Mogućnosti traženja (Strana 11 od 14)

A otprilike, ali si naveo tek manji dio razloga.

Ovde se vise radi o tome da targetiras sa sajzom odredjeni dio rangea koji je najlogicniji po statsima ili po tendencijama.

Ovde se radi o drugom, tj ajmo izvrtiti hand uotpocetka, reg je doplatio kao drugi iz bb nakon fisha i sad iz sredine donka flop.
Ofc to nikad nije air ali je vrlo legitimna strategija koju i sam apsolutno koristim jer ima nevidjene prednosti naspram opcije da uvijek checkiras.

Kad je pao ovaj turn i on nastavi, sajzing ga prilicno odaje jer se radi o solidnom regu ispred kojeg je dovoljno biti jedan level.
Nece nastaviti cbetati 80 posto na ovaj turn vise sa nekim setovima 77 i 22 niti Q7s, dva para keceva nema nikad u rangeu ionako, i ovde bi sa svim tim rukama nastavio manji sizeing ( za vecinu regova je size tell odlican exploit ) jer ne zeli da dobije rejz ovdje sa setom.

Da je nastavio manji size onda bi ga uvijek rejzali onoliko koliko je dovoljno da mu ne damo direktne odove za call i da jos nesto zaradimo od njegovog calla bez odsa dok on ceka da se upari i ofc foldali river na svaki donk bet eventualni ako se upari ( pa cak i na 20 posto pota ).

Ovako je to prilicno izvjesno da ima flush kad nastavi ovaj size, idemo sad po max value jer ciljamo top dio rangea i ljudi se ovdje nece nikad ubjediti kako ti shoveas nuts ili second nuts boju vec ce uvijek oni s levelom ispod kapirati kako ces ti ovdje naci neke blefove s Kc ( koje zapravo i nemamo u rangeu jer smo zvali flop i mozda jedino sto cemo zvati donk bet bi bio AKo gdje je jedna karta club i sad posto je turn pao Ac ostaje samo u toj soluciji Kc ali je to sad top par top kicker plus nuts fd i neces u zivotu s tim gurat turn ip ovdje ).

Ne zelimo da se upari ili da padne cetvrta boja pa da izgubimo value, line ima u njegovim ocima manje smisla itd itd.

Generalno, ja sve ucenike coacham na nacin da uvijek targetuju dio rangea vs poola i pokusaju odrediti idealan sizeing s kojim zele da postignu cilj u odnosu na snagu rangea protivnika do kje su dosli na osnovu statsa ili tendencija ili akcije.

Konkretno, ja cu nekad betati mega fishu 2bb na riveru u pot od 20 s fullom ne s namjerom da nesto indukujem vec je prosto cijela akcija u toj ruci i jos mnogo toga jasno ukazala da mu je range sranje  pa onda ides da dobijes bilo sta.
I obrnuto.

Nadam se da sam ti pomogao s ovim, svaki hand je filozofija za sebe i kad radim casove, tj kad je tema analiza nekog handa obicno su 2 handa vise nego dovoljna da pokriju cijeli sat jer ce se uvijek ici na barem 10 simulacija u smislu e sta da je pala ta karta il ista da je on odigroa drugi size itd itd. 

Prosle su 2/3 mjeseca, iako sam imao velike planove, konkretno da ponovim prosli mjesec po broju sati, od toga nece biti nista.

Odigrao sam nesto vise od 78 sati.

Prva dva dana ovog mjeseca sam spavao po 17 sati bukvalno jer sam bio premoren od proslog, onda sam dva dana proveo u Sarajevu jer sam morao da rijesim neke transakcije s ucenikom i jos jedan dan je otisao na sweatanje ucenika bas kad sam mislio upaliti session, nismo dugo radili, ostao sam skoro tri sata, onda se javio i drugi i dan je otisao.

Da je tih 5 dana bilo po 8sati, tj 40 sati total, sad bi se mogao potuci za 200.

Ovako kao min cilj ostaje barem 150 do kraja mjeseca a ako budem motivisan volio bi 167 sati, tj da barem za 20 minuta prebacim potrebni average po mjesecu.

komp 1

https://gyazo.com/79acd4709729280f4cf314f3ba24120f

komp 2

https://gyazo.com/dacceae39ad8298af5fcac32cf83008d

.......................

Evo i nekih random 10-15 zanimljivih ruku ( blefova, callova, vecih potova itd ) vs regova, fisheva, botova ( naglasicu vs koga je hand )

HAND 1 VS REG

HAND 2 VS REG

HAND 3 VS BOT

HAND 4 VS REG

HAND 5 VS REG

HAND 6 VS REG

HAND 7 VS REG

HAND 8 VS REG

HAND 9 VS REG

HAND 10 VS REG

HAND 11, CO FISH, BTN REG

HAND 12 VS FISH

HAND 13 VS FISH

Hocu, na tvoj zahtjev.

Ali se vracam od iduceg mjeseca na 1 post u 10 dana jer ce definitivno zavrsiti ranije nego sto bi zelio ako nastavim tako cesto.

Znam dobro koliko mi je dosadno ( a vjerujem i vecini ) citati neke updejte koji su vezani samo za poker.

Ne mora se tu raditi o privatnom zivotu ali neki opisi vezani za poker, opisivanje emocija koje se dogadjaju dok se igra isl, ili npr kad je OroJaNjivu opisivao na pokerasima likove s kojima je igrao live, to mi je bas gotiva za citati i zakuje me za ekran.
Uvijek sam volio te kockarske price, rezone, opise, sta su prolazili i kako su ucili...

Eto, opet me sramota barem jednog dijela jer bi danas trebao izbaciti updejt za kilazu ali nisam ni stao na vagu jer bjezim od realnosti, s trenerom sam dogovorio jos prije par dana da nastavimo raditi ali svaki dan iskrsne nesto oko casova ili drugih obaveza.

Precesto zaboravim da sam stavio 4k sati za dvije godine zbog onih bolesti pocetkom godine pa da ne moram da igram bas 200 sati svaki mjesec vec je ok samo da predjem tih 166.

Ali moram priznati, precesto je u meni misao kako bi bilo fenomenalno da to ipak nadoknadim do kraja godine pa da svaki mjesec odigram 200 sati.
Bilo bi ono, Uske je supermen, moze dati fore koliko hoce, on sve moze, u mojim ocima naravno.

Ali moracu malo stati na loptu jer sve obaveze koje imam oko coachinga ( ponekad potrosim i dva sata dnevno samo na pripremu, prebacivanje para, racunanje itd ).

Naravno da mi to nista ne vrijedi jer cu ako ovako nastavim umrijeti, i onda necu ostvariti nikakve ciljeve, trazim toliko taj zeljeni klik da se uhvatim treninga i ishrane, ali kod mene se ocito nista ne moze dogoditi vjestacki vec bas mora da dodje moment.
I kad dodje ili cu uraditi sve maximalno ili necu nikako, ne postoji sredina.

Najvise su me za ishranu i trening i sjebali savjeti poput jedi tad i tad, trreniraj tad i tad, a najbolje sam prolazio kad sam slusao tijelo.

