Uske 2000 sati za 2022. (Strana 6 od 14)

Ovo mi se čini kao najbolja stvar koju trenutno možeš napraviti za sebe, svoje navike a automatski i obitelj. Još je stan u tvojoj zgradi, idealno. 

Evo me s updejtom.

Uspio sam nakon nekoliko dana potrage naci sobu koja mi odgovara.
Nije u zgradi, nije ni blizu zgrade, ima solidnih 1200-1500m udaljenosti i radi se tek o jednoj sobici oronulog izgleda u kojoj nema nista osim ormana i kreveta.
Uspio sam nagovoriti vlasnika, inace lika s kojim sam nekad davno kockao live da dovezem svoj krevet jer je njegov i propao i slab itd.

Pisao sam ucenicima u grupu da cu sad sjebati regove jer oni igraju u uslovima u kojima je Ivan Drago trenirao za mec s Rokijem a ja cu igrati u Rokijevim uslovima. 

U sustini je zalosno sto ja godinama nisam imao svoj kutak da radim nesto od cega iskljucivo zivim ( nemam ga ni sad vec placam ), ali dobro to su neke lose zivotne, poslovne odluke itd i ne zelim da razmisljam o takvim stvarima.

Plan je ici svako vece pjeske dole da pocnem sessione do 20h, odigrati do 4-5 ujutro, namjestiti takav bioritam da se budim oko 12, onda cim ustanem imati neki cas/casove i do max 14h nazad opet pjeske, onda po djecu u vrtic, provesti vrijeme s njima par sati, onda trening i prakticno nazad ponovo na grind.

Ovo mi je zadnja sansa da napravim nesto ozbiljno od svog zivota i ne osjecam neku tjeskobu i tugu vec naprotiv, radujem se novim izazovima jer znam da ce mi ovo pomoci.

Od zadnjeg updejta nisam odigrao nista, predaj zahtjeve za net, potpisi radni nalog, organizuj prevoz kreveta, sklapanje, vrlo vjerovatno necu nista ni igrati do kraja mjeseca a onda slijedi samo surovi rad.
Isto tako obecao sam curama da cu ih tri dana zaredom voditi na sajam koji se odrzava u blizini, s onim djecjim vozicima, lancarama i ostalim pa moram da im ispunim to obecanje.
Taman da rijesim sve do prvog.
A i uhvatila me inspiracija za pisanjem, nakon jako dugo vremena, vjerovatno ima vise od pola godine da nisam nista napisao unaprijed u moj file i to sam poceo opet nocas ( drugi dio biografije ) pa cu onda vrlo vjerovatno naredne dane potrositi na to, jer bi svakako morao u nekom trenutku.

Mnogo sam razmisljao poslednjih dana o svemu i shvatio da vise sebi ne mogu dopustiti luksuz da nastavim biti takav kakav jesam vec da moram iz svog zivota uklanjati jednu po jednu stvar koja me nervira i skracuje vijek trajanja.

Prvo sto sam cvrsto odlucio je da ne primam vise ljude za coaching, naravno da necu odbiti nekog ko ima svoj roll i barem je na nuli na nl50 ali je sustina da takvi kod mene nikad nisu ni dolazili.
Uvijek su dolazili ljudi s kojma sam na ovaj ili onaj nacin morao otpocetka ali to vise necu da radim.

Bas danas pricam s ucenikom koji je odnio najvise novca ove godine, kako on kod Kikija kad se javio za coaching nije prosao ni probni razgovor, tj igrao je super sport i nije imao rezultate sa ostalih soba pa automatski nije mogao biti primljen.

A kod mene ne samo da je bio u cijeloj istoriji s najboljim pocetnim referencama, vec bukvalno svaki dan mi dodje da zapalim par svijeca i pomolim se za njegovo zdravlje i kao da su ga nebesa poslala jer je nepresusni izvor korisnih informacija i nevjerovatno lojalan prema meni uz jos dvojicu trojicu takvih lojalnih i predanih, do te mjere da mi nekad bukvalno natjera suze na oci.
Bukvalno bi im dao moje pare da igraju dzabe, kunem se svim na svijetu, kako i ne bi kad lobiraju za mene i lik recimo dobije koronu i cak se i raduje sto ce sad moci vise igrati jer inace radi pa ne moze igrati koliko bi zelio.
A jos mi je zalije sto im ne mogu i te prve dealove povecati ( iako su ogromni svakako ) zbog ovih s kojima spusim.

Prosto vise ne zelim da, dok radim u hodniku pored obuce, i da sam cak sad sretan sto cu napokon imati oronulu sobu dok  cu svaki dan pjesaciti 3km u dva pravca i jos placati za to, jos razmisljam o tome kako je kod ljudi mojih 3,4 ili 5 i vise k eura a oni igraju 30 ili 50 sati mjesecno, po 6 mjeseci ne okace ruku za analizu niti se javljaju za cas i ja moram da ih pitam svaki put kako ide i kakvi su rezultati i jos uz to imaju dealove koje niko ne daje.

Ko bude zelio da se promjeni imace dovoljno vremena, ko ne bude necu ga ja sigurno promjeniti.

Najveca zabluda je kako mozes nekog promjeniti.

Tako da je jedino sigurno da bilo koga ko nije barem 0 na nl50 i da ima svoj roll, necu primiti niti mu kupovati H2n, konvertore i ostalo za moje pare u nadi kako ce on beatati jednog dana.

Ono o cemu sam jos razmisljao i na sta sam ogorcen su neke druge stvari.
Npr, evo ovaj oglas za kupovinu H2n koji u potpisu stoji vec pola godine mozda.

Dakle, sta god da se kupi od H2n ( a svi nesto kupuju ) ne samo da se dobije popust od 10 posto vec jos ja vratim pola od 25 posto koje ce mi Rusi poslati.
Znaci ako neko kupuje edge od 220 dolara godisnej pretplate platice 200, ja cu dobiti 50 i jos cu mu poslati 25.

Ucenicima vratim sve da lakse kupe.

Znate li koliko je ljudi dosad kupilo?

