanaca, i da sam se sa svima složio dobro ili jako dobro, nemam loših iskustava niti sa Srbima. Ali da smo među najopljačkanijim, najpokradenijim, najizmučenijim narodima- itekako jesmo, i to od koga? Nas samih..Hoće li se to ikad promijenit- ne znam, sve dok u svim ovim državama upravljaju zaista najgori od nas - teško.

Stoga, kako kažu, uzdati se use...
Poker je jedna vrsta "kartice izlaska iz zatvora", i uvijek sam govorio i govorit ću, unatoč varijanci pravednija od svega ostalog što ima.

Zadnji popravljao MelloB (31-07-2022 03:28:24)

Cijeli taj period, koji je trajao godinama, ne pamtim ni po cemu lijepom.
Bilo je 7-8 mojih vrsnjaka u toj uskoj seoskoj ulicici ali svi smo dijelili razlicite interese.
Njih su zanimali traktori i usjevi, skupljanje sijena, fizicki rad i slicne stvari a ja sam imao posve druge interese.
Osim toga, osim tog vrsnjaka koji je ujedno bio i prvi komsija, s ostalima se nisam ni druzio osim kad bi isao na igraliste.
Uvijek je to bila ona djecija zloba, u smislu kako ce sad njih 5 da se udruzi pa da te nekako prevesla na bilo koji nacin a svi zajedno su imali IQ
manji nego sobna temperatura i padali razrede po par puta.

To su bila pitanja poput: ko je jaci Batman ili Superman, jeste gledali sinoc Dosjek 10 ( dosjei x ), sve moje jeseni 95e godine su bile lijepe jer je to doba kad se
kuva pekmez i pece rakija itd.

U skoli sam isao uvijek prvu smjenu, druga nije ni postojala u toj srednjoj skoli.
I to neko srednjoskolsko doba, koji mnogi pamte u najljepsim uspomenama, za mene je bilo nekako izrazito mucno.
Uglavnom, 85 posto nekih odlikasa kroz cijelu osnovnu ( za razliku od mene instant odlikasa ) koji su slijedili zelje roditelja da u toj maloj sredini nesto postanu.
Onih 15 posto koji su zalutali tu bili su nekako i oni s najvecom stopom tolerancije.
Ni u jednom trenutku se nije osjecao neki duh zajednistva da se pomogne nekom ko je losiji vec izrazito zelja da ga se ismije.

Vecina i muskih i zenskih nije oklijevala da ti spusti u nekom obicnom razgovoru, s pitanjem, a kad ces se ti vec jedanput presvuci isl, jer dolazis stalno
u istim hlacama ili majici ili patikama jer ofc nemas da kupis druge.
Nisam se svadjao ni s kim, ali sama ta atmosfera i u skoli i okolini ali i kod kuce naravno, tjerala me da se sve vise i vise povlacim u sebe.
A i u neke svoje zamisljene i idealne svjetove.

Nevjerovatno je koliko mi na neki bizaran nacin nedostaje taj stari Ja.
Puno je to dublja emocija od pukog osjecaja samosazaljenja.
Pocnes se vezivati za onaj dio sebe koji te najvise boli zato sto prosto osjecas da si to ti i nikako drugacije.
Moja samoca i povucenost kao da me hranila.

Ostatak te 96e i cijela 97a, nema se tu previse sta reci.

Stvari su postajale sve losije u kuci, otac je, kao i vecinu zivota, cim se pojavi neki problem bjezao od kuce.
Gotovo po pravilu je to redovno bilo kad je neki praznik pa ga moras proslaviti, Bozic, Uskrs, Slava...
Za to je trebalo novca koji nismo imali, pa bi odlazio, dolazio uz izvinjenja za neko vrijeme.

Najteze u svemu tome je bilo majci koja je uvijek morala da stoji izmedju njega i djeda, dva nepomirljiva karaktera.

U cijeloj toj situaciji, ona je cijelo ljeto po vrucinama od 38 stepeni isla kopati kukuruze lokalnim gazdama za dnevnicu od 10 DEM, i te i iduce godine ali i one posle nje i tako redom.
Ja sam vec imao 16 godina i trebao sam kao odavno poceti izlaziti s drustvom, kojega nisam ni imao, pa mi je mnogo puta odvajala po par maraka od tako zaradjenog novca da izadjem u grad.
Uvijek je bila neka rupa negdje, u patikama, majici, bila me sramota da idem bilo gdje i plasio sam se ismjevanja pa bi i takve noci proveo u nekim setnjama po pustim ulicama a tih par
maraka bi nekad izgubio na poker aparatima a nekad bi ih vracao, kad je razum, koji je govorio kako je ona zaradila te pare, pobjedjivao ovisnost.
A i da i ja nju iznenadim barem necim.