Dobro, dosta o tome, eto nisam se pravio da sam zaboravio updejtati za to, vec sam napisao kako jeste.
A to su dosta veliki koraci za mene ( i mislim i za vecinu stanovnistva planete ).

Tj. priznavanje istine samom sebi.
Previse sam puta bjezao od istine u zivotu da mi se i sama pomisao da sam postao sposoban da je sebi priznam cini kao neka vrsta prosvjetljenja.

Sta god da se desilo, zavrsicu ovaj blog, kakav god bio rezultat toga.

Mozda ce to biti i moja najveca pobjeda u zivotu ali mi jako godi sto ovo pisem.
Kao da vadis trn koji ti je dugo bio u stopalu.

Ok, skrenuo sam s teme, tako stoje stvari.
20.5 ide updejt za poker s nekim odigranim rukama, onda 30.5 opet updejt za kraj mjeseca i 5.6 nastavak bio u standardnom jednom odlomku.

Iduca stvar koja je mnogo uticala na aparate je bilo preseljenje Romskog naselja.
Neki retard zaduzen za etnicko ciscenje je zakljucio kako je lose da se tu setaju Romi muslimanske vjeroispovjesti dok se okolo vodi rat.
Tako da je jednog jutra nekoliko autobusa sa svim Romima otislo u pravcu Svedske.

To je drasticno smanjilo promet aparata.

Iduca losa stvar je bila ta sto se Luka, kao glavni stejker naljutio na mene iz nekog razloga kojeg se i ne sjecam ali se dobro sjecam da je bio banalan.

Nakon tog, Bilja se ozbiljno razbolila.
Pored nosa joj je pocelo izlaziti nesto kao masno tkivo, uklonili su joj to, reakcija je bila losa, niko nije znao jel se pretvorilo u kancer ili nije.
Mjesecima je isla po pretragama i bolnicama ali se na kraju ipak, mnogo kasnije, na srecu ispostavilo da je sve bilo ok.

Onda je i Ljilja prestala da radi.
Njeni gubici su bili toliko ozbiljni i mjerili su se u hiljadama maraka ( ispostavilo se da ja nisam vadio ni 20 posto para koje bi ona izgubila dok ja nisam tu ) i morao je otac iz Austrije da intervenise.
Onda joj je i Velo zaprijetio da mora dati otkaz jer ce je ostaviti, sto joj je bio najveci strah, te je na kraju to i ucinila.

Nekad je tu prolazila hrpa vojnika s torbama iduci ko zna otkud i sjedali bi na aparate.
Rat se nekako blizio kraju, i toga je bilo sve manje, vec se odavno dogovarala preraspodjela teritorija.

Dakle, da rezimiramo.
Redukcije struje, odlazak Roma i manji promet vojnika, Luka, Ljilja  i Bilja kao glavni stejkeri out.

Sve lose sto se moglo desiti se desilo.

Ali kad krene nizbrdo, a tu lekciju sam naucio i u zivotu i u pokeru, tj kad ti sreca jednom okrene ledja onda redovno sve podje naopako.

Vrlo brzo se desilo da majka vise nija mogla da trpi ponizenja gdje je radila samo za hranu i posvadjala se i na kraju i ona kao poslednja otisla od tajkuna i njegove zene.

Jedino sto je donekle bilo dobro u tom periodu je da je otac shvatio da nakon visemjesecnih lutanja da je pogrijesio i da zeli da se vrati.
Nasao je novo zaposlenje, kao radnik na pilani, tj dizace balvane, nositi ih itd, za neku ponizavajucu dnevnicu ali drugog izbora nije bilo.

To nije potrajalo dugo, najvjerovatnije od tolikog tereta sjebao je rame, bolilo ga je toliko da vise nije mogao, na pregledu se ispostavilo da se neka kost u ramenu odvojila i da je neophodna operacija.

Naravno da nismo imali novca za operaciju ali je ne znam na koju foru uspio da mu to odrade i znam da je bukvalno nakon 8-9 godina dobio na posve drugu adresu nalog da plati troskove ili ce mu konfiskovati sve sto ima.

Mnogo novca je trebalo i za same preglede, troskove puta i svega ostalog a mi nismo imali nista.

Tad sam u Župi dozivio par izuzetno sretnih trenutaka koji su mi ostali u najdrazem sjecanju jer sam uspio ostvariti nekoliko vecih dobitaka.
Ubacio sam 100 poena na ulogu 2, malo kasnije podigao na 4 kad je dao par fulova i boja, nastavio je u istom ritmu.
Oko 600-700 poena sam digao na ulog 8 i nedugo nakon tog je poslagao odjednom 4 Q i jokera.
Izvadio sam 8500 poena sto je bilo oko nekih 170DEM.

Cuvao sam ih par dana dok ne potrosimo sve da iznenadim majku ali je rekla da je potrebno ocu za preglede pa je sve otislo na to.

Drugi dobitak kojeg se izrazito rado sjecam, iz tog perioda, je bilo na 50 poena dobijanje 5 istih na ulogu 4, imao sam 5k poena i nisam vadio, okrenulo se posle tog i poceo je da me skida.
Dosao sam na 3k poena i na ulog 6 dobio sam 4 rucne devetke, okrenuo sam zamjenu i vrlo iznenadjujuce na takav nacin mi je dao jokera tako da sam izvadio 9000 poena.

Dobro se sjecam da mi je najveci dio dobitka isplacen u cekovima jer je situacija bila toliko losa generalno da vise nigdje nije bilo ni obezvrijedjene monete.

Nastavak uskoro, pozdrav.

U nekom periodu te 94-e, kazem nekom jer se ne mogu bas detaljno sjetiti da li je to bas ljeto ili jesen, Župa je odlucila da uvede radno vrijeme non stop za aparate.
Masa likova je bila iznervirana sto im se pravi fajront u ponoc, htjeli bi da se vade, promet je toliko dobro isao da je donesena odluka da aparati rade od 00-24, s jos jednom radnicom u dvije smjene.
Svi smo se nekako radovali toj odluci, posebno sto je naravno i restoran radio, a bas u tri ujutro mogao sam da pikam aparate za njih dvije nesmetano dok nema zive duse.

S mnogo uzbudjenja sam ocekivao naredne dane ali je majka onda odlucila da sve ima svoju granicu i da dijete od 13 godina bas i ne moze da ostaje cijelu noc u kafani dok kocka.
Molio sam je na koljenima, preklinjao, ubjedjivao, kako cu donijeti puno novca, za koga igram, od cega su pare, ali je ostajala nepokolebljiva.
Oca niko nista nije ni pitao jer je sve cesce poceo da izbiva iz kuce, nekad nije znao dolaziti ni po 7 dana i onda bi se pojavljivao kao da se nista nije desilo.

Plakao sam kao kisna godina da bi isao na nocni rad ali bas nista nije pomagalo.
Mnogo puta mi je padalo na pamet da se izvucem iz sobe dok majka spava ali nisam zelio da joj slomim srce, ne jedinoj osobi koja je od rodjenja pa do danas uvijek bila uz mene.
Mnogo puta sam u gluva doba noci izlazio na balkon i ceznutljivo gledao prema zidovima Zupe koji su se sasvim dobro vidjeli s balkona stana.
Posebno je ceznja bila neizdrziva kad bi znao da se poklopilo da obje rade trecu smjenu.