0, ZERO, NULA, NISTICA

Kao sto sam i na drugom forumu ( ovdje nisam htio da ne sabotiram Mella a i za H2n sam ga pitao ) stavio da mogu poslat moj config, dakle neko bi imao sve moje statse i sve pop upove za 30 eura.
Isto nula.

Ne znam, ja bi dao 30e iz zajebancije da vidim sta covjek sa 20bb koristi od statsa i pop upova kad igra. 

Sve to mi djeluje ( posebno u trenucima depresije, a rekao bi da takvi momenti to poguraju ) barem po mojim mjerilima vrlo ponizavajuce za mene, sve tri ove stvari.

Zato sam onoliko bio pogodjen sto je Melovih 10bb na reg starsu tablama potcjenjeno.

Ne znam, mozda i pretjerujem, mozda sam i pogrijesio sto sam ovdje odlucio pisati ( mada je ovo sve imalo solidno terapeutsko dejstvo na mene ).
Kako god, prica nece ostati nedovrsena, ako mi dodje u glavu da prestanem pisati ( sto se vrlo lako moze desiti ) onda cu sve objaviti u jednom komadu, dakle cijeli ostatak price, i nestati.

Ostavljam uvijek mogucnost da su svi drugi u pravu a da sam ja u krivu ( cak i kad bi dao desnu ruku na panj da sam ja u pravu ) ali godine idu, nekako prebrzo, i kao da jos nisam svjestan da bi morao imati druge prioritete umjesto da svoje vrijeme trosim na stvari na koje ne bi trebao, ali zelim da postanem svjestan, tj zelim da iz zivota polako izbacujem, jednu po jednu, svaku stvar koja mi uzima vrijeme i nervira me a da za nju ne dobijam apsolutno nista.

Objavim jos jedan odlomak danas, sutra, a onda od prvog ( molim se nebesima da me ne jebe neka konekcija ili neki slican problem ) krecem u novi zivot.

Hvala na citanju i sretno 

Zadnji popravljao Uskebasi (26-08-2022 01:29:15)

Stigao sam kasno u nedjelju, u torbi sam osim velike sveske nosio i odjecu i peceno pile koje je majka spakovala.
Ujutro sam otisao na fax i shvatio da sam pogrijesio ili da nisam na vrijeme dobio info, ne sjecam se, ali uglavnom predavanja su pocinjala iduci ponedjeljak a ne taj.
Razmisljao sam sta da radim i odlucio da mi je bolje da se vratim i platim 5 maraka kartu nego da tamo ostanem jos 7 dana jer cu potrositi vise na hranu.
Tako sam i ucinio.

U zivotu svakog od nas postoji mnogo emotivnih scena koje pamtimo, koje se mozda po karakteru i intenzitetu i ne izdvajaju, ali koje su na nas ostavile takav utisak
da zivimo jos 100 zivota da ih nikada ne bismo zaboravili.

Uvijek mogu da zaplacem iste sekunde kad se sjetim toga da nisam zelio da pojedem pile vec da ga vratim, da se majka ne bi previse ljutila na mene sto je bila greska sa predavanjima i sto sam
potrosio novac na put.

Jedina stvar koju joj zamjerim ( i danas s njom o tome pricam ) je sto nikada nije priznavala greske, vec uvijek imala stav galame i psihickog ubijanja ako npr prolijes casu s mlijekom dok jedes.
Ili ako prosto zapnes za tepih kad ustajes.
Uvijek si bio napet da ne smijes pogrijesiti ni u cemu, i iako znam da bi cijeli zivot umrla zbog mene ovakvi stavovi su me mnogo odredili kao licnost u buducnosti.

Vracam se kuci, ona naravno galami kako sam glup i kako se to nije desilo tom i tom vec bas meni, kako nece biti nista od mene i kako je bolje da nisam ni isao.
Sjedim i slusam dok su mi oci pune suza i iz torbe vadim pile koje nisam pojeo, dok je na njemu na mnogo mjesta pokidana folija.
Dok ovo pisem, ovaj text, kojeg od tog dogadjaja razdvaja 22 godine, opet su mi oci pune suza, kapaju niz lice.

Izlazim, uzimam bicikl i vozim se 5km do grada i idem setati na nasip, dugo, dugo, dugo, cijelu noc poput duha.

Ali i malo sretan jer cu provesti jos 6 dana tu.
Ne treba mi niko, sam sam kao sto sam uvijek bio, ono sto je u mojoj glavi mi stvara takve svjetove maste za koje ljudi moraju da posezu za najjacim drogama.
Kao da se svijet ispred mene izoblicava i krivi.
Niti sam pijan tih dana ( niti sam ijednom bio pijan ili uzeo bilo kakvu drogu u zivotu, cak ni cigaretu niti kafu za cijeli zivot ) niti lud, kao da osjecam da je na meni sva bol svijeta.

Dolazi i ta iduca nedjelja, kad sam se malo bolje upoznao s gazdom.
U toj kuci je zivio i njegov sestric koji je imao oko 40ak godina dok je gazda imao vec preko 60.
Deda je bio nevidjeni zenskaros, stalno je dovodio neke dame u poznim godinama, pa me onda zvao da mi prepricava i davi me i da ja mogu dovoditi koga god hocu itd.

Dosao je i taj ponedjeljak i prva predavanja.

Bio sam uglavnom, u prepunom amfiteatru, nekako ravnodusan.
Zblizio sam se malo s jednom grupom koja je sjedila iznad mene i koji su bili iz istog grada.
Bila je s njima i djevojka koja je imala cudno ime, zvala se Ilijana i bas smo postali dobri prijatelji.
Puno je volila sport, da igra fudbal a najvise od svega Vinsa Kartera tj nemilosrdnog zakucavaca koji je tad igrao u Toronto Raptorsima.
Uglavnom, samo jedno od njih 4 je uspjelo da upise iducu godinu.