Jedina osoba u mom zivotu koja je uvijek bila pored mene, od pocetka pa sve dosada i ona je od mene zasluzila sve najbolje u zivotu.

Vise od svega sam ceznuo za nekim dobrim patikama ali jos vise od tog da imam televizor, bilo kakav.
Toliko sam volio sve sportove, ali nisam ih imao prilike gledati.
Gotovo niko, mislim da je samo taj prvi komsija imao neki prastari crno bijeli tv, nije imao u ulici tv.

Recimo da je tako prosla cijela 96a.

Nastavak uskoro.

Pocela je 97a recimo, kazem recimo jer sam vec okvirno u prethodnom postu ubacio neke dogadjaje iz nje.
U skoli sam nastavio sa super ocjenama jer nije bilo nikakvih sporednih dogadjaja koji bi me odvlacili.
Bez pokera, tv, s ogromnim viskom vremena nista drugo posebno nisam ni mogao da radim osim da ucim.

Matematiku sam i dalje prepisivao dovoljno za 2-3, i svi profesori su se cudom cudili kako je moguce da ovamo pola knjige mogu izdeklamovati kao pjesmicu a s matematikom tako.
I tu sam dosta dobro runovao jer je profesor bio lik koji je bio iskljucivo zainteresovan da sa svojim fotoaparatom slika razrede da zaradi koju marku.
Lik koji je zavrsio bravara i onda sebi odsjekao prste na nekoj masini, pa se zainatio i otisao i zavrsio matematiku.
Ajde recimo da je i to korisna prica za nas, sta se sve moze kad se hoce.
Jer da je bila druga profesorica ko zna kako bi ta prica isla, tj isla bi jako lose.

Uglavnom, da skratim, uspio sam tu prvu srednjoskolsku godinu da zavrsim odlicnim.

Nekako je najgori bio ljetnji raspust.
Uzasna dosada, citao sam sve sto bi uspio da nadjem da ubijem dosadu.
Iz lokalne biblioteke su ljudi pokrali odavno sve sto je valjalo a ostalo sam citao i po 7-8 sati dnevno.
O svemu i svacemuu.
Kad bi cuo da neko ima bilo kakvu knjigu u okruzenju odmah bi isao da ga molim da mi je posudi.
Pa makar to bio i set knjiga o Tarzanu.
I dalje sam budan sanjao televizor, nekad odigravao na poker aparatima par maraka i dani su se sumorno vukli.

Toliko sumorno da sve ove godine poslije nikad na njih i nisam pomislio, nikakav dogadjaj ( evo tek sad ovo pisanje me vraca u te dane ) me nije naveo da sa sjetom ili ceznjom za onim sta je proslo
i na jedan trenutak pomislim na njih.
Kao da su se desili nekom drugom a ne meni.
I bilo je tako davno da se covjek zapita da li se to stvarno desili tebi ili je samo odlomak iz neke od knjiga koje si nekad procitao.

U Avgustu 97e umro je moj djed.
To me rastuzilo bas bas puno.
Za tih godinu i po dosta sam se zblizio s njim i volio sam slusati njegove price.
Za svakog zivog je imao neki nadimak, nikad ni prije ni kasnije nisam upoznao nekog ko je toliko volio da ljudima daje nadimke.
Pulija, Kokosar, Ronac, Grboribarka ( stara komsinica koja je imala 80+ i odavno se pogrbila a u mladosti je hvatala ribu s onom kotaricom ), komsija Mihajlo je bio Mihail Gorbacov ( koji je ludio na to ),
nisu ni djeca bila postedjena toga, mali sinovi gore spomenutog Kokosara su ga pitali hoce tako zvati i njih a on im je odg da su premladi da bi bili kokosari i da su sad pilicari, pa ce tek kasnije
da postanu kokosari, kad porastu.
Cijela opstina a i sire je bila obiljezena njegovim nadimcima, moj otac je imao nadimak Mafijas, majka majstorica a tetka inzenjer ( jer je zavrsila srednju skolu nekako ).
Ali generalno mu to niko nije uzimao za zlo i svi su ga nekako voljeli.
Eto, zelio sam i ovoga da se sjetim, jer je vec proslo 25godina od kako ga nema, pa da ne zaboravim.