Nekako u tom periodu desila se glupost koja me par mjeseci udaljila od igranja, tj mogucnosti da igram.

Dosao je Velo negdje navece, guzva je bila mala, mozda je jedan covjek igrao aparate, nesto je pricao s Ljiljom i izasli su vani i vratili se nakon 15ak minuta.
Ljudi su vec bili nervozni, dosli su i neki novi zeleci da igraju aparate.
Njih dvoje su se pojavili, neki taksist je pitao Velu gdje je isao, ja sam dobacio upadicu da mu je Ljilja na brzinu odradila blowjob i ovaj se potpuno isfurao kad sam to rekao ( najvjerovatnije da sam pogodio ).
Prijetio mi je kako je za mene igra u Zupi zauvijek gotova.

To se vec i desilo iduci dan kad sam dao novac da mi se ubaci nesto poena a Ljilja odg da ja vise ne mogu igrati jer sam maloljetan i da jasno pise na tabli da je maloljetnicima igra zabranjena.
Pomislio sam da cu barem moci igrati kad je druga radnica u igri, zvala se Nada, imala je 20ak godina i bila najzadrtija od svih.
Ona je slijepo postovala Ljiljina uputstva.

Bilja je puno forsirala Ljilju da mi omoguci igru, sto je apsolutno bilo u njenom interesu, ali je ova ostala nepokolebljiva.
Strah od svadje s Velom bio je jaci od svega.

Ostale su mi samo dvije opcije, prva da cekam punoljetstvo ( i zaista sam nekad racunao da mi je ostalo da izdrzim samo jos 4 godine i 152 dana ili tako nesto ) i druga da se pokusam pribliziti Veli da ponisti svoju odluku.
Mnogo sati sam proveo s Branom koji me savjetovao kako da mu pridjem i izvinim se ali to nije imalo previse uspjeha.

Nakon nekoliko mjeseci zestoke apstinencije stajao sam oslonjen o one mermerne barske stolove oko kojih se stajalo ( jer kad je Ljilja radila nisam smio ni da budem unutar prostora pokera ),
poput nekog jadnog siroceta dok su Velo i Ljilja igrali dobar aparat kojeg su ubijali sa udari jednu ili dvije karte pa onda prepolovi dvaput.
Onda se desio moment da je bila kao neka teska situacija i onda je neko od njih dvoje ( moguce potaknut mojim pretuznim i ceznutljivim pogledom ) me pitao sta sad ide, ja sam rekao, tako je bilo.
Nesto su zaradili i onda je Velo rekao da bi ipak ja mogao da igram aparate ako se iskreno izvinim, naravno da nisam mogao docekati da mi to kaze.

Sve se nastavljalo uobicajenom rutinom, oca bi masu puta vidio kako se pojavljuje na aparatima oko 22-23h, nekad bi sjeo i na aparat pored mene ali ne bi komunicirali uopste, kao da se radi o dva stranca.
Majka je i dalje isla kod tajkuna, donosila nesto hrane na kraju svakog dana, ja bi odmah iz skole u Zupu i bilo nam je samima posve ok.

Recimo da tu negdje nastupa i ta 95a godina, poslednja godina vrlo intenzivnih desavanja i godina koja ce me odvesti u nekom posve drugom smjeru u zivotu barem privremeno ).

Dakle u iducem posto pisemo detaljno o pocetku te godine.

Pozdrav i sretno.

( spajam dva unaprijed napisana posta )

95a me po mnogo cemu ocelicila i navela da sa 14 godina na sebe, po prvi put u zivotu, preuzmem punu odgovornost.
U toj godini, sve do naseg konacnog odlaska iz te sredine tj 16.10.1995e, desilo se previse losih stvari.

Pa ajde da krenemo redom, mozda od jedne jedine pozitivne stvari iz sredine te godine, tj skole.

U drugom polugodistu, nakon sto je stara nastavnica definitivno otisla, matematiku je pocela da predaje nova, po ocjeni svih najgora ostrokondza koja je ikad postojala.
Supruga od nastavnika njemackog ( ne onog starog ) koji je predavao u istoj skoli i bio bas veliki gad.

Ova je zadavala brutalne glavobolje cak i onima koji su imali 5 iz matematike, ali za neko divno cudo ( ajd da i ja jednom dobro zaranam ) prema meni je gajila ogromne simpatije.
IMao sam dva keca i jednu poklonjenu dvojku na koju je zvizdao cijeli razred kad je rekla da je dvojka, mozda cak i tri keca, ne sjecam se.
Kad je dosao zadnji voz i nas par izaslo pred tablu ( oni koji su jos imali sanse da se spasu ) svi su otisli na popravni iako su bili tada cak i sa svojim opskurnim znanjem doktori matematike za mene ( jer ja nisam znao nista i sablone za resavanje zadataka
sam trazio onako po intuiciji i logici sto je bila naravno prava katastrofa, poput toga da fishu 98/25 date kompleksni Hud i da bez icije pomoci sam provali sta je sta i kako da nekog exploita na osnovu toga ).

Uglavnom, izasao sam pred tablu s mislima kako da ustedim novac da bi uzeo neke casove za popravni preko ljeta.
Malo me zatekla kad je listala ocjene i rekla kako ja imam najvece sanse po ovome sto ona vidi.
Uglavnom, znao sam gotovo nista, bukvalno je ona vise pricala od mene, progurala me kao sto Tarik u Milijunasu nekog progura do 250k a nekog kao da jedva ceka da se rijesi.

Kad je rekla da prolazim podignuo sam ruke slavodobitno, ispracen salvom zvizduka cijelog razreda kojem sam dijelio poljupce rukama.

Izgledalo je da ce to biti jos jedna ok godina po svemu ali nije tako bilo.

Prvi problem koji se poceo desavati su bile sve cesce redukcije struje.
Inace tu prvu 92u i dobar dio 93e struju si mogao da vidis jedino u mislima, sjecam se da je nekad nije bilo ni po dva mjeseca uopste.
Ne znam jesam li pisao o tome vec ali sve je bilo pod svijecama koje bi kupovali u obliznjoj crkvi.
Te svijece su gorile poput papira jer je ocito da su bile pretapane, pa bi onda gorjele poput benzina kad bi mi pokusali da pretopimo pretopinu.

Ponekad bi dosao kuci popodne, naravno nije bilo struje, znao bi s ceznjom da gledam satima u luster, izvaljen na krevetu.
Pa bi onda ustajao da provjerim po 500 puta da se nisam prevario pa ostavio neupaljeno svjetlo.
Pratio sam psiholoske, bolje reci sizofrenicne pokusaje brojenja, poput da ako upalim svjetlo u kuhinji a ne u sobi i sacekam lupam tacno 68 sekundi da ce struja sigurno doci.
I slicne nebuloze.
Cim bi struja dosla mojim venama bi potekao novi zivot i trcao bi navrat nanos na aparate.
Zaista se ne sjecam zasto gazda nije uzeo neki agregat za taj broj aparata, to zaista nije imalo smisla iako se prisjecam kao kroz maglu da je bio neki problem s tim.