Iz mog kraja na pravo je otislo par djevojaka i nijedan muskarac.
Iz mog razreda izvjesna Danka koja je bila onako, na momente zlobna ali je nisu voljeli kao ni mene i koja je furala stajling Marije Serifovic.
Ona me spojila s mojom srednjoskolskom ljubavi pa sam stalno zelio biti pored nje da mi bude izvor informacija, a nakon prekida je otvoreno stala na moju stranu kao jedna od rijetkih.
Zatim Mirjana, koja je isla u drugi razred i skola bas nije bila za nju ali bas je bila prijatna, kao i njena porodica koja me ugostila kad sam joj vracao neku knjigu kao da sam Spanski kralj.
I Daliborka pored koje sam sjedio i isao nazad nakon predavanja, i koju je cijeli grad pljuvao jer je sa vec sa 15 mjenjala decke kao carape i bila i s onim koji su bili stariji od nje po 25god.
Meni to nije smetalo i bas smo postali dobri prijatelji i cesto bi mi se jadala o svojim ljubavnim problemima i ohrabrivala bi me kako da pridjem nekom.

Meni nije bilo do nicega, tuga bi me izjedala cim bi ostao sam, dok je donekle bilo podnosljivo kad bi bio na predavanjima.

Dani su tako prolazili, od svih ispita saznali smo da je prvi predrok bio za ekonomiju gdje su mogli izaci oni koji bi bili aktivni na vjezbama.
Rano sam poceo da ucim, mozda i od prvog dana, za razliku od vecine studenata.
Posebno sam bio aktivan na tim vjezbama iz ekonomije.

Vecini sam u tom periodu postao drag, kao ono dobar student.
Nije sad ona fora bio sam lijep kad sam bio mlad, ali sam top izgledao i sve cesce su me pozdravljale u prolazu neke djevojke koje nisam ni zapamtio a bile su vjerovatno u poslednjim redovima.
Nije mi padalo napamet da budem ni s kim ni na bilo koji nacin, tuga, sjeta, nostalgija, sve to je u meni raslo i postajalo nesto novo.
Znao bi doci s predavanja i satima plakati bez prestanka, dok se ne bi utjesio kako ce da bude bolje i kako ce me ovo proci.

Nastavljamo ...

Nekako je tako i zavrsila ta 2000a.
Od kockanja su se u tom periodu kod nas pojavile sportske kladionice i bagzi aparati, tj popularne vockice koje su uzimale brutalno i s kojima se nisam petljao.
Navukao sam se na kladu i svaku marku viska sam uplacivao na tikete s min ulogom od 2 marke i dobitke obicno od 50-60.

Naravno da nije postojala ni marka viska, vec bi morao da otkidam od hrane, ponekad bi jeo samo jednom dnevno u studentskoj menzi s bonom u vrijednosti od 1 marke.
Pa bi navece, kad bi glad postajala neizdrzljiva, izasao van u pokusaju da uberem neku jabuku ili krusku koja je iz komsiluka pala negdje blizu ili je visila s visoke grane
izvan ograde.

Gubio sam jer sam bio fish, za mene je 50 maraka ( od ovog trenutka cu pisati KM umjesto maraka tj konvertibilna marka ) bilo bogatstvo.

Volio sam kad bi imao par KM u dzepu da odem, mozda jos i vise od klade, na bingo koji je bio vrlo popularan u kafanama ili posebnim prostorima.
To je bio bingo 15/90 gdje bi imao na jednoj kartici 15 brojeva od 1 do 90 gdje bi pobjednik bio onaj ko bi najprije skupio 15 pogodaka.
Postojao je i peterac, kao utjesni dobitak, tj kad ispunis kao prvi 5 brojeva u jednoj od te tri vodoravne kolone koje su imale po 5 brojeva.

Cijena jedne obicne kartice je bila 0,5 km, a ove koje su bile vece premije, tipa 500 ili 1000km bi kostale 1km.
Postojali su i progresivni jackpotovi.
Ali bingo je uzimao brutalno.
Cim bi bila neka veca premija dolazili su ljudi kojima se nije igralo na sitno vec bi uzimali tipa po 50-100 kartica kad bi premija bila 1000km i prakticno uvijek bi broj kartica
pokrivao visinu premije.
Recimo za 1000km i 100km peterac gazda bi morao da proda 1100 kartica da ne bude u minusu to izvlacenje ali je uvijek bilo po barem 1500-1900.
A tek na obicnim bijelim karticama koje nisu bile garantovane, isao bi princip 50 posto fonda kao premija, 10 kao peterac, 10 u fond za jackpot i 30 posto ostaje kuci.
A igra bi trajala najvise 5-6 minuta.
Dakle ne ev minus vec super ev minus kako god okrenes.

Ja bi tu dolazio s 2-3 marke i spremnoscu da naredna 2 dana budem gladan i kupovao bi kartice od pola km, cak bi znao izaci iz prostorije kad bi islo garantovanih 1000 jer bi mi bilo zao
da 1/3 ili 1/2 rolla dam za jednu karticu.
Sanjao sam da dobijem neku obicnu bijelu od tipa 50 km premiju, mogucnost da kupim jednu plavu karticu, pa da moja od 1900 drugih bas dobije, nisam ni razmatrao.

Tako je vec i 2001a pocela da tece i vec smo dobrano zagazili u ovaj vijek.
Ucio sam mnogo jer nisam nista drugo ni mogao da radim.
Uzeo sam taktiku da ucim jedan po jedan predmet a na prvoj godini ih je bilo 7, gdje sam odlucio da prva tri dam u ljetnjem roku, druga tri u septembarskom i da prenesem Rimsko Pravo za zimu naredne godine.
Dva sam vec do kraja godine solidno presao i odlucio da tako i nastavim.
I dalje sam bio aktivan na vjezbama iz ekonomije, asistentica je vec napravila svoju grupu omiljenih medju kojima smo prednjacili ja i jos vise jedan specifican lik.
Zvao se Duško i bio je negdje iz Foče i imao je neobican imidz.
S 19 je nosio brkove, bas brkove, kao one u Harisa Dzinovica recimo.
Bio je znatno potkovaniji od mene i sasvim lijepo sam se zblizio s njim dok ga ostali nisu voljeli.

Moj ugled je sve vise i vise rastao, posve neocekivano, Dusko je se vec poceo filtrirati u neke studentske politicke sfere pokusavajuci i da mene progura ali me to zanimalo poput lanjskog snijega.

