Nakon što se ono dogodilo počeo sam čitat neke knjige. Shvatio sam da imam krivo naučenu vještinu.
Od malih nogu nas uče da poraz nije dobar, da ga treba mrziti, da je pobjeda jedino što vrijedi. Kad igraš nogomet sa frendovima iz ulice, kad dobiš manje od 5 u školi, kad ti netko napravi nešto loše da mu još jače vratiš. Filani smo time od malih nogu. I to postane normalno, ispravno.
Jednog dana, shvatiš da ne mora biti tako. Shvatiš da je poraz najbolja stvar što ti se može dogodit. Ako naučiš iz njega. Ako preispitaš svoja dosadašnja uvjerenja, ispraviš ih, radiš na sebi, pomičeš granicu. To je ono što čini čovjeka sretnim. To je, uostalom, ono što je utjecalo na razvoj civilizacije.
Također, jednog dana taj dan ne dođe. Pa idemo kroz život mrzeći poraz. Smišljamo isprike kao manjak talenta, nebeske sile, politiku, mafiju, rigged site, sreća itd. Pokušamo pronaći načine da izbjegnemo poraz, da ga ne osjećamo. Tad se sjetimo shortcuteva, vrlo rizičnih i više ili manje moralnih. Ili jednostavno prihvatimo poraz kao svoj život i odustanemo.
Moj način suočavanja sa poker porazima je bio shortcut. Upalit veće limite, ako uspijem super se osjećam, ako ne uspijem ionako sam poražen, svejedno je. Novci ionako nisu nikada bitni. Osim ako to želiš. Bitan je osjećaj pobjede, moći, ponosa. Ne mogu se točno sjetiti kad sam postao takav, jel dok sam igrao bombermana na nintendu ko mali ili izmišljajući isprike za koju lošu ocjenu, ali znam da sam odlično istrenirao ovu vještinu kroz srednjoškolske dane klađenja i kasina gdje je mnogo puta shortcut uspio, došao si iz osjećaja poraza u osjećaj pobjede i jeeeben si. Nesvjesni mozak se sjeti toga sljedeći put u takvoj situaciji.
Mrziti poraz definitivno nije loša stvar, to je vjerujem zajednička osobina svih ljudi, ali kontrolirati i usmjeriti mržnju na nešto dugoročno korisno je ono što bi se trebalo učiti od malih nogu. Iako sam poprilično improveao u ovom dijelu, to još nije na razini koju treba imat netko tko živi od ovog.
Piše u knjigama da je moguće relearnat ovo, te sam odlučio ispravit na ovoj način:
Cilj je natjerat se movedownat što češće, pratit reakcije i osjećaje te ih ispravit logičkim razmišljanjem. Bit će sigurno teško, ali s vremenom se nadam da će to postat nesvjesno razmišljanje.
Kao nagradu za uspješan završetak challengea, uplatit ću si put u Kolumbiju kod dragog prijatelja.
Sve najbolje svima za blagdane!!
Hvala @Mello na lijepim riječima.