Ponekad bi se desavale dojave da struje nece biti sigurno po par dana, tako bi nekad po cijele dane, posebno vikendom znao sjediti u Župi s ostalima i da kratimo vrijeme pricama i zvrkom.
Zvrk je kao sto ime i kaze bio obicni zvrk s nekoliko opcija koji si mogao da zavrtis kao vreteno dok ne padne.
Bila je opcija daj 2, uzmi 1, daj 2, uzmi 2, i sve obrnuto i uzmi sve.

Mislim da se jednom dole nakupilo toliko novca da je bilo protivno svim zakonima vjerovatnoce, tj 70ak puta se desilo da nije niko dobio uzmi sve.
Imao sam barem 10 sansi i na kraju nisam ja dobio.

Kad ne bi imao novca za zvrk sve vise sam vremena poceo provoditi vani, u setnji pored rijeke.
Znao bi sam da idem i po 10 kilometara uz obalu, srecem ribare, da izmisljam neke svoje igre, pravim pusta ostrva, zamke za ribe, kuce na drvetu itd.

Istovremeno je vrlo rano bila otvarana sezona kupanja jer je u pitanju planinska rijeka koja je ledena i u po ljeta na 38 stepeni.
Nas iznajmljeni stan je gledao direktno na rijeku i most.
Bukvalno sam mogao s duzim stapom da zabacujem s balkona.

Cesto smo skakali s mosta koji je bio visok oko 6,5 metara sto je bilo izuzetno opasno jer si morao da se malo vise odbacis da ne bi zavrsio nabijen na kolceve starog mosta koji su virili nekih pola metra ispod povrsine vode.
Uglavnom, vec sam s 10ak godina znao ok da plivam a sa tih 13-14 sam plivao poput Jana Torpa hvatajuci se u kostac s brzacima.
Nikad mi nije padalo na pamet koliko to moze biti opasno.
Ta sposobnost odlicnog plivanja ce vec te godine da bude vrlo vazna u borbi za opstanak.
O tome vec u iducim postovima.

Toliko za ovaj put.

Sretno.

Slazem se s Mellom.
Ne mozemo zaboraviti koliko je bilo stvari koje su sjebale poker, svih ovih godina.
Niko nije spomenuo pojave sofisticiranih kasina s milionskim jackpotovima, a posebno live blackjacka i ruleta cega nije bilo prije 12 godina.
Da sam fish i da imam 1k radije bi ih uvijek zavrtio na live black jacku nego igrao poker.

Segregacija, regulative ( u Bosni ima milion fisheva ) koje su recimo u BiH onemogucile uplate preko banke i kartica na strane sajtove, Srbija isto tako, u Hrvatskoj se prijeti kaznama, nece fish traziti skrill da ceka da uplati na poker. I jos masa zemalja sa slicnim problemom.

Iskreno, sa ovakvom kolicinom sranja, ja bi ocekivao da poker padne i za 90 posto. Tako da ako je pao samo za, lupam, 70 posto, to bi opet pored svega ovoga, smatrao za uspjeh.

Cak ako bi trziste mogli okarakterizirati kao umirucim, to je tranzicijski period koji ce trajati jos barem 10 godina, barem sto se tice online pokera.

Vise nego dovoljno vremena da ako se neko odluci da pocne danas igrati, da moze rijesiti i zivotno pitanje ako bude vrijedan

Istina je da gore ima sve manje igre.
Na masi soba je max limit nl1k, neke gdje igram su ostavile max nl200 kao najveci limit.
Vecinu volumena odigram na 100-200 i tako je bilo zadnjih godina, ne zato sto ne zelim igrati 500+ vec zato sto nema igre.

Masu puta sam imao super igru na 100-200 a da na 500 cihelu noc nije niko sjeo.

I opet je moguce itekako uzeti pare, znate rezultate.

Mislim da random reg koji igra nl50 da uzme odlican coaching i dobije prave info, moze lagano da uzima na mixu nl50-100 oko 5k eura mjesecno.

Naravno, ako je spreman da pisa krv i da ga boli.

Sa 80 sati mjesecno ne mozes uspjeti ni kao sin milijardera a kamoli u bilo cemu drugom.

Ja shvatam Monkeya, po meni ne prica gluposti, ima tu istine u ogromnoj mjeri, ali i pored svega toga moze se itekako uspjeti i moci ce jos dosta godina.
Jbg, ispada da moras biti Ajnstajn i igrati stalno za 4-5k ali se postavlja pitanje gdje mozes zaraditi te novce a da se ne ubijas od posla. Neko i moze, ja ne mogu i zato igram poker.

To ako neko koristi botove, Rta, realtime asistance ili stagod, a da ja tu ne mogu nista promjeniti, mogu samo bzvz pricati o tome i gubiti vrijeme.
A jos su bespredmetnije analize da ako nesto nema buducnost da bi ja to momentalno trebao prestati raditi.
To bi bilo jednako tome kao reci da cemo svi svakako umrijeti jednog dana pa onda nema potrebe zivjeti.

Slazem se da ako neko ima neki biznis s potencijalom, ili je top student itd, da bi trebao da se drzi toga i odjebe poker.
Ali je preglupo raditi kao nosac vreca u nekom trznom centru za 500eura i znati da ces tu ostati mnogo godina ili neznatno napredovati, a da nesto znas o pokeru i ne pokusati napraviti nesto vece.

Prosto postajem kralj aparata u Zupi.
Car, sah, suveren, kako god hocete.
Cak su i oni najsumnjicaviji sad uvjereni da nesto sigurno znam.
Luka, Milan, Brane ... svi se otimaju za koga cu da igram aparate.
Ne mogu svima da udovoljim i ne mogu svi da stignu na red.
Sve je cesca situacija da neko od njih sjedne pored mene i igra drugi aparat i svakih dva minuta me pita koja kombinacija sada ide.

Ali je i dalje prosto nevjerovatno koliko su oprezni, niko ne dupla vise od 1000 poena pa makar i na max ulogu.
To i dalje uzasno tjera vodu na moju vodenicu jer ih na kraju lako ubjedim da je za njih bilo kobno to kasiranje.

Cak me i Ljilja pocinje stejkati, iako me nikad nije voljela, prosto je izmedju nas uvijek vladala neka organska netrpeljivost iako joj nikad nisam nista lose uradio ili rekao,kao ni ona meni.
Njen ljubimac je bio mladi Rom mojih godina koji se zvao Zlatan.
Mnogo puta smo sjedili jedan do drugog, Zlatan i ja, a iza nas njih dvije svaka bodreci svoju investiciju.
Zlatan je bio fish koji je mozda shvatao da se mora duplati na vecem ulogu ali mu je uvijek nesto nedostajalo a daleko najcesce to sto bi sjedao na pogresan aparat.

I pored sve netrpeljivosti, Ljilja je nakon nekoliko praznjenja kase na svom radnom mjestu i pozivima ocu u Austriju da joj salje pare, shvatila da je Zlatan losa investicija.
I u potpunosti se okrenula meni.