Obicno je kod mene sve u zivotu islo nekako naopako, gdje sam mislio da se necu snaci i da ce me ljudi psihicki ubijati bilo bi obrnuto, kao sto bi bilo obrnuto i u sredinama gdje sam mislio da ce biti suprotno.
Vrlo slicno je i u pogledu zarade, kad ja nisam imao nista i bilo je lako zaraditi pare onda drugi iz okoline nemaju, a onda kad je njima sve propalo, ja nesto imam.

Nije bilo nikakvih bitnijih preokreta do kraja cijele te godine.
Dosao je taj predrok iz ekonomije, profesor je bio neki idiot koji je bio egzaltiran ako bi mu neko mogao reci na kojoj se stranici nalazi pitanje koje je postavio.
Asistenkinja je obecala da ce nas nahvaliti zbog vjezbi, izvukao sam neka tri pitanja koja sam odavno znao napamet i mislio da nece biti problema ali je trema ucinila svoje i par puta sam nesto zbrljao.
Naravno da je bilo vise nego dovoljno ne za prolaz nego za solidnu ocjenu, on kaze ajde dam ti 9, asistentica uskoci da sam bio najbolji, ja kazem da se ta tri pitanja nalaze na tim i tim stranicama, on me zadivljen
pogleda i upise 10.

Mozda sam nakon dugo vremena tad osjetio neku vrstu srece, dugo bi znao gledati u index tu jednu jedinu ocjenu.
Majka je bila presretna, oceve reakcije se i ne sjecam iskreno.

Dosao je na red i drugi ispit u 6om mjesecu.

O tome iduci put, pozzz.

Evo me s updejtom za kraj mjeseca ( rekao sam da necu kaciti rezultate neko vrijeme jer sam challenge svakako izgubio niti cu se reklamirati za coaching ).

Nakon tri dana pauze pocetkom mjeseca koja su mi otisla na sredjivanje uslova za igranje, usao sam u solidan ritam gdje mi je bilo najvaznije da ne prekidam sessione dok ne odigram barem 6 sati.
Na kraju je bilo bas puno dana s tih tacno 6 sati jer je igra bila drasticno losa i jedva sam odrzao 300 ruku po satu.

Iako je izgledalo da cu dostici 200 sati, na kraju mi je presudilo 5 od 6 dana pauze na kraju mjeseca gdje sam se poceo osjecati psihicki lose i rekao sam sebi da mi treba da provedem vrijeme s porodicom pa sam ih svaki dan, po cijeli dan, vodio gdje su htjeli.

Na kraju sam se zaustavio na 142 sata igre.

https://gyazo.com/23827849123dd2add8aa693d55c96255

Puno sam razmisljao o onome sto je realno da se ispuni svaki mjesec, nekako mi se cini da je 25 dana x tih minimalnih 6 sati, dakle 150 sati ( s tim da ce nekad biti i 8 sati, nekad 6 i pol, u zavisnosti od igre i necu prekidati naravno kad je igra dobra ) najrealisticnije.

Jos jedan problem mi je pravilo sto nikako nisam uspjevao da sredim spavanje, zaspao bi obicno oko 7 ujutro ( sto je previse ) i budio se oko podne, pa onda opet oko 18h i budio se oko 21h.
Trenutno sam u fazi da ne znam kad cu zaspati a kad ustati.

Odradio sam nekih 10ak treninga ovaj mjesec i osjecao se prilicno dobro.

Uglavnom bi neki min cilj trebao biti 450 sati do kraja ove godine, zadnji hdana me raskida i gdje igrati, koje opcije uzeti, da li opet jedan komp ili ipak dva, da li jednu sobu izbaciti a drugu uzeti ili pak zadrzati obje i onda se uhvatim da non stop razmisljam o takvim stvarima sta god da radio.

Okacicu par najvecih / zanimljivih ruku, pa za par dana ili sutra okacim nastavak bio i da nje toga sigurno bi dosad prestao pisati, ovako vjerujem da je to vecini najzanimljivije za procitati.

Poz i sretno svima.

Stvarno zadrhtim dok ovo pisem i citam, kao da mi je ovo trebalo da se sad jasnije manifestuju te emocije koje sam tad osjecao.
Tuga koja ti donosi srecu.
Bolje receno laznu srecu, jer kako mozes biti sretan ako se tako osjecas?
Ali jesi, na neki cudan nacin jesi.
Sretan sam kad sam tuzan.
Ta recenica bi, u moru nekih drugih, mozda najbolje opisala takvo stanje u kojem sam se nalazio.

Da se vratimo na pricu.
Pocela je i 2002g.
U drugom mjesecu te godine sam polozio i poslednji ispit.
Dobio sam 10 iz Rimskog Prava dok mi je profesor srdacno cestitao uz rijeci da tako nastavim.

Nisam bio siguran u to.
Sve sam manje ucio a sve vise hodao, klada a jos vise bingo su mi pomagali da se rijesim stanja u kojem sam se nalazio.
Jer mi je to tada zaokupljalo mozak i zaista bi na sve zaboravljao.
Zaboravljao do onog trenutka do kad je trajalo.
A nije dugo trajalo.
Ponekad bi se omaknuo neki dobitak od 50-60km i onda bi mi srce lupalo dok bi cekao iduci dan.

Da, ocito je da sam postao ovisan.
Ili da je jedna ovisnost lijecila drugu, onu mnogo goru za mene, ovisnost od tuge.

Shvatio sam da sam postao ovisan kad sam negdje pred pocetak ljeta te 2002 prodao zlatni lancic koji
sam dobio za 18i rodjendan i otisao na bingo.
Dobio sam 15km a placen je 100km.

Nekako u proljece te 2002 pa u buducem periodu u meni su se sve cesce radjale one najgore misli, suicidalne.
Nekad sam se po 24h dnevno borio s duhovima suicida i mislima koje su bile tako britke da su se pretvorile u snove i cesto su me budile.
Sve je besmisleno, svi cemo umrijeti, bilo sta je uzaludno...
Negdje u tom vremenu sam intenzivno poceo da citam kjnige o budizmu, ali ne one varijante poput Zena isl vec iskljucivo o izvornom Budizmu.
Prosto je nevjerovatno koliko je prije 2600 godina, kad je Evropa bila niz divljih plemena, pogodjeno nesto sto je moderna fizika dokazala tek u proslom vijeku.
Necu sad pisati o tome, koga zanima nek procita ali prakticnost tog filozofskog sistema u skladu s pragamticnosti i teznja ka istini koju svaki dan svi vidimo, je nesto
sto bi zaista svaki covjek trebalo da procita barem najosnovnije stvari.