Recimo da je tako zavrsila i ta 97a, sve jednolicno i sumorno.
Prvo polugodiste sam opet bio odlican i pocela je vec i 98a, ni po cemu posebna.

Nastavljam s tim u iducem postu.

U tom periodu sam otkrio moju veliku strast prema malom fudbalu ( a kasnije futsalu ) kad se jos 97e u prvom mjesecu odrzavao lokalni turnir koji je specifican po tome sto se igra tri dana i tri noci bez prestanka.
Nisam spavao 5 sati za te tri noci.
A posebno sam bio bukvalno opcinjen pobjednickom ekipom koja je pregazila konkurenciju i 97 i 98e.
I danas nakon 25 godina nekad ukucam ta imena u google ne bi li naisao na neki text o njima.

Te 98e sam najvise zelio tv, kao nikad u zivotu.
Blizilo se SP 98 u Francuskoj, gledao sam kod komsije neke kvalifikacione utakmice, to je bila nevjerovatna opsjednutost.

Bukvalno mi navru suze na oci kad se sjetim koliko sam puta pitao majku da li cemo uspjeti da do sredine godine ustedimo da kupimo bilo kakav tv.
Koliko sam joj samo puta reako, pocinje za jos samo 152 dana, pa za 151...

Moje molitve su bile uslisene vec u drugom mjesecu te godine.

Kad je komsija iz ulice rekao da nekom njegovom treba krompir a on bi dao neki prastari crno bijeli portable televizor.
Majka je odvadila par vreca krompira i uspjeli smo da ga dobijemo.
Niko na svijetu nije bio sretniji od mene.
Ali se onda pojavio problem antene.
Naime bilo je jako tesko naci antenu s kojom se moglo nesto hvatati.
Bila je neka kucna antena s kojom smo mogli hvatati samo HRT 2.
HRT 3 gdje je bio sav sport tada je slika uzasno snjezila i hucala.

Koliko sam samo sati proveo na HRT 3 pokusavajuci da u snjeznoj slici uocim rukometnu ili vaterpolo loptu.

Sa samo jednim programom ipak sam bio presretan, gledali smo inserte iz filmova koji se tek trebaju prikazati, pazljivo sam biljezio vremena i s velikim uzbudjenjem cekao.
Nakon 6 godina bez tv.

Kad pogledam sve to iz danasnje perspektive gdje imas plazme preko pola zida i 500 programa i onda prelistas sve i konstatujes da nema nista, uvijek se sjetim one predivne
filozofske izreke od Schopenhauera da nas svako ogranicenje vodi ka sreci.

Gledao sam sve.

Tu je opet postojao jos jedan problem sto se nije moglo gledati u nekom periodu od 17h do 22h.
Svi smo tu imali monofaznu struju valjda, pa u tom udarnom terminu cim bi vise ljudi popalilo televizore i bojlere ( mi nismo imali bojler ) televizor bi se skoro gasio a sijalica svijetlila
snagom male svijece.
Najveci strah mi je bio da ce ta starudija da crkne od tog, posebno kad bi se soba skoro zamracila a slika na ekranu se svela na jednu tacku pa se onda postepeno vracala.

Neko nam je sugerisao da se taj problem resava s nekim stabilizatorom struje ( nikad se nisam kuzio u struju ) sto je bio neki uredjaj tezak 5-6 kilograma koji je radio na obicni prekidac i to resavao.

Prvenstvo se blizilo a ja sam i dalje sanjao a anteni.
Negdje mjesec dana prije pocetka smo nasli ok krovnu antenu.

Hvatala je 7-8 programa s dobrom slikom, a najsretniji sam bio sto je uhvacena i HRT 3 gdje se samo vrtio sport.

Ja sam 10 godina poslije tog prvenstva znao ko je dao svaki gol u svim utakmicama i u kojoj minuti.
Bukvalno.
I sad da me neko pita rezultat svake utakmice od tih 64 znao bi sigurno.

Danas se jedino mogu sjetiti finala ostalih prvenstava posle 2006e.

Vremenom sam posve izgubio interesovanje za sve to, osim futsala koji je jedini sport koji toliko volim da bi se odvezao 500km da pogledam neku top tekmu.

Nastavljamo