Boro je i dalje dolazio da uzme svoju veliku dnevnicu na jednom aparatu.
Nisam bio bas toliko prefrigan da bi mi palo na pamet da ga posadim za neki najgori aparat, sto bi apsolutno bilo u svakom pogledu u mojem interesu.

Nekako u tom periodu, sto je vjerovatno i posve logicno, ja sam se zaljubio u Bilju.
Bila je dobra prema meni, predivno izgledala, stejkala me, zaradjivao sam od nje, kad bi me gledala uvijek bi se skoro svom tezinom naslanjala laktom na moje rame a ja bi se ukocio kao bakalar, dobro pazeci da se slucajno ne pomjerim
ni za milimetar.

Ljilji sam postajao sve drazi i drazi, dok sam joj punio dzepove.
Bila je mnogo manje darezljiva od svoje suparnice, znalo se desavati da bi blokirao aparat na 30k poena sto je 300 dem a da bi usao samo 20 i dobio bi od nje 10 dem.

Od taksista najvise novca bi nosio Luki.

Znao sam uzivati u toj slavi, nekako se provlacila misao kako sam super pametan lik kad sam ovo uspio postici s 13 godina, da se dvije 30 godisnjakinje i gomila taksista otimaju za moje usluge.
Cesto bi o tom razmisljao pred spavanje, tonuci u san s Biljinim likom pred ocima i radujuci se novom danu.

Skoro da sam zaboravio na skolu.

I situacija koja se desila u prvom polugodistu 7og razreda je samo potvrdila koliko sam imao srece sto sam prosao bez popravnog u sestom.
Naime, desilo se to da skola nije mogla naci novu nastavnicu matematike, pa je zamolila onu staru sto mi je poklonila dvojku da odradi jos jedno polugodiste.
Naravno, nije propustala zaista nijednu priliku da to spomene, pa sam imao sve gole keceve na polugodistu i naravno zakljucenog keca.
Isto bi se desilo i da je bio bilo ko drugi jer je moja jedina skola postala Zupa.

Situacija u kuci je bila mnogo mirnija i manje napeta jer sam poceo da donosim gomilu novca, nekad cak i po 100 dem za dan.
Nisam puno toga zelio za sebe, sjecam se zivo koliko sam mastao da sebi kupim cuvene ribok patike koje su kostale oko 100 dem ( bilo je naravno i jeftinijih varijanti ) ali nisam to nikad uradio.
Kad bi se jedne starke pocjepale kupovao bi druge, ne sjecam se tacne cijene ali su bile par dem, mozda 4 ili 5.
Cijela ta situacija je nekako povremeno pocela da me pritisce.

Majka me cak dosta puta znala pitati i sama, jel danas bilo ista i kako je bilo.
Poceo sam da osjecam pritisak na ledjima koji je postajao sve veci i veci, suocen s cinjenicom da sam ja taj koji postaje na neki nacin glava i oslonac porodice, jer se ocu nikako vise nije radilo iako je mogao.
Koliko god ta situacija bila teska za mene, jos je veca bila sreca kad bi imao neki posebno uspjesan dan.

I to se nekako provuklo do danas, nikad nisam mislio previse na sebe, da imam tipa najnoviji mob ili da lijecim komplekse iz djetinjstva kupujuci skupe stvari.
Ali neograniceno uzivam u tome da najblizoj porodici kupujem takve stvari, onima koji su uvijek bili uz mene a prvenstveno majci.
Ne bi vjerovali recimo koji mobitel ja imam, 2015e sam kupio samsung s 5 mini, novi za 300 eura.
Imam ga i danas, baterija nikad nije mjenjana, osjecam kao da je dio mene i mozda ce zvucati totalno ludo kad kazem da se ne bi odvojio od njega nizasta na svijetu.
Postao je dio mene, osjecao bi se kao da sam izdao nekog ko me vjerno sluzio zbog neceg boljeg i novijeg.
Vjerovatno sam dobrano poremecen kad ovako pricam o obicnoj stvari ali to sam ja, onakav kakav zaista jesam.
Frojd bi vjerovatno rekao da se u toj situaciji pritisak iz djetinjstva kanalisao u osjecaj uzitka kad se radi nesto takvo, pojma nemam.

U svakom slucaju, kad govorim o pokeraskom svijetu, a on je najveci dio mog zivota, uvijek sam s posebnim postovanjem posmatrao ljude koji igraju poker s iskljucivim ciljem da bude bolje njihovoj porodici.

Davao sam stejkove 90/10 ljudima koji zele nesto da priuste porodici, free ih coachao, bio uz njih i kad im nije nikako islo i oni jednostavno imaju sve moje simpatije.
I svakome bi rekao, ko god igra poker, potrosite mnogo tog novca na najdraze osobe, majku, suprugu, sestru ... a nista na neke tzv prijatelje i slicne stvari.

Ok, mnogo sam skrenuo s teme, pa se pisemo iduci put.

Dakle, poceo sam da nosim ozbiljan novac kopirajuci Zeleta i posmatrajuci zakonitosti aparata.
Naravno, uvijek bi pocelo da se desava nesto sto bi kvarilo tu idilu.
Otac se navukao na poker aparate koji su u njemu budili ono najgore sto moze da bude u nekoj osobi.
Kad bi dobijao sve bi bilo divno ali kad god bi gubio navlacio bi bijes ljudi na sebe sa bezobzirnim ponasanjem.
Kad bi izasao, preda mnom bi cesto kolale price kako glupi izbjeglica igra aparate umjesto da je u ratu.

Sve do smrti imao je velikih zdravstvenih problema, jos kad sam imao 6 godina dozivio je tesku saobracajku.
Bio je klinicki mrtav, imao dvije operacije glave i komad plastike umjesto dijela lobanje.
Naravno da ce svaka promjena vremena, bilo kakva iritacija, utjecati na nekog slicnog.

Ali su poker aparati kod njega izazivali takve pometnje da su moje djetinjstvo cinili jako teskim.
Za svaki njegov gubitak krivac sam bio na prvom mjestu ja a poslije tog cijeli svijet.

Negdje u tom periodu mojoj baki je dijagnosticiran karcinom, bila je pred smrti i vise nista nije moglo da je spasi pa je moja majka cesto bila mnogo vise u nasem rodnom kraju nego ovdje.
Ne bi bilo nista drugacije ni da je ona bila tu.

Istovremeno, vise mu se nije radilo, tajkun je cuo da igra aparate, pokusao da mu zabrani, porjeckali su se i prestao je da radi.
Gdje god je sta nasao ubacio bi u aparate, novac posudio gdje god ga je mogao posuditi.

Ne jednom bi se desila scena, da igra aparat pored mene i izgubi 100 dem a ja ga blokiram i on uzme pare od mene i ubaci na isti aparat i naravno izgubi.

Proklinjao sam sebe mnogo puta sto sam mu pokazao kako se igra ali bi se vjerovatno desilo nesto slicno i da nije bilo tako.