Poceo sam da posudjujem male iznose, po 10km jer niko vise nije ni imao.

Najvise sam bio u Bingu imenom Vrbas. U uzem centru grada postojalo je 7-8 tombola i sve su radile punom parom.
Grad je bio lud za bingom.

Posebno sam zavidio starijem gospodinu Dinku koji je volio bingo i imao pare i onda bi isao od jednog do drugog po cijeli
dan i igrao samo garantovane premije od 500km i vise i kupovao po 60-120 kartica.
Pricalo se da je znao otici u minus i po 50k km kad ga ne bi islo.

Jos veca faca je bio izvjesni Mika, covjek od nekih 35g.
Mika je bio bombarder koji je napadao jackpotove i samo one premije od 1000km.
Kad dobije castio bi cijeli sto.
Jednom sam sjedio i igrao moju jednu karticu od pola marke kad je on sjeo za moj stol i dobio 1000km a uzeo je oko 150 kartica.
Bilo nas je 7-8 za stolom i on je svakom ostavio po 10km.
Pravi gospodin.
I uvijek sam navijao za njega.

Naime, to je bio gotovo pa obicaj da ljudima koji sjede za tvojim stolom nesto ostavis kad dobijes, barem onima kraj tebe i preko puta tebe, znaci za dvije ili tri osobe.
Tu je bio i jedan specifican lik od nekih 50ak godina koji je izgledao kao tipicni gradski klosar.
Volio je poker aparate a bingo rijetko igrao i zvao se Deni.
Deni je uvijek bio tu kad bi se igrale garantovane premije i onda kad bi vidio s kojeg stola je neko dobio, onda bi on brzo sjedao za taj stol u trenutku kad je dobitnik
isao do kase da uzme pare ( za vece dobitke si mora oda ides do kase s dobitnom karticom ) pa bi dobitnik u magnovenju castio sve za stolom po par maraka ukljucujuci i Denija
koji bi odmah s tim novcem odlazio do pokera.

Medjutim, onda se u Vrbasu desila situacija koja je mnogima zapecatila sudbinu negdje u maju 2002.
Super bingo koji je bio setajuci ( kretao od broja 47 pa do 52 i onda nazad ) je narastao na 30k km, uz njega je bio i obicni jackpot koji je bio oko 10k i isao na max broj 45.
ZNaci ako ispunis svih 15 brojeva sa svoje kartice do 45e izvucene kuglice dobijas jackpot.
A za Super Bingo do tog broja na kojem se trenutno nalazi.

Super Bingo, ili crvena kartica, se igrala na svaki pun sat.
Mika je poceo na 30k da napada sa cijelim blokom.
Naime, radilo se o ogranicenoj seriji kartica od 1 do 1944.
Ako je Mika kupio cijeli blok, ostali su morali da kupuju kartice iz druge serije i onda bi to bile duple kartice.
Npr imas seriju pod brojem 875 i kupis cijeli blok od 1944 kartice.
Onda idu u prodaju iste kartice ali iz druge 876 serije i recim oda cijela sala kupi kartice od 1 do 500 onda su te kartice duple.
Tj kad bi izasla kartica recimo 258 onda bi dobil ii Mika i neko iz sale pa bi morali da podjele premiju ili jackpot a ako bi dobila kartica preko 500 pnda bi Mika dobio sam.

Jackpot je rastao a Mika igrao svaku.
Nevjerovatno koliko je puta izasao na broju recimo 50 a da je jackpot bio bas tad recimo na 48om broju.
Pa onda izadje na 49om a jackpot na 47om.
Ludilo je trajalo 7 dana.

Mika bi na bloku dakle imao sigurnu premiju koja je iznosila 50 posto + 10 peterac.
Dakle kupio bi blok od 1944km a dobijao sigurno nazad oko 1150 km.
Pad od 800km po partiji ako jackpot ne izadje.
10k dnevno.

Super bingo je na kraju dosao do 100k km + 20k obicni jackpot na 45oj kuglici.
Dakle ako neko izadje na 45oj nosi oba jackpota.

Problem je bio sto je ludilo trajalo 7 dana, i Mika je izgubio sve sto je imao u zivotu a imao je oko 65k km.
Pitao je nakon tapije gazdu da mu posudi 5k ali mu je ovaj rekao da moze da mu da samo 500km.

Kad je SB napokon izasao sedmi dan, skupa s obicnim jackpotom bilo je cak 4 dobitnika jer je i staro mlado pohrlilo tu, pa su se cak i bez Mike prodavala po 4 bloka.
I da je dobio izvukao bi mozda 1/3 pada, ako i toliko.

Ja sam se tu vrzmao i bio sretan sto mogu i da gledam to ludilo jer se unutra vise nije ni moglo uci pa su ljudi igrali i s parkinga.

Vrbas je prostom matematikom samo na super bingo karticama zaradio oko 300k km za 7 dana i imali su nevidjeni promet i na ostalima.
Kasnije smo racunali da su inkasirali najmanje 3 miliona maraka cistog profita za 7 dana.
Uskoro ce to mjesto postati pocetkom mog novog uspona.

Nastavljamo...

Hvala Robi, tvoje rijeci su uvijek pravo osvjezenje. Posebno sam zahvalan za prepisku na skajpu. 

Sto se tice handa, radi se o donku koji je igrao nesto tipa 85/1, nisam imao full stek, dole su dva fd, posto ne rejza pfr ocekujemo da cesto ima over parove koje ce zgurati i mislim da je standard play.

Ok, evo me s neuobicajenim updejtom.
Imam tacno 0 sati ovaj mjesec.
Kako se to desilo?
Jedan dan isao u drugi grad na servis auta, jedan dan neka svadba itd itd. Desio se i slucaj klasicnog scama gdje sam ostao kratak za skoro 3k eura i sto je najgore taj igrac je bio preporucen.
Desio se netom prije tog vrlo slican slucaj koji nije klasicni scam ali nije ni daleko od tog.
I taj slucaj se desio na preporuku igraca s kojim imam saradnju i koji je super korektan lik, isto kao i u prvom slucaju.
Za slucaj scama sam zelio da objavim ime i prezime doticnog igraca, ali ipak to necu da uradim.