Od nas troje samo je majka ostala da radi kod tajkuna, i svake noci bi prilikom povratka donosila hranu u ofucanoj kantici potrosene pavlake.
To je bila njena zarada koju bi nas dvojica pojeli.

S jedne strane mi je poker davao a s ove druge sve naplacivao s kamatama.

U cijeloj toj novonastaloj situaciji, koliko god ljudi bili kivni na njega mene su voljeli.
Mogao sam i da s 13 godina osjetim tu enormnu kolicinu sazaljenja i samilosti.

Novac koji sam nosio sam davao majci a ona je za njega kupovala hranu, prakticno 90 posto tog novca, dok bi sa mizernim ostatkom pokusavao da opet napravim nesto na aparatima.

Vrlo cesto to ne bi uspio i dok bi provjerio par aparata na ulogu 4 gubio bi to malo, pa mi je ostajalo gledanje i posmatranje i uocavanje nekih zakonitosti aparata.
Prosto je nevjerovatno koliko tog mozes da zakljucis dok gledas igru sa strane a da istovremeno to ne bi vidio dok igras, najcece iz tog razloga sto bi obracao paznju na neke druge stvari.

U tom periodu sam bio prvi put stejkan.
Od Bilje.

Igrala je na broju 9 svoj omiljeni ulog 29 i vec gubila oko 70 dem.
Posto je radila a bila je velika guzva rekla je da je zamjenim.
Bio me strah na tom ulogu da cu da izgubim pare i poceo sam da koristim strategiju kao na ulogu 4.
Tj da kasiram svaki dobitak.
Ali ona nije palila, nije bilo nekih boja i fulova, prosto si se topio, iako je taj aparat vec uzimao danima.

Kad sam pokusao duplati ona bi me presjecala uglavnom tako sto mi je polovila dobitak po par puta cim bi prosao dvije karte.
Dok nije bila tu uspio sam da naduplam par puta po 3-4k poena zaredom i blokirao aparat.
Na kraju je bilo nekih 40ak dem plusa od cega je meni dala 10.

Taj mali uspjeh sam mogao da zahvalim jednom specificnom liku kojeg cu detaljno opisati u nastavku price.

Pozdrav ...

( spajam opet dva odlomka u jednom kao prosli put jer mi se cini da je prva prica malo prekratka pa evo da imate sta citati pa iduci updejt ide 25.4 )

Taj specificni lik je bio covjek od mozda nekih 35-40 koji bi u Zupu dolazio mozda svaki treci dan.
Zvao se Boro i nekad je drzao poker aparate.
Vrlo visok i mrsav, crn, prorjedjene kose, s izrazenom Adamovom jabucicom.

Boro bi dosao, brzo je provalio da tu visim stalno i uvijek me pitao koji je aparat dobar, ja bi ga poslao bez razmisljanja na zaista najbolji, uvijek bi igrao ulog 49 i duplao do blokade.
6 mjeseci se nije desila situacija da bi on uletio vise para nego sto je bila blokada.
Udje 150 Dem blokira ga na 300, udje 80 blokira ga na 250...

Ali bas nikad nije dobio rojal niti 5 istih.

Nije mi dugo trebalo da do kraja povezem nacin na koji su aparati bili namjesteni.

Pun aparat, kad odluci da da visak iz sebe, ce to uraditi preko rojala i 5 istih na ulozima 4-9.
Pun aparat gotovo nikad nece dati rojale i 5 istih na velikim ulozima a bukvalno nikad na najvecim.
Ali ce visak da izbaci duplanjem, najcesce duplanjem do kraja.

To je prosto bio princip na kojem je bio programiran, kao sto ce kasnije vrlo slican princip da ima jedna druga vrsta aparata koju sam igrao.

Naravno da nisam mogao, pored postojece situacije, da skupim novac da se usudim igrati aparate na 49 do blokade.

Zacudo, Boro nije bio bas pravi shark, uvijek sam se pitao zasto to ne uradi i sa ostalim aparatima.
Ok, mozda ne bi dali svi ali vecina vjerovatno bi.
Sasvim je moguce da je imao onu cuvenu stranu fishy mentaliteta da je to dobra dnevnica za danas i da mu se vise ne igra.
Ili prosto nije zelio da privlaci previse paznje na sebe.

Osim tog, Boro je bio vjerovatno u proslom zivotu glavni akter Molijerove tvrdice.
Nikad mi nije dao ni centa sto sam ga upucivao na pune aparate niti je ijednoj radnici ikad ostavio cent.
Nije mi to bilo ni vazno tada niti sam previse razmisljao o tome, bilo mi je dovoljno da mogu stati pored njega i gledati kako igra.

Bilja je u meni prepoznala pravu investiciju, ona je imala novca a ja sam imao znanja.
Uvijek bi pocinjalo nekako s tim da se ona prvo uvalila a ja bi je vadio.
Nije mogla da izdrzi duze od 5 minuta da ne dodje vidjeti kako stojim, pa makar bilo i 200 ljudi u restoranu.
I svaki put je ona preuzimala par djeljenja sa svojim prepoznatljivim stilom, koliko god je ja pokusavao ubjediti da tako ne treba.
Kad bi se desila situacija da bi ja promasio na duplanju 4-5k poena dok bi ona ulazila, hvatala bi se za srce i glavu dok zamalo ne bi pala u nesvjest.
Kad bi je mogao poistovjetiti s danasnjim fishevima ona bi vjerovatno bila onaj 50/0 koji je vjeran toj igri i ne bi je promjenio nizasta na svijetu,
pa makar gubio cijeli zivot.

Dobici su se gomilali, ona je radila svaki drugi dan dok u slobodnom danu najcesce nije dolazila jer je neko izmislio kao pravilo da radnici restorana ne smiju igrati poker uopste.
Moj dio nije bio nicim odredjen, dobijao sam obicno od cijelog plusa mozda 15ak posto ili tako nesto.
Tipa ona izgubi 100, udje meni jos 30, blokiram ga na 190 i dobijem 10 dem.

S tim novcem sam i dalje kupovao mir u kuci, gotovo svaki put bi taj novac u cijelosti sad davao majci, racunajuci da ce me Bilja stejkati i dalje.

Bilja mi je strasno digla rejting i vrlo brzo su svi ostali ( citaj taksisti i Ljilja koja se navukla na aparate ) zakljucili da ja znam duplati, tj da znam koje karte ce izaci jer sam tu
toliko dugo da sam zapamtio sve kombinacije duplanja.

Tj da ja znam kad budu tipa tri vece i dvije manje da onda aparat ide cik cak itd, a posebna euforija bi nastala kad bi pogodio svih 11 karata duplanja koliko je bio maksimum
sto se tice pogodjenih karata.

Nisam imao srca da im odam tajnu da to zavisi od aparata a ne od mene i da kad zeli da ti da da mozes udariti i 11 velikih pa da ces pogoditi.
Nesto slicno kao bingo po kladama i kafanama danas, kad ce da da mozes igrati kombinaciju 1,2,3,4,5,6 dok ljudi vise po cijeli dan i smisljaju kao dobitne brojeve.

Tajnu sam vam vec otkrio, i za manji i za veci ulog.

Kad gledam iz danasnje perspektive prosto je nevjerovatno koliko sam o nekim stvarima zrelo razmisljao s 13 godina, stitio svoje interese itd.
dok sam s recimo 25 ili 30 pravio kardinalne zivotne greske ponesen nekim emocijama.

To se posebno ocitavalo u situacijama kad bi uvijek znao kako da natjeram vodu na svoj mlin, tipa kad bi me taksist stejkao ne odvajajuci se od mene i skakao sa stolice kad nesto naduplam da stavi u kasu.
Posle tog sam ga recimo ubjedio da me je aparat pojeo jer je on to uradio, sto je bila i djelimicna istina, ali ako je bio prazan, tj ako nije odlucio da da onda bi me svakako pojeo,
da li na ovaj ili onaj nacin, tj da li bi me oborio to duplanje ili ovako, svejedno.

Nastavak za 20ak dana, pozzzz

Naravno, samo mi javi kad.
Cekam kao zapeta puska, cak sam zbog tebe investirao i u nove slusalice. 

Samo mi javi par dana ranije pa cemo da komentiramo zajedno session, sa zadovoljstvom.

Dok pisem ovo sjecanja naviru, pa mi napamet padaju i likovi koje nisam zaboravio ali sam ih potisnuo u podsvjest.
Braca Bobici, Sasa i drugi kojem se ne mogu sjetiti imena iako se upinjem cijeli dan, koji su zivjeli odmah preko puta Zupe.
Otac im je bio multimilioner koji je drzao vulkanizersku radnju u garazi ispod vile i koja je bila samo paravan za velike mutne radnje koje je radio.
Pricalo se i da je vlasnik tih aparata u Zupi, kao i vlasnik cijelog restorana.

Sasa je bio 25godisnjak za kojeg mi se tad cinilo da je u nekoj fazi trazenja sopstvenog sexualnog identiteta, u smislu da se nabacivao svakoj zeni koja je radila u tom restoranu.
Ali u sustini, veoma ok lik.
Ponekad bi igrao poker danima, ulog uvijek na max 50 i duplanje do blokade, ali je generalno tu mnogo vise visio nego sto je igrao.
Kad bi neko dobio 5 istih ili fles na manjim ulozima a nije zelio duplati, on bi to odmah otkupljivao da on podupla do blokade.
Bio je ljubimac prebogatog oca i nije nista radio, islo mi je pomalo na zivce kad bi ja igrao poker na malim ulozima sa svojom strategijom a on dolazio svako malo da dupla moje dobitke,
dok ja nisam smio da kasiram.
Jednom sam mu to rekao, a on, pomalo pripit, da cak i da izgubi veceras milion maraka na pokeru da bi imao sutra opet sta jesti.

Njegov brat, kojem se ne mogu sjetiti imena, bio je stariji od mene koju godinu, i lik koji je uvijek radio u toj vulkanizerskoj radnji i ponekad bi dosao na poker, na pauzi za rucak,
uvijek prljav i mastan.
Ali bas je bio kul lik, kojem se divila cijela skola i kopirala ga, a prema meni je bas bio dobar.
Uvijek bi me pitao da li sam nasao neki novi strip da ga procita, koji bi mi uredno vracao, i za to bi mi davao neke pare koje su uvijek bile po par puta vece od same vrijednosti tog stripa.
Ili bi mu dosadilo da igra aparat pa bi otisao i ostavljao mi tipa po 2000 poena sto je bilo oko 20 dem da nastavim i uzmem sve sebi, ostavljajuci me u nevjerici.

Imao je neke fore gdje kao da je uzivao da bude sto ludji, samo da se o njemu prica i da bi bio u centru paznje.
Jednom je tako kupio vrecu zvaki, ali bukvalno vrecu za 100 dem, i onda dijelio svima uz rijeci da je stigao Deda Mraz.
Ili je jednom na aparatima, nakon razgovora sa starim i krezubim Romom od nekih 65godina, uhvatio ga za glavu i gurnuo mu jezik do grla.

Iz skole sam ponekad svracao u kafanu koja se zvala Kuglana ( mada nije imala nikakve veze s kuglanjem ) i gdje je bilo par poker aparata gdje su dolazili gotovo iskljucivo klinci iz skole.
Nije bilo onih koji su me zlostavljali pa sam relativno cesto tu svracao kad bi se vracao kuci.
Tu je dolazio lik kojeg su zvali Šorak, koji je tad isao zavrsni razred i bio najjaci u skoli i svi su ga se bojali.
Imao je neke cudne tripove, mozda se radjao gej u njemu ili ko zna sta, ali covjek je svaki put prosto dolazio do mene, dok bi ja igrao aparat, sjeo mi iza ledja i po sat vremena s palcem i kaziprstom
dirao moju usnu resicu bez prestanka, i ponovio svima zivima po 50x kako nikad u zivotu nije vidio bolje uvo za mindjusu.
Tu je bio jedan aparat koji me uzasno lozio, neki s bonusom, gdje je max ulog bio cak 500, pa sam dolazio nadajuci se da on nece biti bas tu cesto.
Medjutim nakon 3-4 puta manevra s mojim uvetom, od kojeg nije odustajao, a nisam smio nista da mu kazem da jos ne navucem i njega na vrat, prestao sam tu u potpunosti dolaziti.
Kad bi ga ponekad vidio da ide u skolu ili iz nje, uvijek bi gledao ispred sebe, u plocnik, s obe strane, gledajuci da li je neko nesto izgubio.
To mi je bilo nekako kul pa sam i ja to poceo da radim, sto se zadrzalo u nekoj mjeri i do danas da na nekim prometnim mjestima gledam u plocnik, x puta sam tako nalazio neki novac ili zlatne predmete.

Tu je bila i zena u poznim godinama, mozda nekih 55 tad, koja se bavila najstarijim zanatom na svijetu.
Zvala se Borka i radila je kroz cijelu karijeru odlicno ali od tog novca joj nije ostalo nista.
Sve sto je ikad zaradila izgubila je na poker aparatima.
Imala je najpogubniju strategiju ikad, a to je max ulog ( dok bi imala novca ) i sve sto dobije bi kasirala.
Ponekad bi duplala najmanji dobitak od jednog para i to dvije karte.
Kad bi promasila upecatljivo bi zakolutala ocima kao da je upravo izgubila milione.
Kako bi je aparat sve vise pojeo tako je ona smanjivala ulog.
Mnogo puta se desilo da je dosla recimo s 10 dem u dzepu, tj nekih 1k poena, krenula s ulogom 15, popne je na 3k poena, pa onda na 5k, i ona tako podize ulog i zavrsi na ulogu 50 i recimo 9k poena
i malo fali da ga blokira i onda on krene da jede, ona padne na 200 poena i smanji ulog na 1 i onda igra tako satima.
Samo da igra.
Slicno kao sto dodje mega fish i izbaca 10 stekova i onda mu sotane 30bb i onda se utajta i igra jos dva sata, samo da igra sto duze kad je ostao bez para.
Za nju nije nikad bilo krize, i kad bi ostala bez novca obisla bi restoran i uvijek nasla nekog poznanika koji bi joj nesto dao pa je dobijala cak i od onih koje je znala povrsno.
Bila je vrlo slatkorjeciva, tipa vidjela bi nekog vojnika kojeg bi obrlatila zacas uz par lijepih rijeci.