Uglavnom, vise mi nece pasti na pamet u zivotu da bilo koga stejkam, a kamoli da mu uz to posudjujem pare i kupujem h2n i slicne stvari.
Deal moze s bilo kim ok igracem, kao CFP i polaganje depozita kao osiguranja da ce neko deal postovati.

Te dvije situacije su me strasno pogodile, u svakom smislu, osim sto sam ostao bez 6k eura.
Uglavnom, to mi je uzelo par dana, psihicki, plus svima ostalima ide lose pa sam i oko tog bio zabrinut, jer dealovi koje sam dao su previse dobri, nadrealno dobri, a okolnosti koje se prije svih ticu kvalitete igre su se jako promjenile.

Trebalo mi je nekoliko dana razmisljanja i konsolidacije, dok se nisam ubjedio da cu valjda odsad biti barem na nuli sto se tog tice, i da vise nikom novom necu dati ni promil sanse da me prevari.

Jos jedna zivotna lekcija koju sam ucvrstio, a koja glasi da mozete jedino sebe promjeniti a ostale nikako. Mozes prema nekom biti najbolji na svijetu, to ga nece navesti da postane bolji ni za promil.

Pozitivno je sto sam opet jako puno vremena proveo s porodicom, valjda na taj nacin perem savjest za sve one dane u buducnosti kad necu imati vremena.
Tako je proslo prvih 10ak dana ovog mjeseca a onda se 11.10 desilo nesto cudno.

Bila me sramota i pisati o izazovu za kilazu jer je bilo jos gore nego na pocetku.
I sad me sramota reci da sam navukao rekord koji ni vaga od 180kg ne moze da podnese ( nije utjeha sto mi niko na svijetu ne bi dao ni blizu toliko ). Vjerovatno je bilo oko 188-189 ( morao sam se osloniti malo prstom ruke o frizider da se zaustavi na 182,5 ).
Nije taj moment presudio, nije  ni strah od smrti, mozdanog, da ce djeca odrastati bez oca...
Sve to je bilo tako i ranije i milion puta sam poceo i odustao.
Cim me nesto razjebe ja bi se prezderavao i osjecao da u tim trenucima mrzim sebe najvise na svijetu.

Cak se nisam ni vagao prije toga vec poslije, onda kad sam odjednom osjetio neki poriv da vise necu pokleknuti.
Taj, nazovimo ga Osjecaj, nisam imao ni kad sam bio na 115, trenirao svaki dan i izgledao top.
Nikad nije bio toliko jak kao sada.
Kao da mi je neko naredio da me vise niko i nista nece sjebati i zaustaviti, kao neko ko ce me cuvati.

6 dana i 4 treninga u teretani s trenerom.
Guram tegove kako ih nikad nisam gurao.
Toliko puta ranije bi na prvi znak otpora odustao, predao se...
Cak i kad lezim, ruke bi mi klonule kad bi pomislio sta me sve ceka.
A sada, samo stisnem sake do boli i kazem da me niko nece zaustaviti.

Ovih 6 dana sam u potpunosti promjenio prehranu.
Prvo sam pazljivo probrao namirnice koje stabiliziraju visok pritisak.
Svaki dan mi pocne sa casom vode s 1/4 limuna i malo cimeta.
Onda dorucak od smjese grckog jogurta i ovsenih pahuljica, banane, malina, par badema, datula i jos poneceg. Rucak pecena riba na maslinovom ulju, onda pilece bijelo meso kuvano s krompirom, kuvana bjelanca jajeta. Nekad neki kuvani kupus umjesto krompira. Zelena salata s kukuruzom, lukom i tunjevinom. Kuvana integralna riza nagusto sa komadicima bijelog pileceg. Kupus salata sa rotkvom, cveklom i tikvicama,  pa jos jedna banana u toku svakog dana, brokula, bareno povrce, gljive itd itd.
Takve obroke sam kombinovao stalno, uz uvijek grickanje 6-7 badema, oraha, neku krusku itd kad bi osjetio glad.
Imam u planu od mesa jesti i dalje samo pilece bijelo i ribu ( tunjevinu, pastrmku, skusu i oslic ).
Jedino cu nekad dodati teletinu i to je to.
Kruh nula, nikakve grickalice, preradjevine, gazirani sokovi, niti ista od bijelog brasna...

U svakom slucaju, sad cu to redovno updejtat, dokle god mislim da ce mi pomoci, i postavljati i neke slike sta jedem.

Kalorije brojim, ali ne striktno.
Tesko je bas izbrojati u jednu koliko ima takav dorucak ili tanjir corbe s kupusom isl ali okvirno znam vrlo dobro i vazem meso itd.
Unosicu oko 1500 do 2000 kalorija dnevno, s tim da ce to biti mnogo blize 2000 nego 1500.
To ce po matematici, uz intenzitet treninga vjerovatno na ovu kilazu rezultirati mjesecnim gubitkom od 6 do 8kg. Mozda malo previse ali umoran sam od citanja i kombinacija.

Jednostavno osjecam da sam na pravom putu i ovako cu barem do Nove Godine, a vjerovatno i dosta kasnije.
Tek kasnije cu razmisljati o keto i ostalome.

Shodno tome, zelim zapeti i u pokeru ovo sta je ostalo do kraja godine.

Stavicu za poker neki cilj koji ce biti min 400 sati, mid 450 i max 500 do kraja godine.

Tako da cu updejtat i broj sati  u komadu.
Kacicu i neke zanimljive ruke, pisati kako se osjecam, updejtati vagu redovno itd itd.

I naravno, nastaviti sa pricom.

Puno srece i pozdrava, pisemo se opet za par dana.

Zadnji popravljao Uskebasi (17-10-2022 02:39:23)

Evo da se javim s updejtom u kojem ce najmanje rijeci biti o pokeru.
Odigrao sam 36 sati od zadnjeg updejta i to zasad sve ovaj mjesec.
Opet nekih par problema oko programa isl zbog cega sam izgubio dva dana igre i nisam igrao preduge sesije, taman hvatanje prave forme za poslednja dva mjeseca ove godine.