Npr scena gdje je u restoranu neki vojnik koji najmanje mjesec dana nije vidio kupatilo niti zilet, toliko sumoran da se cini kao da je vremeplovom dosao direktno s Ruskog fronta, a ona bi mu zapjevala
neku narodnjacku pjesmu, kojoj je refren kako zene vole oficire.

Nadam se da ne smeta sto sam jos jedan post posvetio za par likova koji su dugo vremena bili dio moje svakodnevnice i kojih sam se sjetio u ovom neplaniranom postu.
Nastavljamo iduci put s avanturama u Župi.

( spojio sam dva unaprijed napisana posta da ne bude samo o sporednim likovima )

Tako su prolazili dani, koje sam sve cesce provodio u Župi, gotovo uvijek je neko igrao pa sam mogao da pratim i neke zakonitosti aparata.
Jedna od fora koja je prolazila na svim poker aparatima i mnogo kasnije je bila davanje boje na zamjenu od dvije ili cak i tri karte.
Jednostavno sam toliko puta gledao nekog kako igra da sam primjetio da masu puta kad da dva herca ili trefa a igrac ostavi nesto drugo da se pokazalo da bi prve dvije tj tri karte koje su okrenu
u zamjeni bile bas te koje bi formirale boju.
Kad sam to pokusavao gotovo uvijek bi uspjelo.
S druga dva znaka prosto nije funkcionisalo.
Ok, kad aparat mora da te uzme on ce to da i uradi ali ovako si se mogao odrzavati a usput i impresionirati ostale.

Cak sam sa gotovo 100 postotnom preciznoscu znao reci nekom da to uradi i da ako uradi da ce sigurno dobiti boju i desavalo se vjerovatno 19/20 puta.

Da neko ne shvati pogresno, opet kazem, ako igras aparat koji je prazan ti ces da izgubis i pored toga, uzece te na druge nacine.
To bi bilo kao da gubis u fudbalu 5:0 pa zabijes go za 5:1 skaricama, lijepo i efektivno, ali ti u konacnom rezultatu ne znaci nista osim sto ce publika da ti se divi.

Nekako se sve okrenulo onog dana kad je Bilja posle posla sjela na cetvorku.
Sa svojim stilom igrom ubrzano je gubila na ulogu 29, negdje oko 140dem, tj 14k poena.
6ogodisnji sin ju je ometao pa sam ja dobio zadatak da ga cuvam, sto sam i radio nekoliko sati.
Bili smo unutra kad joj je aparat dao pet istih, JJ ili 290 dem.

Iako u plusu 150dem meni je dala cijelih 30 DEM za cuvanje Borisa.
Mojoj sreci nije bilo kraja, vec sam to preracunavao u sendvice i hamburgere i naravno u poene na pokeru.

Ovdje je doslo vrijeme da u pricu ukljucim i lika koji mi je ostao u najljepsem sjecanju.
Svi smo ga zvali Zele, sto je dolazilo od prezimena Zelenika.
Mrzio je da ga zovemo po imenu jer je imao ime za koje je on sam mislio da je veoma glupo.

Zele je imao 25 godina a ja 13, i bio je faca gdje god bi se pojavio, svi su ga voljeli.
Nije bas oklijevao da zagazi u neki sitni kriminal, ako bi mu se ukazala prilika, u sta bi ga gurao njegov brat Brane koji je bio prevarant svjetskog kova
i imao najmastovitije ideje.
Nevjerovatno je koliku kolicinu samopouzdanja mi je pruzao i koliko se lijepo odnosio prema meni.
Sta momak od 25g ima da radi s klincem od 13, ali toliko puta bi s aparata otisli u grad gdje bi obilazili kafice gdje su zalazili i neki likovi iz skole.
Zele me ucio mnogim forama, pokusavao da mi kao nabaci neku zensku hvaleci me i mnoge stvari.
Posebno dragi su mi bili nedjeljni odlasci u sumu, tj daleko iza sume gdje je zivio lik kojeg smo zvali po prezimenu Roljic ( 30 ) skupa s roditeljima koji su uvijek bili sretni kad smo dolazili.
Igrali smo jamb, poslije tog brali pecurke gdje su nam pokazivali kako da razlikujemo otrovne gljive od neotrovnih...

Uglavnom Zele je nosio mnogo novca na aparatima na vrlo neobican nacin.
Igrao bi vrlo mali ulog, najcesce 4, i svaki dobitak bi stavljao u kasu, dakle nista ne duplajuci.
Veoma cesto, cak precesto, aparat bi odjednom poceo da sipa boje i fulove i da ga brutalno penje, tad bi dizao ulog na najcesce 8 ili max 9 i to sve bi se nastavilo.
Ali nikad preko 9.
Kao da je bilo samo pitanje vremena kad ce da dobije rojal ili 5 istih i to se bukvalno uvijek desavalo.

Probao sam i sam vrlo brzo tu strategiju i palila je.
Bilo je aparata koji bi ti na ulogu 4 uzeli 600-700 poena posve lako, da ne daju u kontinuitetu boje i fulove i tu bi odustajao.

Znalo se desavati da blokiram aparat na ulogu 4-9 ( od tih uloga je nekako najmanje davao na 5 i 6 i 9 a najbolje na 4 i 8 ) samo kasirajuci.
Tipa sa 50 poena me na 4 digne na 500 pa da rojal, dignem na 8 i on da posle tog pola sata i 5 istih.
Blokada je bila na 10,100 poena i onda vise nisi mogao da ga igras dok ne isplatis dobitak.
Duplati se moglo i preko tog, u zavisnosti od uloga, tj mogao si duplati do visine ulog x 500.
Dakle ako si igrao recimo ulog 50 i dobio boju koja je bila x7, tj 350 poena onda bi islo 700,1400,2800,5600,11200,22400 i zadnja karta bi isla na 44800 i to bi bila teoretski
najveca blokada, tj kad bi dobio boju, dok bi na recimo dva para tj 100 poena islo 200,400,800,1600,3200,6400,12800 i 25600 gdje bi aparat sam kasirao jer se preslo x500 ulog na duplanju.

Moji dzepovi su se punili strahovitom brzinom, to vise cak nisu bili ni mali novci.
Nije se desavalo bas svaki dan da postoji aparat koji sipa boje i fulove ali relativno cesto da.

Nastavljamo u iducem postu, pozdrav.

Da budem iskren, bas me briga hoce li neki nl5 random lik da gleda ili cita Mela, mene ili bilo kog drugog.
U stilu, ja sam svjetlo zivota i morate me slediti itd.

Na srecu, prevazisao sam barem te stvari u zivotu u smislu da me ne pogadjaju nimalo ( nekad jesu i to jako puno ), pa ovo sto pisem vise dodje kao neka moja retrospektiva.

I kao podrska Melu, koji je extremno dobar decko, a ako ja to za nekoga kazem jer sam jako skrt na pohvalama, onda je to tako.