Vazniji je updejt za kilazu.
Danas je dan broj 16 otkako sam poceo.

Nisam poklekao ni u cemu i polako ulazim u semu.
Nakon posta se spremam u teretanu sto ce mi biti trening broj 11 u ovih 16 dana.
Kondicija je puno bolja, ja sam puno bolje i raspolozenije.
Vec se zahuktavamo, kruzni treninzi s tegovima itd, traka, steper ...

Imam trenutno oko 181,5kg.
Cudno je da sam toliko imao i prije 7 dana ali tezina varira jer pijem 4-5 litara vode sigurno, samo na treningu popijem litru i po.

16 dana bez crvenog mesa ( osim par puta kuvanu teletinu ), bez korice hljeba, bez kapi gaziranog.

Poceo sam od prije neki dan ipak unositi vise kalorija, 2k je malo.
Tezicu da to bude puno blize 3k ili 3k, bazalni metabolizam za 135kg sto mi je neki srednjerocni roll je svega 2800 kalorija ( a za moju tezinu je sad oko 3200 ) i ovo vec spada u srednji intenzitet vjezbanja tako da vjerovatno potrosim oko 4200-4500 kalorija sto znaci da radim deficit od mozda 1500 kalorija dnevno, sto bi ispadalo oko 6kg minusa mjesecno.

Ne zelim ici preko toga, kasnije cu teziti da to bude gubitak od 5kg a kasnije i oko 3-4 po mjesecu.
Zelim dati sansu kozi da se vrati sama u normalu a ne da idem na prislilno uklanjanje.
I zbog zdravlja i svega ostalog.
15-18 mjeseci je realan rok da sa 187 koliko sam negdje imao dodjem na oko 107.

Veliki je problem i unijeti 3k kalorija na ovu ishranu kad nema kaloricnog mesa ali cu se truditi, dodacu bademe na 100 grama i orahe isl, bitno je i da nijednom nisam bio gladan ili mozda svega 1-2 puta da sam osjetio glad.

Evo neke slike sta jedem.

Pozdrav do iduceg puta.

https://gyazo.com/255c6c2334c3c3e6a91e76cc4975ab5d

https://gyazo.com/d155dbceaaadeb171b54c3bd2d428681

https://gyazo.com/153d65c960ab0155682620f125e6c2b6

https://gyazo.com/d90e5ddbdbb4fedd63f0052966c1731b

https://gyazo.com/9105781888721d8256291c391c97c1bb

https://gyazo.com/b7cdf8a3df2f2a7662db2b10d876df4f

Zadnji popravljao Uskebasi (26-10-2022 17:19:57)

Ljeto 2002 je bilo psihicki mozda i najteze u mom zivotu.
Vjerovatno sam bio na samoj granici ludila, kojeg bi ponekad s nekim postupcima i prelazio.
Suicidalne misli su se rojile neshvatljivom brzinom, citao bi o tome sve sto sam mogao da nadjem.
Sklonost da sam sebe povrijedim je bila sve vise izrazena.
A ja nisam imao s kim da razgovaram o tome, nisam imao nikoga.
Uzeo bi zilet i radio duboke rezove ispod ramena jer sam zelio da vidim da li sam spreman za bol koja bi trebala da se podnese ako zelis umrijeti.
I danas na tim mjestima na obe ruke su od tog ostali uzasni oziljci, koji su vjerovatno trebali biti i zasiveni ali su ruzno zarasli.
Kad me neko i danas vidi tako, prvo pitanje u cudu bude, sta ti je to, i uvijek slazem da sam davno pao u neku bodljikavu zicu koja mi je to napravila.
Nekako sam bio spreman za to, osjecao sam se spreman.

Ponekad ne bi spavao namjerno po dva dana, i u tim okolnostima kao da bi sve bilo lakse za uraditi to, kao da sam u uslovima nesanice koja je prisilno izazvana,
mogao da vidim svijet iz nekog drugog ugla, kao da mi se stanje svijesti mijenja.
Takav cin je morao da ima opravdanje koje bi sve vise nalazio u tome da sam u pravu, da je to priroda svijeta i da oni koji ranije odu treba da budu sretni jer su ranije rijesili tereta.

Citao bi i najgoru literaturu koja se mogla naci u takvom stanju duha.
Jesenjina i danas znam napamet na desetine pjesama, Jade mladog Vertera, svako stivo o izvornom Budizmu, Sopenahuera, psiholoske traktate...
Svake sekunde su mi se u glavi rojili citati o svemu tome, koje bi toliko puta ponovio u sebi.

Seneka: * Zar ne vidis put do slobode, zasto me to pitas? Vidis li onu strmu liticu, vidis li onu bocicu s kukutom?
Ti me pitas koji je put do slobode a ja ti kazem. Svaka vena u tvom tijelu. *

Sopenahuer: * Ako si jedan svijet izgubio, ne tuguj, jer nije nista. A ako si jedan svijet dobio, ne raduj se, jer nije nista. Prolaze bolovi i slasti. Prodji pored svijeta, jer nije nista.*

Buda: * Jesam je uzaludna misao, nisam je uzaludna misao, bicu je uzaludna misao, necu biti je uzaludna misao. A uzaludne misli su kao neka bolest, kao rana, kao trn. *

Takvo stanje je jos vise povecalo ionako visoku stopu hipersenzibilnosti.
Umirao bi od bola kad bi vidio gladnog psa na ulici, zgazenu macku, pitajuci se zasto svijet mora da bude bas ovakav.
Plakao bi danima i danima, kao mlada grana ostavljena na nemilost snaznoj oluji.
Sve oko mene me lomilo.

Toliko da sam sve to vise shvatao kao neminovnost koja se i ne moze promjeniti jer je to moja sudbina, a od sudbine nema smisla bjezati.

Zanimljivo je kako u takvom stanju svijesti nikad nisam posegnuo za nekim opijatima.
Nikad u zivotu nisam pio, nisam uzeo neku drogu, niti travu, nikad nisam pusio i nikad nisam pio cak ni kafu.
Nisam popio aspirin niti kafetin.
Uvijek sam zelio da mi glava ostane sto cisca i neke emocije za koje prosjecan covjek treba poticaj, uvijek sam mogao da dozivim bez ikakvog dodatka.

Vjerovatno danas ovo ne bi pisao da nisam imao podrsku od Mikija.

Miroslav, ili Miki kako ga je cijeli grad zvao, je bio par godina stariji od mene.
Nije bilo osobe koja ga ne bi mogla voljeti.
Miki je bio nevjerovatno pametan lik, sa 16 godina je pisao knjige, imao imidz klasicnog pankera s dugom kosom i neobicnim stajlingom.
Ali nikad nikome nije naudio, niti blizu tog.
Bez ijednog razloga, kad je imao oko 17g, pokupila ga je retardirana policija u nasem gradicu, odreda nepismeni ljudi koji nemaju veze s zivotom.
Zlostavljai su ga cijeli noc u stanici, pretukli i polomili.
Gasili cigare na njemu.
Pravda je bar djelimicno zadovoljena mnogo godina kasnije.

Nakon tog dogadjaja, ali i mnogo prije Miki je bio idol svih 30g- ljudi u gradu.
Taj dogadjaj ga je ucvrstio kao neprikosnovenog idola.
Ako bi svi u gradu rekli *sta ima* a Miki rekao *kak ima*, od tog dana bi svi rekli *kak ima*.

Upoznali smo se u toj prastaroj teretani, u koju je in poceo da dolazi, kad sam ja imao 21g a on nekih 25g.
U toj fazi je on vec prosao identicne misli koje sam ja vec imao, i sve vise je pricao o Bogu i kako se nasao u tome, od totalnog ateista i blasfemiste.
Iako ja Boga nisam nasao ni tad, a ni sad, niti sam ikad pokusavao da ga trazim onako kako to vecina ljudi zamislja, Miki mi je mnogo pomogao.
Cesto bi setali uz Savu i pazljivo bi slusao moje probleme, pricao mi detaljno kako je on to sve prosao kao i ja ali nije pokusavao da me okrene nekom Bogu isl
jer je vidio kako to ne zelim da prihvatim ni po koju cijenu.
Cesto bi mi govorio da to izbacim, da zivot ide dalje, da imam razloga da budem ziv, kako imam dobar izgled, inteligenciju, a uskoro cu imati i obrazovanje itd.

Puno mi je znacilo to sto mi je govorio, i iako su moja stanja i vizije i dalje bili vrlo teski, kao da se nazirao neki zracak sunca koji ce povremeno da me obasja i dati mi snage da zivim,
prije nego sto ga opet zakloni ogromni, tamni oblak.

Zapravo, ja od slicnih uvjerenja koja sam imao tad, nikad nisam ni odustao.
Zauvijek su ostala tu, preplicuci se s mojim zivotom.
Jedino sto sam nasao nacin da nadjem vise kontraargumenata zasto ne smijem dopustiti da me sve to opet odvuce na najmracniju stranu, kao nekad.
Nekad je se s tim nemoguce boriti i doDju dani kad opet osjecam da mi zemlja propada pod nogama, nekad je podnosljivo, nekad ne mislim na to.

Nastavljamo...

VS REG

....................................................................................................

BOT

...............................................................................................................

REG

.....................................................................................................................

REG

..............................................................................................................

REG

..........................................................................................................

FISH

.................................................................................................................

FISH

.................................................................................................................

REG

......................................................................................................................

REG

........................................................................................................................

REG

...........................................................................................................................

FISH

Zadnji popravljao Uskebasi (14-11-2022 04:03:00)

Evo, prodje i ovaj mjesec u kojem sam zadnji session imao prije 17 dana.

Totalno out od pokera.
Ganjao svo vrijeme da nesto kupim sto mi je najbitnije, i na kraju nisam uspio ( ne mojom krivicom ).
Izgubio sam na to u totalu barem 7-8 cistih dana i stalno bio iskidan na sve strane.
Na sve to cerkica ima temperaturu koja ide i do 40, upala grla i traje vec predugo, zeli da budem uz nju stalno.
Ali se stanje ipak poboljsava.

Po svemu sudeci, nakon ovolike pauze, ovaj mjesec ce mi biti hvatanje forme za iducu godinu.
Iduca godina kao iskupljenje za ovu i sve prosle, opet cilj od tih famoznih 2000 sati, iako nemam pravo na optimizam.
U ovoj sam imao samo bljeskove a kontinuitet nikakav.

Ok, idem uhvatiti barem formu u ovom mjesecu ali vec sad se uzasavam bola i smetenosti koji cu osjetiti kad se, nakon ovolike pauze, pocnem gubiti na 6 tabli.

Za treniranje sam vec bio bolji.
Nisam poklekao, imao sam 15ak treninga u teretani, unosio oko 2500-3000 kalorija.
Jedino sam malo vise poceo jesti neka kaloricnija mesa jer je pretesko unijeti toliko kalorija od ribe, piletine i salata.

Rezultat je ok i zadovoljan sam jer zaista zelim sebi dati dovoljno vremena da mi to postane nacin zivota.

Prosli mjesec sam poceo sa 180-181kg, u ovaj ulazim sa 176,3
Znaci nekih 4-4,5kg manje ali su puno vise isli centimetri.
Nek ovu godinu zavrsim sa nekih 171-172 i bice ok.

Iduci put, za koji dan, updejtam bio, imam jos 3 ili 4 posta do dijela o aparatima i njih sam ispisao vec 17-18 unaprijed.

Jos bi samo zelio dodati ( a ovo cu ponavljati cesce ), da mi je Ziga dao malo bolje dealove jer imam dosta ljudi kod njega pa mi se otvara prilika da zaradim 3-4 posto od necijeg rejka a da dam nekome njegov deal koji je veci nego da sami dodjete kod njega.
U prevodu, vi bi imali malo bolji deal nego da se sami obratite Poker Prou a ja par posto od rejka, pa super za obje strane.

Tako da ako neko cita, a hoce igrati na aplikacijama, GG ili bilo kojoj sobi iz Pokerpro ponude, moze da me kontaktira.
Ili ako ima stare naloge a hoce nove s boljim rb isl.

Eto, pisem nastavak za koji dan.
Pozdrav.